Hrvatska katolička misija Mittelbaden
Kroatische katholische Mission Mittelbaden
PFORZHEIM – Na blagdan sv. Ante Padovanskog, u nedjelju, 13. lipnja 2021. 13-godišnji Ante je sa svojom majkom pješice hodočastio 20 km iz Bad Wildbada do Pforzheima svom nebeskom zaštitniku sv. Anti Padovanskom.
Nakon svete mise u 16 sati u crkvi St. Antonius u Pforzheimu, u kapeli kod kipa sv. Ante zatekli smo peteročlanu obitelj: oca Danijela, majku Rozu i dječicu Antu (13), Lanu (11) i Mateu (7). U kratkom razgovoru s njima doznali smo da su majka i njezin sin Ante prepješačili 20 km udaljenosti od Bad Wildbada do Pforzheima za 4½ sata. Premda je bilo opasnih dionica na kojima nije bilo pješačkog nogostupa, majka i sin su, uzdajući se u Boga i pomoć njihova najomiljenijeg sveca – sv. Ante, sretno i na vrijeme stigli na misu u crkvu sv. Ante.
Dok su živjeli u Bjelovaru često su išli na razna hodočašća a nikada nisu propustili poznato hodočašće na Veliki petak, kada vjernici organizirano pješače po čitavoj županiji dobrih 12 sati, od 07:00 do 19:00. Majka Roza se nada kako će primjer njezina sina Ante potaknuti i druge mlade na hodočašćenja.
Proteklih nekoliko dana teška srca pisao sam vijesti o zatvorenim crkvama, danas pak javljam radosnu vijest da ćemo na blagdan Tijelova, 3. 6. 2021. imati misno slavlje u crkvi Herz-Jesu u Rastattu, Münchfeld. Domaćini su nama Hrvatima dopustili, dva dana ranije nego sebi, da ponovno uđemo u crkvu i da slavimo Gospodina.
Dragi vjernici, dođite u što većem broju. Imam osjećaj da korona gubi snagu i da mi dobivamo pobjedu. Pozivam i vjernika Rastatta, Baden-Badena i okolnih mjesta da se priključe toj misi. Naša prisutnost daje snagu i sigurnost da smo na pravom putu.
Tijelovo, punim nazivom Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove katolički je blagdan. Slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva.
Radi se zapravo o sjećanju na posljednju večeru na Veliki četvrtak koju je dan uoči svoje muke i smrti Isus blagovao sa svojim učenicima. Tijelovo kao posebni blagdan posvećen slavljenju Presvetog oltarskog sakramenta nastao je u 13. stoljeću. Drugi Vatikanski koncil svetu misu naziva izvorom kršćanskog života. Lijepo pjeva psalmist: “Kao što košuta žudi za izvor vodom, tako duša moje čezne Bože za tobom.”
U ime svih pastoralnih djelatnika primite iskreni pozdrav.
Karlsruhe, 26. 5. 2021.
don Ivo Nedić, voditelj misije
Za krizmanike koji su u zadnje vrijeme bili oboljeli od koronavirusa i morali biti u obaveznoj karanteni omogućili smo dodatni termin krizme. Krizma za njih bit će u subotu, 12. 6. 2021. u 10:30 sati u crkvi St. Michael u Karlsruheu.
Narednih dana održat ćemo online sastanak s krizmanicima i njihovim roditeljima. Svi će biti na vrijeme obaviješteni o točnom terminu.
S dolaskom toplijih dana povećao se i broj naših vjernika koji dolaze nedjeljom na misu u crkvu St. Paul u Bruchsalu, posebice na prvu misu u 12:30 sati. Budući da je broj mjesta u crkvi ograničen, molimo sve one koji mogu da radije dolaze na drugu misu u 17:00 sati koja je redovito manje posjećena. Zahvaljujemo na razumijevanju.
Godine 1572. islamsko Osmansko Carstvo (današnja Turska) ima namjeru napasti i poraziti kršćansku Europu. Presudna, i do tog trenutka jedna od najvećih pomorskih bitaka u povijesti odvila se kod Lepanta u Italiji. Tada su Turci bili nadmoćniji od kršćana brojem lađa i vojnika i kršćani nisu imali gotovo nikakve šanse za pobjedu. Svjesna situacije i svoje nemoći kršćanska vojska sva svoja nadanja i zagovor upućuje svojoj ljubljenoj Majci Mariji. U presudnom trenutku borbe, kada su kršćanske snage bile gotovo poražene, turska je flota na nebu ispred sebe ugledala veličanstvenu, no u isto vrijeme strašnu Gospu. Gledala ih je takvim prijetećim pogledom da ga nisu mogli podnijeti, izgubili su hrabrost i pobjegli.
U nadi protiv svake nade pobjeđuje čista vjera i ustrajnost!
