“Ljubav Crkve prema siromasima […] dio je njezine stalne tradicije.” Ta se ljubav nadahnjuje Evanđeljem blaženstava, Isusovim siromaštvom i pažnjom prema siromasima. Ljubav prema siromasima jedan je od razloga dužnosti rada, kako bi se “imalo što podijeliti s potrebnima”. Ona se ne proteže samo na materijalno siromaštvo, nego i na mnogobrojne oblike kulturnoga i vjerskog siromaštva. […]

Djela milosrđa jesu djela ljubavi kojima pritječemo u pomoć bližnjemu u njegovim tjelesnim i duhovnim potrebama. Poučavati, savjetovati, tješiti, bodriti, djela su duhovnog milosrđa, kao i praštati i strpljivo podnositi. Djela tjelesnog milosrđa jesu poglavito nahraniti gladne, ugostiti beskućnike, odjenuti one koji trebaju odjeće, pohoditi bolesne i utamničene, pokopati mrtve. Među tim djelima, milostinja dana siromasima jedno je od glavnih svjedočanstava bratske ljubavi. (Katekizam Katoličke crkve, br. 2444 i 2447)

U HKM Mittelbaden trajno i snažno djeluje karitativni duh. Od brojnih realiziranih humanitarnih akcija izdvajamo posljednje tri:

• Godine 2019. pokrenuta je akcija kumstava, odnosno prikupljanje novčanih sredstava za stipendiranje siromašnih učenika u afričkoj misiji Tatale (Gana). Naši vjernici su sudjelovali sa 100 eura; taj je naime iznos dovoljan da se pokriju troškovi školarine i po jedan obrok za djecu u Africi kroz jednu školsku godinu. U 2019. i 2020. godini sklopljeno je preko 200 kumstava.
• Godine 2020. naši su vjernici skupili preko 40.000 € i time omogućili izgradnju crkve posvećene Gospi Afričkoj u selu Yachado u misiji Tatale te izgradnju dva bunara s pitkom vodom.
• Godine 2020. vjernici misije Mittelbaden skupili su i 8.500 € za obnovu Doma za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi “Kuća sv. Franje” u Vugrovcu (RH), koji je oštećen u razornom potresu 22. ožujka 2020., te za ostale obitelji stradale u potresu.

Posjet bolesnika spada među sedam tjelesnih djela milosrđa i vrlo je praktičan način pomaganja bolesnima i starijima, brinući se za njihove fizičke potrebe i nudeći im društvo i prijateljski razgovor.

Bolest i patnja su se uvijek ubrajali među najteža pitanja koja stavljaju na kušnju ljudski život. U bolesti čovjek doživljuje svoju nemoć, svoju ograničenost i privremenost. U svakoj bolesti možemo nazreti smrt.

Bolest može čovjeka dovesti do tjeskobe, do zatvaranja u se, ponekad čak do očaja i do pobune protiv Boga. Ali može ga dovesti i do veće zrelosti, pomoći mu da u svom životu razluči ono što nije bitno te se okrene k onome što je bitno. Bolest čovjeka vrlo često izazove da Boga traži i da mu se vrati.

Kristovo suosjećanje s bolesnima i njegova brojna iscjeljenja svakovrsnih bolesnika očit su znak da je Bog pohodio narod svoj i da se približilo Kraljevstvo Božje. Ali Isus ima vlast ne samo liječiti nego i otpuštati i grijehe: on je došao izliječiti čitavoga čovjeka, dušu i tijelo. Isus je liječnik kojega bolesnici trebaju. Njegovo suosjećanje sa svima koji trpe ide tako daleko da se s njima poistovjećuje: “oboljeh i pohodili ste me” (Mt 25,36). Isusova posve osobita ljubav prema bolesnima kroz vjekove nije prestala poticati kršćane na posebnu brigu prema svima koji trpe na tijelu i duši. Ta je briga uzrok neumornih napora da im se olakšaju muke.

“Bolesne liječite!” (Mt 10,8). “Tu je zadaću Crkva primila od Gospodina i trudi se da je izvrši brigom za bolesne i zagovornom molitvom kojom ih prati. Crkva vjeruje u oživljujuću prisutnost Krista, koji je liječnik dušâ i tijelâ. Ta je prisutnost posebno djelotvorna u sakramentima, a najizražajnije u euharistiji, kruhu koji daje život vječni; na povezanost ovoga kruha s tjelesnim zdravljem upućuje sveti Pavao.” (Katekizam Katoličke crkve, br. 1500–1509)

Svi naši bolesni i nemoćni vjernici koji žele primiti bolesničko pomazanje ili sakrament ispovijedi i euharistije, imaju puno pravo na to. Potrebno je da netko od članova obitelji ili prijatelja nazove svećenika ili dođe osobno u župni ured (Marienstr. 80, 76137 Karlsruhe) i prijavi takvu osobu. Svećenik će doći u bolnicu ili kuću u kojoj se bolesnik nalazi.