U zajednici Bretten na svetim misama nije potrebno nositi zaštitne maske; a oni koji žele, mogu nastaviti nositi ih. Potrebno je međutim i dalje paziti na potrebni razmak između ljudi (razmak u klupama) koji ne pripadaju istom kućanstvu.
U nedjelju, 29. 5. 2022., u crkvi sv. Franje (St. Franziskus Kirche) u Pforzheimu održan je zajednički dan molitve njemačke katoličke zajednice i svih misija koje djeluju na području župe Pforzheim za mir u svijetu, posebno za okončanja ruske agresije na Ukrajinu. Vrhunac programa bilo je misno slavlje koje je predvodio p. Arokiadoss.
U periodu od 15:00 do 19:00 sati svaka od misija imala je određeni termin za molitvu na svom materinjem jeziku: portugalska (15:00-16:00), talijanska (16:00-16:30), kaldejska (16:30-17:00), poljska (17:00-18:00) i hrvatska (18:00-18:45).
Našu hrvatsku zajednicu predstavljalo je 30-ak vjernika na čelu s voditeljem misije don Ivom Nedićem. Najprije je izmoljena krunica, koju su predvodili vjernici koji inače mole krunicu utorkom prije svete mise i članovi zajednice Inicijativa za život. Nakon otpjevanih prigodnih pjesama past. suradnik Darko Rubčić pročitao je „Molitvu za mir“ teologa Karla Rahnera. Na koncu je don Ivo svim okupljenima udijelio blagoslov s Presvetim.
Molitva za mir
Sveti Stvoritelju svijeta i zemlje s ljudima na njoj. Ti si htio da se čovječanstvo razvije do one točke na kojoj može činiti i uvijek jezivo čini ne samo ovo, ono i kojekakvo drugo zlo u svojoj povijesti; nego se na toj točki može sâmo uništiti globalnim samoubojstvom. Nisi li mogao spriječiti ovu mogućnost evolucije, kad se povijest čovječanstva (kako se nadamo i moramo nadati) ima okončati u tvome svjetlu i tvome miru, koji je nešto više negoli sve etape razvoja koji se nastavlja? Ili, ne pokazuje li baš ova zadnja mogućnost tko si ti, a tko smo mi, jer najviši stupanj stvorenja postaje neumoljivo najveći skok u potpunu, čak predvidivu propast?
Možda se uopće ne ježiš pred ovim sveopćim samoubojstvom, jer ti (valjda blagim sudom) promatraš Kajinove čine od početka i sva samoubojstva kroz sva vremena. Ali mi, tvoja stvorenja, nemamo pravo htjeti niti svojom nebrigom dopustiti ovo sveopće samoubojstvo, naše sveukupno samoubojstvo. Ima mogućnosti, a ne samo stvarnosti, koje su toliko užasne da i samo olako prihvaćanje, računanje s tim, zaslužuje pakao. Ti si dopustio da čovječanstvo u svojoj cijeloj povijesti i ludilu masa juri stranputicama, pri čemu nam ne preostaje ništa osim plačući pasti nice pred našega Boga, koji nas je stvorio.
I nitko točno ne zna da li se upravo u ljudski najstrašnijem ili samo naoko bezazlenom zbiva ono najstrašnije, što će ga zadesiti tvoj razorni sud.
Uz to si navijestio (tako da nas mora zanimati) da ti hoćeš svršetak povijesti čovječanstva i da ćeš ga učiniti. Ali, o Bože svega milosrđa, moram li zaista s time računati da će čovječanstvo učiniti sebi svršetak samoubojstvom? Sve ako bismo takav luđački čin još jednom morali prepustiti tvome sudu, ipak bi takvo sveukupno samoubojstvo – počinjeno od strane malobrojnih koji su odgovorni za sve – objektivno ipak bilo najveći grijeh, svekoliko protuslovlje tvojoj stvoriteljskoj volji, koja hoće da budemo i svoju, danu nam egzistenciju, prihvatimo kao dar neizmjerne ljubavi.
O Bože, ovo samoubojstvo bilo bi, doduše, naš čin koji bi ti mogao posve odbaciti sa sebe. Ali naša sloboda, skupa sa svojom kratkovidnošću i zaslijepljenošću, skupa s ludilom masa i svom obijesti koja se poigrava s krajnjim mogućnostima, nalaze se još jednom u suverenoj moći tvoje vlastite slobode, tvoga bezrazložnog raspolaganja. Dopusti, Bože smilovanja, da tvoj bijedni stvor ipak apelira na tvoju vlastitu odgovornost. Sasvim je istina da mi sami moramo činiti sve što je moguće da spriječimo atomsko samoubojstvo čovječanstva kao stvarnost (i gotovo još važnije!) već i kao mogućnost, te da se ne predajemo kobnim smicalicama o miru putem atomske ravnoteže zastrašivanja, da ne mislimo kako se zadnji užas može izbjeći čistim racionalnim pregovorima između dva jednako jaka egoizma, bez hrabrosti one ludosti iz Besjede na gori i bez ljubavi tvoga Sina na križu.