Kršćani su svoju pobjedu, nad tada jačom i nadmoćnijom islamskom vojskom, pripisali zagovoru Blažene Djevice Marije, ali ne odmah. Naime, kršćani su se borili – nisu imali nikakve šanse za pobjedu, no bili su spremni za svoju vjeru i život položiti, te su gajili čistu i nepokolebljivu vjeru u Nebesku Majku. I tako je u jednom trenutku protivnička vojska odustala, nadomak cilju! Što se dogodilo? Plod čiste vjere i ustrajnosti! Iako je protivnička vojska vidjela Gospođu pred kojom su ustuknuli, kršćanska vojska nije vidjela baš ništa, osim da protivnička vojska bježi glavom bez obzira. Tek su kasnije saznali iz spisa islamske vojske o čudesnom događaju koji je protivnike prestrašio, a njima spasio živote i donio pobjedu i oslobođenje. Papa Pio V. odredio je da se u spomen na tu bitku svake godine 7. listopada slavi spomen Blažene Djevice Marije od Krunice ili Marije Pobjednice.
Zaziv „Pomoćnica kršćana” dodaje se 1571. u Lauretanske litanije
Blagdan je 24. svibnja 1814. proglasio papa Pio VII.
Spomendan: 24. svibnja
„Nema više smisla, sve je izgubljeno, gotovo je…”
Koliko se često sami u svakidašnjem životu nađemo u situacijama i „bitkama” sličnima ovoj u Lepantu. Ljudskim očima gledamo, sve izgleda izgubljeno, bez nade, ali naša Gospa stavlja u naše duše nadu da će Ona pobijediti i osvojiti bitku za nas na veću slavu Božju. To je trenutak kada moramo vjerovati tom glasu u sebi i ustrajati u nadi, bez obzira na trenutne okolnosti.
Mnogo se puta poraz čini neizbježnim, a napast u nama sve jače i jače govori: „Ta vaša Gospa samo daje obećanja, no neće se to dogoditi. Baš naprotiv, postat će sve gore i gore!” Pravo je junaštvo vjerovati i u najgorim situacijama i slučajevima. Kada osjetimo napast, kada čujemo u sebi glas koji nas uvjerava u poraz, dođimo pred lik naše Gospe ili ju jednostavno zamislimo u svojim srcima i kažimo, odlučno: „Što je gore, moja Gospa je sve bliže, jer ona ne laže i ove riječi blagoslova koje izgovaram su Njezine riječi za mene!”
Tko to u meni progovara, Gospa ili netko drugi?
Postoji li kriterij kada možemo sa sigurnošću znati da unutarnji glas koji nam progovara dolazi od Gospe ili ne dolazi? Postoji. Kada nas pogled na sadašnje ili pak buduće stvarnosti čini depresivnima, obeshrabrenima i sa žarkom željom da se na neki način odreknemo sami sebe, svojih bližnjih i svog Gospodina, to je glas koji dolazi od đavla! Naprotiv, ako pogled na određene stvari, posebice one koje nam se čine iznimno teške i koje u nama inače izazivaju strah, odjednom u nama bude optimizam, daju snagu i stvaraju nadu u pobjedu, to je najčešće glas Milosti koji govori u našim dušama.
U iznimnim slučajevima, Gospa nas može pozvati da prihvatimo poraz, patnju. Zašto? U tim slučajevima Gospa nam daje snagu da izdržimo sve patnje i poraze na veću slavu Gospodnju i na razne nakane. Primjerice sv. Terezija iz Lisieuxa primila je takvu milost da se pripremi za smrt, a potom je otišla na Nebo. Potrebno je razlikovati te dvije perspektive; kada nam Gospa poziva na pobjedu i želi da izvojevajmo pobjedu po Njezinu zagovoru, ona nas priprema za to, nikako za smrt. Najbolji primjer je bitka kod Lepanta, a posebice se ističe reakcija pape Pia V. kada mu je Duh Sveti progovorio da je izvojevana bitka. Upro je oči prema Bogu i ponovio riječi poroka Šimuna: „Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.” Papa je pobjedu u Lepantu smatrao ostvarenjem svoga pontifikata i bio je spreman da njegov ovozemaljski život završi, a da njegova duša prijeđe u Vječno Kraljevstvo.
„Don Boscova Gospa”
U dugoj i bogatoj povijesti Crkve teško je naći nekoga sveca koji je uspio postići svetost bez velike Marijine pomoći. Primjerice u don Boscovu životu Marijina prisutnost i pomoć je bila trajna. Kada je ušao u sjemenište, njegova majka Margarita mu je rekla: „Kada sam te rodila, posvetila sam te Mariji. Kada si krenuo u školu, preporučila sam ti pobožnost prema Mariji. Sada ti predlažem da sav budeš njezin. A ako postaneš svećenik, uvijek promiči i potiči na pobožnost prema Mariji.” Gospa je izravno intervenirala u don Boscov život. Marija je od trenutka predanja bila don Boscova učiteljica, pomoćnica i ona koja mu otkriva polje rada. Ona će njegove dječake zvati „moji sinovi”. Don Bosco započinje 1864. u Valdoccu (Torino) graditi prekrasnu baziliku Marije Pomoćnice. Svjedočio je da je sama Marija željela i izgradila sebi baziliku. Mariju Pomoćnicu mnogi danas nazivaju „Don Boscova Gospa”. Na kraju života rekao je da ništa od onog što je napravio za siromašnu djecu nije njegovo djelo, već Marijino. Odredio je da 24. svibnja bude najveći salezijanski blagdan i htio da se svaki 24. dan u mjesecu slavi spomendan Marije Pomoćnice.
Stoga ćemo i mi zajedno s vjernicima naše Misije Mittelbaden proslaviti ovaj veliki salezijanski blagdan na duhovski ponedjeljak, 24. 5. 2021. pod svetom misom u Karlsruheu u crkvi sv. Mihaela u 9 sati. Svi ste dobrodošli!
Molitva svetog Ivana Don Bosca Mariji Pomoćnici kršćana
Marijo, moguća djevice, Ti velika i slavna obrano Crkve, Ti osobita pomoćnice kršćana, Ti koja obraćaš neprijatelja, Ti koja uklanjaš krivovjerja, Ti nas prati svojom majčinskom zaštitom, priteci nam u našim potrebama, a u slavu Očeva kraljevstva. Po Kristu, Gospodinu našem. Amen.
Molitva Mariji pomoćnici
Presveta Djevice Marijo, pomoćnice kršćana, kako je dobro doći do tebe i moliti za vječnu pomoć. Ako zemaljske majke zaborave svoju djecu, kako bi nas mogla ti, najdraža naša Majko zaboraviti? Budi nam pomoć, molimo te, u svim našim potrebama, u svakoj boli, a osobito u svim našim kušnjama. Molimo tvoju neprekidnu pomoć svima onima koji trpe. Pomozi slabima, izliječi bolesne, obrati grešnike. Neka po tvom zagovoru rastu duhovna zvanja. Zauzmi se za nas, o Marijo, pomoćnice kršćana, da se uteknemo tebi ovdje na zemlji i da te možemo voljeti i vječno ti biti zahvalni na nebu. Amen!
Dragi vjernici u Rastattu i okolici!
Nakon prelijepe krizme koju smo imali, nažalost, nismo mogli nastaviti dalje s našim redovnim svetim misama. Ja sam odmah pisao župniku Ralfu Dickerhofu, ali odgovor je bio negativan. To je zajednička odluka grada Rastatta i crkvenih vlasti koja se mora poštivati. (Oni tvrde da je zaraženost danas 188, a ja vidim brojku 76. Vjerojatno moj mobitel nije ispravan.) Mislim da nije dobro da dalje vršim pritisak, jer može biti kontraproduktivno.
Župnik tvrdi da će se s misama moći nastaviti 6. 6. 2021. u 9:30 u crkvi Herz-Jesu im Münchfeld. Do tada vam savjetujem da se priključite zajednici u Baden-Badenu subotom u 18.00 sati ili nedjeljom zajednici u Gaggenau u 10:30 ili 12:00 sati. Vjerujem da ćete tamo naći mjesta.
Ujedno koristim priliku da vam se zahvalim na odličnoj suradnji kod svete krizme. Pokazali ste visoki stupanj odgovornosti. Hvala njemačkoj zajednici na čelu sa župnikom, hvala pastoralnim djelatnicima Darku Rubčiću i Đurđici Trputec na izvrsnoj animaciji pjevanja. Zahvaljujem i ministrantima na dostojanstvenom služenju. Neka vas Gospodin sve blagoslovi.
Želim vam lijepu nedjelju i Božji blagoslov.
Karlsruhe, 21.05.2021.
don Ivo Nedić, vod. misije
U nastavku pročitajte dopis koji smo 12. 5. poslali župniku Dickerhofu i njegov odgovor od 19. 5. 2021.
Lieber Pfarrer Dickerhof,
vielen Dank für alles was Sie für unsere Gemeinde getan haben damit wir trotz Corona ein schönes Firmfest feiern konnten. Alles hat wunderbar geklappt. Gott sei Dank. Schade, dass Sie nicht dabei sein konnten, aber ich habe unsere Gottesdienstbesucher über alles informiert.
Nun habe ich noch eine Frage bezüglich der weiteren Gottesdienste.
Für nächsten Sonntag, den 16.05.2021 rechnen wir noch nicht mit Gottesdiensten da wir an anderen Orten Firmungen haben. Aber an den Sonntagen danach, am 23.05.2021 und am 30.05.2021 wäre schön wenn wir Gottesdienst feiern könnten. Vielleicht auch wieder draußen auf dem Gelände um 13:00 Uhr oder in der Kirche? Es wäre gut wenn die Uhrzeit an beiden Sonntagen gleich bleiben könnte.
Wenn ich richtig verstanden habe finden die Gottesdienste ab Juni wieder in den Kirchen statt. Ist das richtig?