Pa ipak, Bože smilovanja, tebe zazivam i tvoje milosrđe. Ako hoćeš, uništi nas i dokrajči prljavo-grešnu povijest čovječanstva. Ali, zar si tu povijest otpočeo kroz milijune godina samo da je dvije tisuće godina nakon pomirenja svijeta na križu tvoga Sina svršiš, iako bismo mogli pomišljati da ona, u svjetlu tvoga evanđelja, počinje tek sada? Dopusti da čovječanstvo još živi, ono ti može još zahvaljivati na sasvim nov način za tvoje velike divote.
Daj stoga svim ljudima posvuda smjelosti i hrabrosti zauzeti se za mir i za istinsko razoružanje. Daj Crkvi hrabrosti da ne naučava mudro kako se lukavo mogu izmiriti egoizmi među ljudima, nego kako se mora i može nastupati za nesebičnu pravdu i mir u ludosti križa. Obrati srca moćnika da svoju težnju za vlašću ne prikazuju lažno kao opravdanu samoobranu, da ne varaju sebe i druge govoreći da služe miru sve većim naoružavanjem. I najzad: Nauči nas da u svome vlastitom životu nesebično promičemo mir.
Karl Rahner
[Karl Rahner: Molitve života, preveo Jerko Matoš, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb, 32001.]
Na portalu Fenix magazin objavljena je vijest o slavlju Prve pričesti u Pforzheimu.
Autorica teksta je Marijana Dokoza, a autor fotografija Željko Cindrić.
Dragi vjernici, dragi prijatelji mira!
Uskrsli Gospodin pozdravio je prvu zajednicu riječima “Mir vama”. Već 2000 godina odjekuje poziv Gospodina upućen svim vjernicima da molimo za mir. To nije mir koji ljudi daju, to je mir koji dolazi od Gospodina. Taj nam je mir potreban.
U nedjelju, 29. svibnja 2022. od 15:00 sati do 19:00 sati strane misije mole za mir. Naša hrvatska zajednica u Pforzheimu prihvatila je molitvu u terminu od 18:00 do 18:45 sati. Molitva će se održavati u crkvi St. Franziskus. Pozvani su svi članovi naše misije. Na poseban način pozivamo vjernike iz Pforzheima koji se okupljaju utorkom na molitvu i zajednicu Inicijativa za život. Oni su već prepoznatljivi kao molitelji na otvorenom, a također u našoj crkvi. Nemojte se dvoumiti, nego dođite! Neka se po našim molitvama mir nastani u ovom svijetu.
Molit ćemo krunicu, pjevati i uzdizati naše srce Gospodinu za pravi mir. Neka to bude naš doprinos miru koji nam je toliko potreban. Na poseban način molimo za mir u dragoj nam zemlji Ukrajini.
Sva vas pozdravlja svećenik
don Ivo Nedić, voditelj misije
Dragi krizmanici, poštovani roditelji i kumovi krizmanika, obavještavamo Vas da je došlo do promjene satnica naših slavlja svete krizme. Budući da smo termine krizmi dogovarali davno, dok su na snazi bile stroge mjere vezane za koronavirus, morali smo u svim našim velikim centrima (Karlsruhe, Bruchsal, Gaggenau, Pforzheim) računati sa po dvije krizme. Međutim, prije nekoliko dana došla je službena obavijest od Nadbiskupije Freiburg u kojoj stoji da u crkvama više nema ograničenog broja vjernika. Iz toga razloga umjesto ranije utvrđena dva termina bit će samo jedan. Datum naravno ostaje isti, promijenjene su samo satnice krizmi.
Zajednica | Datum | Satnica |
|---|---|---|
10. 5. 2025. (subota) | 10:00 sati | |
10. 5. 2025. (subota) | 14:00 sati | |
11. 5. 2025. (nedjelja) | 10:00 sati | |
11. 5. 2025. (nedjelja) | 14:00 sati |
U crkvi Marije Pomoćnice na splitskom Kmanu, 14. svibnja 2022., splitsko-makarski nadbiskup u miru, mons. Marin Barišić je polaganjem ruku i posvetnom molitvom zaredio don Sanjina Jurića i don Josipa Tafru za svećenike salezijance. U koncelebraciji je bio provincijal salezijanaca don Tihomir Šutalo, župnik don Milan Ivančević te oko 25 svećenika iz domovine i inozemstva.
Riječ pozdrava svima nazočnima osobito budućim svećenicima i njihovim obiteljima uputio je župnik don Milan Ivančević.
Nadbiskup Barišić je u propovijedi govorio o ljepoti i dubini Božje riječi te citirajući jednoga poznatoga filozofa naglasio: „Najradije bih je prepisao od riječi do riječi.“ Dragi mladomisnici vi ste prepoznali ljepotu riječi Božje. Ona je veliki ocean i duboki bunar. Iz njega ćemo pokušati izvući malo bogatstva. Ona je neizmjerna, izabrala vas je i šalje vas da donesete rod, kazao je propovjednik. U nastavku je pojasnio da riječ Božja ne želi ostati na distanci prema nama nego postaje jedan od nas, utjelovljuje se i čovjekom postala. Toliko je bliska da nam ne može doći bliže.
Tumačeći evanđeoski ulomak koji govori o tome kako se Gospodin opasao ubrusom i oprao učenicima noge istaknuo je da je to simbol služenja drugima koji učenicima nije bio jasan jer su oni smatrali da oni Učitelju trebaju prati noge a ne on njima. Budući da je Petar kako tada tako i nekoliko puta prije toga htio „korigirati“ Gospodina mons. Barišić je upozorio da možemo biti zapreka rastu i sebi i drugima kad idemo ispred Gospodina. Nekada nije dovoljno dati primjer. Isus i tumači kako bi to što čini došlo ne samo do razuma nego i do srca.
U duhu Pavlova poziva učenicima u drugoj poslanici sv. Pavla Timoteju: Raspiruj dar Božji koji ti je darovan, nadbiskup je naglasio da se taj kvasac i dinamizam ne smije ohladiti u nama, treba ga raspirivati i njegovati jer se može dogoditi da se nataloži pepeo, a to su: navike, zahtjevi, dometi i sebični interesi. Raspirivati dar Božji može se čitajući riječ Božju, sakramentima, molitvom, susretom i djelima ljubavi. Potom je potaknuo buduće svećenike na četiri vrste blizine važne za svećenike a o kojima je nedavno govorio papa Franjo u prigodi Međunarodnoga teološkog simpozija posvećenom fundamentalnoj teologiji svećenika. Papa je govorio iz svoga svećeničkog iskustva i iz iskustva svećenika koji su mu bili uzor. Prva blizina je blizina s Gospodinom. To je temeljna blizina. O njoj najbolje govori Isusova prispodoba o trsu i lozi: loza ne može donijeti ploda ako nije na trsu. Isus je trs a mi loza. Upozorio je da svećenik ne može bez molitve i izgrađenoga duhovnog života. Odnos s našim Gospodinom je najvažniji jer ne možemo djelovati u njegovo ime bez njega. Druga blizina je blizina s biskupom. Treća blizina je blizina među svećenicima, a četvrta blizina je blizina s narodom.
Na kraju svoje propovijedi poručio je: Vi ste sjeme koje Gospodin blagoslovi da raste u vama i vašoj sredini. Tu toplinu u sebi trebate njegovati da biste je mogli širiti. Neka Gospodin ono što započe u vama i dovrši. Neka danas bude ovdje s vama zaštita vašeg utemeljitelja don Bosca.
Nakon homilije uslijedila je prostracija, polaganje ruku na ređenike i posvetna molitva. U nastavku euharistijskog slavlja mladomisnici su se pridružili nadbiskupu za stolom Gospodnjim.
Nakon popričesne molitve, riječ zahvale uputili su novozaređeni svećenici. Zahvalili su dragom Bogu, zareditelju mons. Barišiću, obiteljima, roditeljima, braći i sestrama, bakama i djedovima, rodbini i prijateljima, salezijancima, sadašnjem i bivšim provincijalima, odgojiteljima i ravnateljima zajednica, duhovnicima i svima koji su sudjelovali na ovoj proslavi i pridonijeli ljepoti slavlja. Posebnu zahvalu uputili su Gospi, Mariji pomoćnici kršćana moleći je da ih i dalje prati svojim zagovorom na njihovom životnom putu.
Riječima zahvale obratio se provincijal Šutalo zahvalivši roditeljima, rodbini i prijateljima ređenika što su im pomagali prihvatiti Božju volju u njihovim životima.
Misno slavlje, za vrijeme kojega su pjevali mladi iz župe, završeno je himnom „Tebe, Boga hvalimo“ i mladomisničkim blagoslovom.
Sanjin Jurić, rođen je 28.10.1994. u Zagrebu od oca Jurice i majke Snježane. Odrastao je u Petrinji u obitelji uz još dvije sestre, Antoniju i Veroniku. Osnovnu školu završio je u Petrinji. Završava Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu, boraveći prva tri razreda u Međubiskupijskom dječačkom sjemeništu na Šalati, a u četvrtom razredu srednje škole ulazi u salezijansku odgojnu zajednicu u Podsusedu. Nakon završenog prednovicijata ulazi u novicijat u Genzanu pokraj Rima. Nakon toga, dvije godine za vrijeme postnovicijata i filozofije boravi u odgojnoj zajednici S. Tarcisio u Rimu. Dvije godine asistencije vršio je u Rijeci i u Zagrebu na Knežiji, nakon čega se vraća u Italiju gdje pohađa tri godine studija teologije u Torinu i boravi u zajednici Crocetta. Za đakona je zaređen 12.6.2021. u bazilici Marije Pomnoćnice u Valdoccu, a nakon ređenja dolazi u našu salezijansku zajednicu u Splitu na Kmanu.
Josip Tafra, rođen je 14. 07. 1994. u Splitu od oca Damira i majke Dobre. U obitelji ima još dvije starije sestre, Damiru i Anu, i mlađeg brata, Tomislava. Josip osnovnu školu završava u Splitu na Kmanu gdje redovito pohađa i oratorij u župi Marije Pomoćnice. Po završetku osnovne škole, 2009. godine, odlazi u Zagreb, Podsused, i ulazi u zajednicu za odgoj salezijanskih zvanja te pohađa nadbiskupsku klasičnu gimnaziju na Šalati. Nakon srednje škole odlazi u salezijanski novicijat u Italiju. Prve zavjete polaže 8.9.2014. u Genzanu kraj Rima, nakon čega završava dvije godine filozofije u Rimu na Salezijanskom papinskom sveučilištu. Prvu godinu asistencije provodi u Zagrebu na Jarunu, a drugu godinu u Rijeci. Nakon asistencije vraća se u Rim na studij teologije te boravi 3 godine u salezijanskoj zajednici Gerini. Za đakona je zaređen 19.6.2021. u Bazilici svetog Ivana Bosca u Rimu, a nakon ređenja dolazi u salezijansku zajednicu na Knežiji.