Eine schnelle Genesung und liebe Grüße sendet Ihnen das Pastoralteam.
Freundliche Grüße
don Ivo Nedić
Liebe Frau Misic,
die Mail von Don Ivo ging bei mir leider unter. Entschuldigen Sie bitte.
Wir haben am Freitag PGR-Sitzung, wo wir entscheiden wollen, ob wir ab Juni wieder in die Kirchen gehen. Leider sind die Zahlen in Rastatt immer noch sehr hoch (heute 188).
Am Sonntag um 13 Uhr die Messen zu feiern, ist etwas schwierig. Mein Technikteam kommt um 9.30 Uhr und um 11 Uhr, aber nicht nochmal um 13 Uhr. Das ist den Ehrenamtlichen zu viel. Ohne Tontechnik geht es aber nicht.
Die italienische und polnische Mission laden die Gläubigen zu “unseren” Gottesdiensten ein. An Pfingsten ist Janusz Liszka von der polnischen Mission dabei und die Messe ist deutsch/polnisch.
Könnten die kroatischen Gläubigen auch an den nächsten beiden Sonntagen einfach dazu kommen? Gerne kann Don Ivo konzelebrieren oder ein anderer Priester kroatischer Sprache. Gerne können wir Elemente in kroatischer Sprache mit einfließen lassen.
Das wäre einfacher. Ansonsten hoffe ich, dass wir ab 6.6. wieder in unsere Kirchen zurückkehren können.
Viele Grüße – Ralf Dickerhof, Pfr.
Dragi krizmanici, kumovi i roditelji, dragi prijatelji!
S puno nesigurnosti krenuli smo po treći put s pripremama za sakrament Svete krizme. Premda je korona unijela mnogo straha i nesigurnosti, ipak smo bili odvažni. Od početka naših priprema imali smo i veliku podršku domaćih svećenika, koji su na naše upite svi odreda pozitivno odgovorili i dali zeleno svjetlo da se krizme mogu slaviti. Na tome smo Bogu zahvalni.
Pripreme su se odvijale online. To je bilo novo iskustvo koje smo prihvatili i koje se pokazalo pozitivnim korakom. U našoj misiji je ukupno 220 krizmanika, koje smo podijelili u 10 grupa.
U subotu, 8. 5. 2021. krenuli smo s prve dvije krizme u Bruchsalu. Budući da je sve bilo dobro pripremljeno, osjetili smo veliko olakšanje. Nakon toga slavljena je krizma u Rastattu (8. 5.) i dvije u Pforzheimu (13. 5.). Sve su prošle u dostojanstvenom, pobožnom i slavljeničkom tonu.
Sutra, 15. 5. imamo u Karlsruheu dvije krizme – ukupno šestu i sedmu – s okruglo 50 krizmanika. Nakon temeljite pripreme imali smo svetu ispovijed kojoj su pristupili krizmanici, njihovi roditelji i kumovi. Snaga Duha Svetoga bila je na djelu i mi vjerujemo da će ova krizma za sve njih biti početak boljeg kršćanskog života.
Nadbiskup Freiburga Stephan Burger poslao je punomoć za krizmavanje provincijalu salezijanca u Zagrebu don Tihomiru Šutalu i voditelju misije Mittelbaden don Ivi Nediću. Nažalost, prije nekoliko dana don Tihomir je iznenada morao na operaciju. U međuvremenu je već izašao iz bolnice i trenutno se opravlja. Nadamo se dobrom ishodu, a mi zajedno molimo za njegovo brzo ozdravljenje.
Premda nije fizički s nama, poslao nam je pismo u kojem između ostaloga kaže: “Dragi krizmanici, čestitam vam jer vas Bog voli. Potičem vas da mu uzvratite tu ljubav, da darove koje primate pretočite u nesebičnu ljubav prema Bogu i čovjeku. To će vam donijeti i sreću i radost. Moguće je, tj. jedino je moguće biti sretan ako ljubimo Boga i čovjeka.”
U nedjelju, 16. 5. imat ćemo dvije krizme u Gaggenau, a završavamo 20. 6. s krizmom u Kehlu. Njima će se priključiti krizmanici iz Offenburga. Imat ćemo još jednu grupu za mlade koji su oboljeli od korone i trenutno se nalaze u karanteni. O točnom mjestu i datumu ove krizme bit ćete naknadno informirani.
Hvala svima. Najprije vjeroučiteljima, oni su učinili velike napore da mlade što bolje pripreme. Hvala roditeljima koji su iskazali povjerenje našoj hrvatskoj misiji. Hvala misijskim vijećima koja neumorno prate naš rad i pomažu nam. Hvala pjevačima koji neumorno animiraju našu liturgiju, napose slavlja krizmi. Neka Gospodin svima bude nagrada i plaća.
I za kraj: Večeras (petak, 14. 5.) se na platou ispred crkve St. Michael u Karlsruheu zaviorila hrvatska i papinska zastava. Budimo ponosni i sretni!