Izvori:
U nedjelju, 8. 5. 2022., u organizaciji misijskog pastoralnog vijeća, u zajednici Bruchsal simbolično je proslavljen Majčin dan, koji se već tradicionalno obilježava diljem svijeta druge nedjelje u mjesecu svibnju.
Na kraju svete mise u 12:30 u crkvi St. Paul prisutnim vjernicima kratko se obratila gđa Marija Vasilj, predsjednica misijskog pastoralnog vijeća. Pročitala je prigodnu priču “Anđeo jednog djeteta” nepoznatog autora te na poseban način pozdravila i zahvalila svim našim majkama na čelu s našom nebeskom majkom Marijom.
Nakon mise, ispred crkve je upriličen domjenak za koji su bili zaduženi muški članovi vijeća. Neki od njih su na izlazu iz crkve sve majke darivali ružama, drugi su bili zaduženi za točenje i dijeljenje pića. U radosnom kršćanskom bratsko-sestrinskom raspoloženju, uz pokoji perec i čašicu okrepe, svi okupljeni nakratko su zaboravili svoje svakodnevne brige i na poseban način iskazali zahvalnost svim majkama svijeta.
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete koje se pripremalo doći u svijet. Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na svijet, a ja sam tako sitan i nemoćan, kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori: „Od svih anđela ja sam izabrao jednog za tebe. On će te čekati i štititi. Svaki će ti dan pjevati i smiješiti se. Osjetit ćeš njegovu ljubav i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti kad mi nešto kaže kad ne znam njihov jezik“ – upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš moći čuti na svijetu i pažljivo i s ljubavlju naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji ima puno loših ljudi. Tko će me štititi?“ – zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče: „Tvoj će te anđeo uvijek štititi pa bilo to i po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga i molećivim glasom reče: „Ali ja sam tako tužan što te više neću vidjeti.“
„Tvoj će ti anđeo uvijek pričati o meni i naučit će te putovima koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do njega. Dijete shvati da treba poći pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići, reci mi molim te kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče: „Nije važno kako se zove, ti ćeš ga zvati MAMA!“
(Nepoznati autor)
Dragi vjernici, prije dva dana dobili smo mail od župnog ureda Gaggenau u kojem nas upoznavaju s novim pravilima kod svetih misa.
Od petka, 13. 5. 2022. ukida se konačno pravilo obveznog razmaka, što znači da će broj vjernika u crkvi od tada biti neograničen, ali je nošenje maske za vrijeme cijele mise i dalje obvezno, kao i primanje svete pričesti isključivo na ruke!
Župnik je sa svojim vijećem donio odluku da će i ubuduće u svakoj od crkava na području župe ostatiti označen jedan manji dio prostora na kojem će moći sjediti vjernici koji žele i dalje poštivati međusobni fizički razmak.
Koristim ovu priliku da sve vjernike Gaggenau i okolice napomenem kako će u nedjelju, 15. 5. 2022. biti jedna sveta misa u 12:30 sati i to ovoga puta u crkvi St. Marien!
Primite iskreni pozdrav!
don Ivo Nedić, voditelj misije
Dragi vjernici, prije tjedan dana objavili smo vijest kako je u zajednicama Karlsruhe i Bruchsal došlo do dogovora sa župnicima i do uspostave novih pravila kod svetih misa. U međuvremenu je postignut dogovor i sa župnikom Pforzheima!
Od nedjelje, 1. 5. 2022. ukida se pravilo obveznog razmaka, sve će klupe biti na raspolaganju i broj vjernika neograničen. Iz toga razloga od sada više neće biti nedjeljom dvije mise, nego samo jedna i to ona u 16.00 sati.
Od mjera koje su ostale na snazi i kojih se dalje moramo strogo držati jesu nošenje maske za vrijeme cijele mise i primanje svete pričesti isključivo na ruke! Molim Vas da poštivate ove mjere.
Hvala za razumijevanje i primite pozdrav!
don Ivo Nedić, voditelj misije
Dragi vjernici, dugo smo najavljivali nova pravila ponašanja kod svetih misa. Još uvijek u svim zajednicama nije sve usklađeno.
Ipak, u dvjema zajednicama imamo dogovor. Karlsruhe i Bruchsal donijeli su odluku da je broj vjernika u crkvama od sada neograničen. Sve su klupe slobodne za vjernike. Nije potrebno više paziti na razmak, ali je i dalje obvezno nošenje maske za vrijeme cijele mise. Na pričest se također ide s maskom. Redari će vas upozoriti ukoliko ne budete nosili masku. Neka se nitko ne pravi “pametan” i neka ne otežava život redarima i čitavoj zajednici.
U zajednicama Gaggenau i Pforzheim još uvijek se vode pregovori, vjerujem da ćemo brzo naći dogovor. Za sada ostaju pravila kao do sada: dvije mise, paziti na razmak, nošenje maske, pričest na ruku.