U radosnom raspoloženju pozdravljaju vas vaši svećenici i pastoralni djelatnici.
Karlsruhe, 15. 5. 2021.
don Ivo Nedić, voditelj misije
Draga braćo salezijanci,
poštovani vjernici Hrvatske katoličke misije Mittelbaden,
nadao sam se i radovao danas biti s vama i sudjelovati u izlijevanju darova Duha Svetoga na vašu djecu, unuke, rođake, prijatelje, našu mladost.
Na žalost, s vama mogu biti tek preko ovih nekoliko pisanih riječi. Nepredviđeno i nenadano, prošli tjedan sam bio podvrgnut jednom operativno zahvatu radi čega sam trenutno u fazi mirovanja i oporavka.
Podjeljivanje sakramenta svete potvrde jedan je od ljepših trenutaka u životu mlade osobe, ali i crkvene zajednice. Mi, odrasla crkva, mladima tada priznamo da su punoljetni, da su osposobljeni i sposobni preuzeti odgovornost za svoj duhovni život i život općenito. Kako je lijepo slušati da naši mladi dobivaju dar mudrosti, razuma, savjeta, jakosti, znanja, pobožnosti i straha Božjega.
Nama salezijancima je upravo ovaj trenutak potvrda da Bog osobito voli mlade, voli ih radi njihove radosti, žara, ideala, slobode, ljubavi, ljepote… i On dodatno na sve to izlijeva obilje svojih darova.
Dragi krizmanici, čestitam vam jer vas Bog voli. Potičem vas da mu uzvratite tu ljubav, da darove koje primate pretočite u nesebičnu ljubav prema čovjeku i Bogu. To će vam donijeti i sreću i radost. Moguće je, tj. jedino je moguće biti sretan ako ljubimo čovjeka i Boga. A to znači da je moguće biti sretan i u ovome svijetu koji svime govori da je to nemoguće.
Ovaj sakramenta ima oznaku neizbrisivog pečata, on nije prolazan. To znaci da će vas Bog pratiti ovim svojim darovima cijeloga vašega života. Iskoristite to. Uzmite hrabro odgovornost za svoj život i preobrazite našu Crkvu i svijet.
Vama odraslima, osobito roditeljima, obiteljima i mojoj braći salezijancima zahvaljujem na odgoju mladih i na svjedočanstvu kršćanskog života.
U nadi da ćemo se što prije vidjeti, iskreno vas pozdravlja iz Lijepe naše Domovine.
don Tihomir Šutalo
provincijal
Dobili smo informaciju s terena da su neki naši krizmanici oboljeli od koronavirusa i da se nalaze u izolaciji. Njihovi roditelji pitaju hoće li biti mogućnosti da djeca prime sakrament krizme u neko skorije vrijeme. Mi ćemo voditi o tome računa, spremiti svu potrebnu dokumentaciju, a onda ćemo ponuditi jedan datum i mjesto koje bi svima odgovaralo. Za sada ne možemo govoriti o konkretnom datumu i mjestu.
Djeci koja se nalaze u karanteni, braći i sestrama, kao i njihovim roditeljima želimo što brži oporavak. Svi će biti uključeni u naše molitve.
Primite iskrene pozdrave od vaših svećenika i pastoralnih djelatnika.
Karlsruhe, 8. 5. 2021.
don Ivo Nedić, voditelj misije
Dragi vjernici zajednice Gaggenau i okolice, u nedjelju, 16. 5. 2021. imat ćemo dvije krizme u crkvi St. Josef u Gaggenauu. Zbog strogih mjera rasporedili smo krizmanike prijepodne u dvije grupe.
Prva krizma bit će u 10.00 do 11.30 sati /mogu doći samo krizmanici, kumovi, roditelji, braća i sestre/.
Druga krizma bit će u 12.30 do 14.00 sati /mogu doći samo krizmanici, kumovi, roditelji, braća i sestre/.
Za ostale vjernike bit će misa u 16.00 sati u crkvi St. Josef.
Molimo vas za razumijevanje.
Karlsruhe, 8. 5. 2021.
don Ivo Nedić, vod. misije
„Primi pečat dara Duha Svetoga“, riječi su koje službenik Crkve izgovara kod podjele sakramenta Krizme. Usprkos teškoj situaciji od bolesti korone, imamo obećanja da će se Krizma podijeliti u svim zajednicama naše misije Mittelbaden. Od ukupno 220 krizmanika imat ćemo 10 grupa, odnosno slavit ćemo 10 Krizmi. Započinjemo već ovaj vikend u Bruchsalu i Rastattu.
Za sakrament Krizme mladi su se pripremali po knjizi „S Kristom kroz život“. Tu su upoznavali najbitnije teme naše vjere i poruke Isusa Krista. Nakon što su primili krštenje, ispovijed, prvu pričest, oni će ovih dana primiti i sakrament Duha Svetoga.
Isus Duha Svetoga naziva Branitelj i Tješitelj. On će braniti i tješiti njegovu Crkvu, ali će i njegove učenike uvoditi u istinu koju je Isus objavio. Duh Sveti jest Duh Oca i Sina. To je veza, vječna ljubav između Oca i Sina. Duh Sveti je i treća božanska osoba. Uloga Duha Svetoga posebno je vidljiva u mladoj Crkvi. Snagom Duha Svetoga apostoli su neustrašivo propovijedali Isusov nauk, činili čudesa i mnoge obraćali na kršćansku vjeru. U krštenju smo po prvi puta primili Duha Svetoga, a punina se Duha prima u sakramentu Potvrde. Tada primamo sedam darova Duha Svetoga: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji.
Dragi krizmanici, budite ponosni i zahvalni na daru Duha Svetoga. Neka vas njegova snaga jača da ostanete uvijek na Isusovom putu. Darovi koje ćete primite neka budu darovi vaše obitelji i darovi Crkve.
Drage obitelji, neka Sveta krizma bude dan obnove vaše vjere i opredijeljenosti za Isusa Krista. Duh Sveti nas obvezuje da budemo svjedoci vjere, da idemo redovito u crkvu, redovito pristupamo sakramentima, redovito molimo i ljubimo jedni druge. Neka Svete krizme unesu više svjetla i topline u vaš život!
Iskrena hvala svećenicima, pastoralnim djelatnicima i misijskim vijećima na svakom uloženom trudu kod pripreme za proslavu Krizme u našim zajednicama.
Sve vas pozdravlja vaš svećenik i voditelj misije,
don Ivo Nedić
Na blagdan sv. Dominika Savia, 6. svibnja 2021.
Dragi krizmanici, kumovi, roditelji i prijatelji!
Premda je stopa zaraze u Rastattu dosta visoka, slavlje Krizme ipak će se održati u nedjelju, 9. 5. 2021. s početkom u 13:00 sati. Vrijeme Krizme pomaknuto je radi Nijemaca, koji taj dan imaju svoje mise u 09:30 i 11:00 sati.
Krizma će se održati na otvorenom, u dvorištu Bildungshaus St. Bernhard, gdje će biti i mogućnost parkinga (točna adresa: An der Ludwigsfeste 50, 76437 Rastatt). U slučaju lošeg vremena dobili smo dozvolu imati Krizmu u blizini toga centra, u crkvi Maria Königin Kirche (Nelkenstraße, 76437 Rastatt). Vjerujemo da će sve proći u najboljem redu.
Sveta ispovijed za krizmanike, kumove i roditelje bit će u četvrtak, 6. 5. 2021. od 16.30 do 18.30 sati. Dođite na vrijeme jer ćemo poslije ispovijedi imati i kratku probu.
Želimo svim krizmanicima, kumovima i roditeljima blagoslosvljenu Krizmu i obilje Božjega blagoslova.
Karlsruhe, 30. 4. 2021.
don Ivo Nedić, voditelj misije
Dragi Marijini štovatelji, u subotu, 1. 5. 2021. ulazimo u najljepši mjesec svibanj. Mjesec svibanj Crkva posvećuje Mariji, koja je Majka Crkve, Majka Isusa Krista i Majka svakog kršćanina. Mi Hrvati rado kažemo da je Majka hrvatskog naroda. Već godinama održavamo u zajednici Karlsruhe svibanjsku pobožnost. Ovog puta vas pozivam da u većem broju i većoj pobožnosti sudjelujemo u tim okupljanjima.
Sadržaj naše pobožnost je sljedeći: najprije molimo svetu krunicu uz marijanske pjesme; potom nastavljamo litanije Majci Božjoj, a na kraju svećenik će uputiti jednu duhovnu misao. Srijedom, kada imamo redovitu misu, imat ćemo krunicu sa svetom misom.
Svibanjska pobožnost započinje u subotu, 1. svibnja 2021. na blagdan Josipa Radnika u 18.00 sati sa svetom misom u crkvi St. Michael. Pozvani su Marijini štovatelji i iz drugih naših zajednica.
Karlsruhe, 28. 4. 2021.
don Ivo Nedić, voditelj misije
Obavještavamo vjernike iz Pforzheima i okolice da će u nedjelju, 2. 5. 2021. u crkvi St. Antonius biti samo jedna misa u 16:00 sati. Budući da njemačka zajednica poslije ima svoj termin, nećemo moći slaviti drugu misu.
Sljedećega tjedna počinjemo s online roditeljskim sastancima za roditelje ovogodišnjih prvopričesnika i krizmanika.
Roditelji prvopričesnika i krizmanika iz drugih gradova bit će na vrijeme informirani o datumu i satnici sastanka.
Dobili smo novu poruku župnika iz Rastatta Ralfa Dickerhofa u kojoj nas obavještava da i u nedjelju, 25. travnja 2021. neće biti moguće slaviti svetu misu u crkvi Herz-Jesu im Münchfeld/Rastatt:
“Liebe Mitbrüder!