Pregovori se vode također i u manjim zajednicama, ali tamo su problemi manji. Vjerujemo da će tjedan pred nama donijeti nove dogovore. Do tada ostaju pravila kao do sada. Budimo strpljivi! Sve što se radi je za dobro vjernika.
Hvala za razumijevanje i primite pozdrav!
don Ivo Nedić, voditelj misije
U izdanju Hrvatske salezijanske provincije Sv. Ivana Bosca nedavno je posthumno objavljena knjiga “Oaza riječi” salezijanca don Nede Nedića (Bosanski Šamac, 1952. – Split, 2021.). Knjigu po cijeni od 15,00 € možete nabaviti kod voditelja HKM Mittelbaden don Ive Nedića.
Knjiga je podijeljena na dva dijela: u prvom dijelu pod naslovom “Nedin izbor” pjesme su poredane u sljedeća poglavlja: Riječi, riječi; Za Zemlju; Kamen uz more; Ispod Maslinske gore; Apokalipsa sutra; U oazu mira; Post festum; Križni put; drugi dio naslovljen “Iz don Nedine književne ostavštine” obuhvaća pjesme složene u poglavlja: Duhovne pjesme; Zavičajne pjesme i Ulomci života. Na koncu knjige nalazi se tekstovi koji potpisuju: gospođa Ana Ilić (Nedić), don Nedina sestrićna, profesorica hrvatskog jezika i lektorica knjige, zatim priređivač knjige, znanstvenik i don Nedin subrat don Ivan Marijanović, te književnik, povjesničar i likovni kritičar Đuro Vidmarović i svećenik i psiholog p. Mijo Nikić.
Zbirka poezije don Nede Nedića obuhvaća 200 pjesama koje je autor pisao kroz pedesetak godina, a nastajale su u mjestima u kojima je don Nedo živio i djelovao: Zagreb, Rijeka, Subotica, Križevci, Benediktbeuern, Novo Selo, Prvić Luka i Zadar. Pjesme su osobnog i obiteljskog, zavičajnog i nacionalnog te socijalnog i duhovnog karaktera. I premda je don Nedo desetljećima pisao poeziju, za života nikada nije objavio nijednu knjigu pjesama. Njegove su pjesme, zapisane rukom i raspoređene u 10 bilježnica, a poneke i u računalu, čekale neka “bolja” vremena, da bi se ljubiteljima lijepe riječi otkrile u svojoj raskošnosti tek nakon autorove smrti.
U krošnjama drveća pjevaju ptice,
potoci se šire – ogromne su vode,
pčele zujeći slijeću na latice,
po barama šeću dugonoge rode.
Trčim po cvjetnim livadama,
divim se zrelim poljima žita,
penjem se i verem po vrbama.
Tko pita kud se djetinjstvo skita.
Vedrine su puni djetinji dani
i zagonetne su zvjezdane noći.
Budili su me pijetlovi rani,
jednog me jutra probudit neće moći.
/Zagreb, siječanj 1974./
Gorčini smrti On bješe izručen,
Osudu primi uze na se drvo,
Slomit ga neće ni padanje prvo,
Pogledi majke i lik mu izmučen.
O Šimune, ti voćko bez kalema,
Dobra Veronika rubac mu pruži,
I pad dve drugi nek vas ne rastuži,
Ne plačite žene Jeruzalema!
U padu trećem o, koliko boli…
I dok ga svlače i haljine dijele,
S raspetim rukama na križu moli.
Umire Isus da nas sve izliječi…
Skinuvši ga s križa u plahte bijele,
U grob ga tiho polože bez riječi.
/Rijeka, 1984./
Nedo je u sebi pohranjivao slike zavičaja i iskrene riječi razgovora s bliskim ljudima u svakodnevnim susretima. Njegova tankoćutnost i dječja mašta gradile su i nadograđivale čudesne svjetove kojima je postalo tijesno u njemu samome. Oduvijek je tražio način da sve što zapaža i osjeća, pretoči u stvarnost koja će biti i drugima vidljiva.
Tematika Nedinih pjesama je raznolika: osobna i obiteljska, zavičajna i nacionalna, socijalna i duhovna. Sve to odražava Nedinu cjelovitu kršćansko-humanističku viziju. Nedine su pjesme lirski zapisi, osobne meditacije, filozofsko i duhovno promišljanje, traženje smisla života i svega što se u njemu događa. No, one su osobito i ponajviše osobni susreti s Gospodinom u razgovoru i bdjenju. Nedo je svjestan svoga pjesničkog poziva i svoje obveze da mora izvršiti povjerenu mu zadaću.
Nedo Nedić je samosvojna poetska individualnost, njegov govor nije bio podređen vremenu i književnim žanrovima, on je govorio ono što je morao. Stoga u ovim pjesmama kao podlogu nalazimo nešto nedohvatljivo, gotovo mistično. Don Nedo je pjesnik srca.
Znakovit je naziv Nedine knjige pjesama: Oaza riječi. Oaza je mjesto života u pustinji… Današnjem svijetu su silno potrebne oaze koje pružaju duši mir, sigurnost, nadu i ohrabrenje. Riječ iz Nedićeve oaze naviještaju mir i radost, donose utjehu i sigurnost ljudskom srcu.