Da die Zahlen momentan in Rastatt stetig ansteigenDa die Zahlen momentan in Rastatt stetig ansteigen (14.4.: 210 / 15.4.: 248 / 16.4.: 262), werden auch kommenden Sonntag keine Messfeiern in der Seelsorgeeinheit Rastatt stattfinden können.
Ich bitte um Euer Verständnis!
Viele Grüße – Euer Ralf.”
Zbog još uvijek velikog broja zaraženih koronavirusom u Rastattu i okolici do daljnjega neće biti moguća zajednička slavlja svetih misa. Tako ni u nedjelju, 18. travnja 2021. neće biti naše svete mise u crkvi Herz-Jesu im Münchfeld/Rastatt.
U nastavku donosimo pismo koje nam je uputio župnik iz Rastatta Ralf Dickerhof:
“Lieber Marcin, lieber Pater Ivo, lieber Don Waldemar,
wir haben im Pfarrgemeinderat beschlossen, auch am Sonntag, 18. April in Rastatt keine Gottesdienste zu feiern.
Die Infektionszahlen in Rastatt sind immer noch weit höher als im Landkreis und im Land. Wir hoffen auf Besserung und dass die Zahlen bald runtergehen.
Ich bitte um Verständnis für diese Entscheidung, die ja auch für Eure Gemeinden nicht einfach ist.
Euch alles Gute und Gottes Segen. Viele Grüße – Euer Ralf”
Nakon što smo 10. 4. 2021. župniku iz Pforzheima Georgu Lichtenbergeru poslali u ime naših svećenika, pastoralnih djelatnika i misijskog vijeća Pforzheim pismo u kojem smo ga upoznali s nemilim događajem koji je inicirao jedan od njegovih svećenika na Veliku subotu i sam Uskrs u crkvi St. Antonius, 12. 4. 2021. dobili smo župnikovo pismo iskrene isprike.
U pismu smo kronološki upoznali župnika Lichtenbergera s neugodnim ponašanjem njegovog svećenika M. Dederichsa koji je verbalno i posve neopravdano napao neke naše vjernike zamjerajući na našem ponašanju u i izvan crkve. Svećenik si je uzeo za pravo da kontrolira našu zajednicu i daje upute ponašanja premda nema nikakve osnove a ni mandat od župnika da takvo što čini! Župnika smo upozorili da su se upravo njegov svećenik i njegovi ministranti ogriješili o pravila ponašanja jer su bez maski za vrijeme naše liturgije ulazili u crkvu i unijeli nepotrebni nemir među naše vjernike. S druge strane, Hrvati uredno nose maske, obdržavaju pravila razmaka, primaju pričest na ruke, redari uredno vode listu prijavljenih koja se u svakom momentu može kontrolirati, svećenik redovno upozorava vjernike da se ne zadržavaju ispred crkve i sada se to pravilo poštuje.
U pismu isprike župnik Lichtenberger između ostaloga piše: “das tut mir sehr leid und ich kann mich dafür nur bei Ihnen und Ihrer Gemeinde entschuldigen!”. Ispričava se u ime svoje zajednice i zahvaljuje nama za pouzdanu i povjerljivu suradnju.
Voditelj misije don Ivo će poslati župniku pismo zahvale za njegovo razumijevanje i podršku našoj zajednici. Zaboravimo što je bilo i idimo zajedno na putu uskrslog Gospodina.
Karlsruhe, 12. 4. 2021.
don Ivo Nedić, vod. misije
Dragi vjernici iz Rastatta i okolice!
Zbog još uvijek visokog stupnja zaraze koronavirusom u Rastattu i okolici, u nedjelju, 11. 4. 2021. neće biti svete mise u crkvi Herz-Jesu im Münchfeld/Rastatt. Nadamo se da ćemo s misnim slavljima nastaviti sljedeće nedjelje, ali ćemo vas o tome na vrijeme obavijestiti preko naše internet stranice.
Sve vas pozdravljaju vaši svećenici i pastoralni djelatnici.
Dragi vjernici zajednice Rastatt i okolice!
Greškom se pojavila na internetu vijest da će misa u Rastattu biti na Uskrs, 4. 4. 2021. Nažalost, neće je biti jer su sve mise zabranjene do 17. 4. 2021., a upitno je i hoće li od 18. 4. 2021. biti dozvoljene. O tome ćete biti informirani.
Mi se ispričavamo što ovu informaciju javljamo u zadnji čast i molimo da imate razumijevanja jer u situaciji u kojoj se nalazimo može doći do ovakve greške. Nastojte se snaći u drugim našim zajednicama.
U ime naših pastoralnih djelatnika zajednici Rastatt izražavamo iskrene čestitke. Drugima ćemo to izraziti kod svetih misa.
don Ivo Nedić, vod. misije
Dragi vjernici, prijatelji uskrslog Gospodina!