Dragi vjernici, nalazimo se u vremenu korizme, vremenu posta, molitve i djelā ljubavi. Crkva se tih četrdeset dana priprema za temeljni događaj i tajnu naše vjere: Isusovo uskrsnuće! Sveti Pavao kaže: “Ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud je i vjera vaša.” (1 Kor 15,12-19)
Gospodin je doista prešao iz smrti u život, pobijedio tvorca tame, smrti i grijeha, te vratio čovjeku izgubljeno dostojanstvo. U povijesti čovječanstva nitko nije takvo što učinio, niti je mogao učiniti. Samo je Bogu moguće nadvladati sotonu i spasiti čovjeka od propasti! Sam Gospodin, svojim uskrsnućem, dao je čovjeku novu dimenziju života. Dao je odgovor na pitanja pred kojima se zaustavlja svaki čovjek: Zašto se rađamo? Zašto živimo? Zašto umiremo?
Uskrsli postaje odgovor na sva ljudska traženja. Ni prvi učenici nisu mogli shvatiti tajnu Gospodinova uskrsnuća, jer nisu bili ispunjeni njegovim Duhom. I među njima je vladala konfuzija osjećaja unatoč spoznajama koje su primili od Gospodina. Ivan u Evanđelju piše: “Jer još ne bijahu razumjeli Pisma, da je trebalo da Isus uskrsne od mrtvih.” (Iv 20,9) Teško je dokazati događaj uskrsnuća, ali iskustvo prvih svjedoka prisutno je i danas. Crkva kojoj pripadamo brzo bi nestala kada bi se ugasilo svjetlo Uskrsloga. Mi vjerujemo Uskrslom Gospodinu! On sam rekao je: “Ja sam uskrsnuće i život, tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?” (Usp. Iv 11,25-27) Bez uskrsnuća čovjekov život zaustavlja se samo nad ovozemnim životom.
Braćo i sestre, živimo u teškim vremenima. Na izmaku bolesti koronavirusa pogodila nas je gruba istina ratnih razaranja u Ukrajini. Ruše se sve ljudske vrijednosti i sva ljudska prava. Preko tri milijuna Ukrajinaca napustilo je svoje domove i odlazi u nepoznato. Povijest ne piše pravda i istina, nego oružje koje nikome ne donosi dobro i blagostanje. Snažni apeli Svetoga Oca Franje i ujedinjenog svijeta za povratak miru, nažalost, ne nalaze plodno tlo.
Unatoč tami, svjetlo dobrih ljudi pronalazi svoj put u svijetu. Mnogi narodi otvorili su granice svojih država i vrata svojih domova. Bogu hvala da se i u našoj misiji Mittelbaden osjeća duh solidarnosti i ljubavi. Prepoznajmo u rasplakanima lice Gospodina. Neka geslo naše akcije “POMOZIMO UKRAJINI” nađe odjeka u vašim srcima. Neka to bude uskrsna čestitka i dar napaćenima! Ovim načinom širimo poruku Uskrslog Gospodina, koji je naša nagrada.
Dragi vjernici Uskrslog Gospodina, u Duhu Isusa Krista, u ime naših svećenika don Vjekoslava Kanića, don Sebastijana Markovića, don Stjepana Matijevića; pastoralnih suradnika Sanje Gluhak, Đurđice Trputec, Darka Rubčića; tajnice Monike Mišić; misijskih vijeća – želim Vam svaku sreću i blagoslov!
Karlsruhe, 16. 4. 2022.
don Ivo Nedić, voditelj misije
Inicijativa “40 dana za život” organizira humanitarnu akciju prodaje kolača i svijeća na Cvjetnicu, 10. 4. 2022. iza sv. mise u 16.00 sati u crkvi St. Antonius u Pforzheimu. Vašim prilogom pomažemo najpotrebitijima i najugroženijima – majkama s djecom koji su naši najbliži .Otvorite svoja srca i budite solidarni u ovom korizmenom vremenu. Hvala!
Lijepi pozdrav uz Božji blagoslov!
voditeljica Inicijative Pavica Vojnović
Dragi vjernici, nalazimo se u vremenu korizme, vremenu posta, molitve i djelā ljubavi. Crkva se tih četrdeset dana priprema za temeljni događaj i tajnu naše vjere: Isusovo uskrsnuće! Sveti Pavao kaže: “Ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud je i vjera vaša.” (1 Kor 15,12-19)
Gospodin je doista prešao iz smrti u život, pobijedio tvorca tame, smrti i grijeha, te vratio čovjeku izgubljeno dostojanstvo. U povijesti čovječanstva nitko nije takvo što učinio, niti je mogao učiniti. Samo je Bogu moguće nadvladati sotonu i spasiti čovjeka od propasti! Sam Gospodin, svojim uskrsnućem, dao je čovjeku novu dimenziju života. Dao je odgovor na pitanja pred kojima se zaustavlja svaki čovjek: Zašto se rađamo? Zašto živimo? Zašto umiremo?
Uskrsli postaje odgovor na sva ljudska traženja. Ni prvi učenici nisu mogli shvatiti tajnu Gospodinova uskrsnuća, jer nisu bili ispunjeni njegovim Duhom. I među njima je vladala konfuzija osjećaja unatoč spoznajama koje su primili od Gospodina. Ivan u Evanđelju piše: “Jer još ne bijahu razumjeli Pisma, da je trebalo da Isus uskrsne od mrtvih.” (Iv 20,9) Teško je dokazati događaj uskrsnuća, ali iskustvo prvih svjedoka prisutno je i danas. Crkva kojoj pripadamo brzo bi nestala kada bi se ugasilo svjetlo Uskrsloga. Mi vjerujemo Uskrslom Gospodinu! On sam rekao je: “Ja sam uskrsnuće i život, tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?” (Usp. Iv 11,25-27) Bez uskrsnuća čovjekov život zaustavlja se samo nad ovozemnim životom.
Braćo i sestre, živimo u teškim vremenima. Na izmaku bolesti koronavirusa pogodila nas je gruba istina ratnih razaranja u Ukrajini. Ruše se sve ljudske vrijednosti i sva ljudska prava. Preko tri milijuna Ukrajinaca napustilo je svoje domove i odlazi u nepoznato. Povijest ne piše pravda i istina, nego oružje koje nikome ne donosi dobro i blagostanje. Snažni apeli Svetoga Oca Franje i ujedinjenog svijeta za povratak miru, nažalost, ne nalaze plodno tlo.
Unatoč tami, svjetlo dobrih ljudi pronalazi svoj put u svijetu. Mnogi narodi otvorili su granice svojih država i vrata svojih domova. Bogu hvala da se i u našoj misiji Mittelbaden osjeća duh solidarnosti i ljubavi. Prepoznajmo u rasplakanima lice Gospodina. Neka geslo naše akcije “POMOZIMO UKRAJINI” nađe odjeka u vašim srcima. Neka to bude uskrsna čestitka i dar napaćenima! Ovim načinom širimo poruku Uskrslog Gospodina, koji je naša nagrada.
Dragi vjernici Uskrslog Gospodina, u Duhu Isusa Krista, u ime naših svećenika don Vjekoslava Kanića, don Sebastijana Markovića, don Stjepana Matijevića; pastoralnih suradnika Sanje Gluhak, Đurđice Trputec, Darka Rubčića; tajnice Monike Mišić; misijskih vijeća – želim Vam svaku sreću i blagoslov!
Karlsruhe, 31. 3. 2022.
don Ivo Nedić, voditelj misije
Dragi prijatelji, pismom zahvale javila nam se Suzana, kći gospođe Ljiljane Krajnc za koju je naša Misija uspješno realizirala akciju pomoći. Podsjećamo da je početkom ožujka gospođa Ljiljana otputovala sa starijim sinom Vedranom u Tursku radi transplantacije jetara. Što se sve izdogađalo od tada pa do danas u obitelji Krajnc, doznajte iz Suzaninog pisma.
Dobri don Ivo i svi dragi i dobri članovi Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, svi vi koji ste nam pomogli u najtežim trenucima, sve vas od srca pozdravljam i zahvaljujem za vaše molitve, riječi podrške i humanitarnu akciju za moju majku Ljiljanu.
Radosno vam javljam da je mama uspješno operirana, oporavak ide uredno, svi doktori na klinici su zadovoljni njezinim stanjem! S mamom su u klinici i moja dva brata: Vedran i Robert.
Ali nije sve izgledalo tako dobro kada su tek došli na kliniku. Naime, stariji brat Vedran, koji je u startu trebao biti donor, nije prošao liječnički test kojim se utvrđuje potencijalni donor jer je imao masnoće na jetri. Doktori jednostavno nisu htjeli riskirati, jer ne bi bilo dobro ni za njega ni za mamu.
U tim trenucima: šok i nevjerica, suze i plač, stotine pitanja, što i kako dalje… Mlađi brat Robert, koji se profesionalno bavi sportom i igra nogomet u vinkovačkoj Cibaliji (Druga hrvatska nogometna liga), odmah se javio i krenuo iz Vinkovaca za Sarajevo odakle je letio za Istanbul. Toga dana, prije puta, odigrao je utakmicu u kojoj je zabio gol za Cibaliju i donio pobjedu svom timu. Gol je bio eurogol za mamu Ljiljanu!
Transplantacija koja je trebala biti 11. 3. morala je biti pomaknuta zbog drugog donora i pretraga koje je trebao obaviti mlađi brat, da se ustanovi može li on biti donor. Nakon što su prethodno napravljene sve potrebne pretrage i utvrđeno da je mlađi brat siguran donor, transplantacija je obavljena 21. 3. i trajala je 8 sati. Doktori su rekli da je bila iznimno teška operacija, nikad duža u njihovom timu. Moram vas podsjetiti da je ovo mamina treća transplantacija jetre, i bilo je jako kritično za preživjeti, kako su nam priopćili doktori.
Brat donor Robert je danas otišao u hotel gdje će čekati mamu i starijeg brata koji bi mu se trebali pridružiti možda za nekih desetak dana. U međuvremenu mama mora početi samostalno jesti i funkcionirati, imat će još dvije kontrole da se utvrdi realno stanje. Doktori su jako oprezni i iznimno profesionalni. Ako se kontrolama utvrdi da je mamino stanje zadovoljavajuće, trebali bi se svi vratiti za 15-ak dana u Sarajevo.
Dragi prijatelji, ja sam trudnica i za nekih 20-ak dana trebala bih se poroditi i na svijet donijeti jednu lijepu curicu Lauru. To će biti velika sreća za sve nas, a posebno za moju mamu Ljiljanu!
Bogu hvala, za sada sve ide dobro i dalje smo u molitvama i zauvijek smo zahvalni Bogu dragom i svim dragim i dobrim članovima misije Mittelbaden koji su bili uz našu obitelj kad je bilo najteže! Sve vas volimo i šaljem vam srdačne i iskrene pozdrave, a i mama će se javiti uskoro. Bog vas blagoslovio!
Kći Suzana
Pastoralni tim njemačke zajednice St. Elizabeth u Karlsruheu svake godine na početku korizme simbolično postavlja pored crkve križ, ali ove godine s porukom mira „Friedenskreuz“. Križ je temeljni znak raspoznavanja kršćana u svijetu. Upućuje nas na Kristovu muku, smrt, ali i bezuvjetnu ljubav kojom se predao za spas svakog čovjeka. Zato križ nije samo simbol patnje i trpljenja, nego blagoslova i otkupljenja!
Ovogodišnji korizmeni križ upućuje nas na sve ljude u Ukrajini (muževe, žene, djecu, starije i bolesne) koji su teškim ratom podvrgnuti patnji. Uz materijalnu i molitvenu pomoć koju je pokrenula naša misija, vjeroučenici uglavnom nižih razreda iz zajednice Karlsruhe su pod vodstvom naših vjeroučitelja podržali projekt na koji nas je pozvala njemačka zajednica. S puno osjećaja i želje da u svijetu vlada mir a ne rat, djeca su na satu vjeronauka pisala svoje poruke podrške i ljubavi. Te poruke postavljene su na križ kako bi svaka suza, patnja i bol nedužne djece i nedužnog ukrajinskog naroda bila suobličena s Kristovom patnjom koja završava preobraženjem i pobjedom u uskrsnuću.
Pred najveću kršćansku svetkovinu – Uskrs, naša misija Mittelbaden organizira duhovnu obnovu i ispovijed za mlade u srijedu, 13. 4. 2022. od 17:00 do 19:30 sati u crkvi St. Michael u Karlsruheu (Gebhardstraße 44A, 76135 Karlsruhe). Pozivamo mlade iz svih centara naše misije da se odazovu u što većem broju. Duhovnu obnovu vodit će don Stjepan Matijević, uz suradnju naših pastoralnih suradnika, a na raspolaganju će biti dovoljno svećenika za ispovijed.
Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.
Mt 25,34-36
Dragi prijatelji, članovi naše Hrvatske katoličke misije Mittelbaden,
svjedoci smo sve većeg priljeva izbjeglica iz Ukrajine u zemlje Europske unije. Prema službenim podacima od početka ruske invazije na Ukrajinu do danas je stiglo u Njemačku više od 200.000 ukrajinskih izbjeglica. Ovi unesrećeni ljudi nalaze se i na području naše Misije.
Kao voditelj Misije Mittelbaden, pozivam sve pojedince i obitelji, ljude dobre volje, koji ste u mogućnosti, da otvorite svoje SRCE i DOM za prihvat izbjeglica. Neki od izbjeglica će osobnim kontaktima doći do privatnog smještaja, a najveći broj završit će u kolektivnim prihvatnim centrima. Koliko god su kolektivni centri dobri i nužni, oni su prikladni ipak samo za kraće vrijeme, dok je boravak u obiteljima u svim segmentima mnogo bolji: lakše se stvaraju mreže kontakata, smanjuje se osjećaj isključenosti, lakše se svladavaju doživljene traume te se pospješuje brža i kvalitetnija integracija u društvo.
Tko odluči primiti pod svoj krov izbjeglice, napominjem da će, osim materijalne pomoći, njima biti potrebni i drugi vidovi pomoći: prikupljanje dokumentacije, prijava boravka, zdravstvena skrb, upis djece u škole i vrtiće, učenje njemačkog jezika, traženje posla, uključivanje u njemačko društvo…
Sve vas koji ste spremni na ovo veliko djelo milosrđa, koji želite i možete prihvatiti našu unesrećenu braću i sestre iz Ukrajine, molim da se obratite direktno meni.
Neka milosrdni i milostivi Bog obilato nagradi vaše gostoprimstvo, solidarnost i konkretnu pomoć ljudima u velikoj nevolji.
don Ivo Nedić, voditelj Misije
Prilikom pripreme za sakramente vjenčanja, krštenja, prve pričesti i krizme, događa se, istina rijetko, da su neki članovi naše zajednice istupili iz Katoličke crkve ili se nisu upisali u nju prilikom dolaska u Njemačku.
Istup iz Crkve, prema propisima Njemačke, jest isključenje samoga sebe iz crkvenog zajedništva. Osobama koje istupe iz Crkve može se uskratiti crkveni pogreb, ne mogu biti kršteni kumovi, moraju tražiti dozvolu za crkveno vjenčanje, ne smiju primiti sakramente pričesti, ispovjedi i bolesničkog pomazanja.
Stoga pozivamo sve takve osobe da se vrate u Katoličku crkvu!