Kristovo otajstvo živimo svaki put kada slavimo svetu euharistiju. Na misu dakle ne idemo samo moliti, nego iznova slaviti otajstvo Isusova života, smrti i uskrsnuća. U danima Vazmenog trodnevlja koji su pred nama, želimo se još savršenije suobličiti s Kristovim životom, mukom i uskrsnućem.
Tako na Veliki četvrtak slavimo spomen Isusove Posljednje večere. Te je večeri Isus ostavio učenicima oporuku svoje ljubavi, ali ne samo kao uspomenu, već kao spomen na njegovu trajnu prisutnost u euharistiji. Na Veliki je četvrtak dakle ustanovljen sakrament euharistije, koji postaje izvor svega kršćanskog života. Svaki puta kada se slavi euharistija, obnavlja se i otajstvo našega otkupljenja. Po svećenikovu blagoslovu kruh i vino na oltaru postaju tijelo i krv Kristova. Isusovo tijelo i krv daju nam spasenje od ropstva grijeha i smrti. Nakon svećenikova blagoslova zajednica kliče: “Tvoju smrt Gospodine naviještamo, Tvoje Uskrsnuće slavimo, Tvoj slavni dolazak iščekujemo.” Time potvrđujemo našu vjeru u Kristovo uskrsnuće i život vječni.
Veliki petak dan je pokore, posta i molitve. Crkva se okuplja na Kalvariji kako bi pratila Isusa Krista na njegovu putu trpljenja, patnje i smrti. Pred nama će biti raspeti nevini Jaganjac, kojem ćemo se pokloniti… U klanjanju ćemo donijeti i mnoge molitve, križeve i patnje današnjice, za koje jedino On – Bog može pružiti utjehu i dati im smisao. Nosit ćemo u svojim mislima i srcima sve bolesne, siromašne i odbačene od ovoga svijeta. Božja ljubav natapa sve naše pustinje i osvjetljivala sve naše tame. “Njegovim smo ranama iscijeljeni” (usp. 1 Pt 2,24), kaže apostol Pavao. Zato ovaj svijet možemo mijenjati jedino snagom Božje ljubavi.
Velika subota dan je tišine. Prvi učenici proživjeli su je u suzama zbog smrti Kristove. Tu tišinu i tamu Velike subote prolomit će svjetlost Uskrsloga, te radosni poklik “Aleluja”! Bit će to susret u vjeri s uskrslim Kristom i uskrsna će radost trajati svih pedeset dana do silaska Duha Svetoga.
Onaj koji je bio raspet na križu – uskrsnuo je! Ova objava raspršuje sve sumnje i strahove. Uskrsli nam daje sigurnost da dobro uvijek pobjeđuje zlo, da život uvijek pobjeđuje smrt. Uskrsli je odgovor na sva pitanja ovozemaljskog života.
Draga braćo i sestre, i ove ćemo godine Uskrs slaviti u okolnostima pandemije. Mnoge patnje su se nadvile nad čovječanstvo, jedina snaga i utjeha je Uskrsli Gospodin. Neka On obasja stazu našega života, neka On uzme naše boli na sebe.
Svim članovima Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, napose bolesnima i patnicima, želim u ime naših svećenika, pastoralnih djelatnika i misijskih vijeća sretan i blagoslovljen Uskrs! Neka se svjetlo uskrsne svijeće, koja je simbol Uskrsloga, upali u svakoj obitelji i u svakom srcu.
don Ivo Nedić, voditelj misije
Molimo sve one koji se ranije nisu prijavili (kod redara ili online putem) na obrede Velikoga tjedna – Veliki četvrtak, Veliki petak, Velika subota i Uskrs – da ne dolaze jer su svi termini već popunjeni!
Dragi vjernici i prijatelji Hrvatske katoličke misije Mittelbaden!
U ime naših svećenika don Vjekoslava Kanića, don Ive Nedića, don Sebastijana Markovića i don Ante Adžamića, pastoralnih suradnika gđe Đurđice Trputec i gosp. Darka Rubčića, tajnice gđe Monike Mišić te naših misijskih vijeća i vrijednih suradnika iz cijele misije – sve vas srdačno pozdravljam!
Obraćam Vam se radosna srca jer smo našu akciju prikupljanja novčanih sredstava za žrtve potresa u Petrinji, Sisku, Glini i okolnim selima okončali na najbolji mogući način! Prikupili smo ukupno 102.470,00 € i sav je novac 11. 3. 2021. prebačen na račun Caritasa Sisačke biskupije.
Napominjemo da smo se ovim iznosom svrstali u misije koje su prikupile najviše novčanih sredstava u Njemačkoj! Novac je uredno legao na račun Caritasa i zauzvrat smo od sisačkog biskupa mons. Vlade Košića i ravnateljice Caritasa Sisačke biskupije gđe Kristine Radić dobili plaketu i pismo zahvale svim vjernicima HKM Mittelbaden.
Iznimno smo ponosni na sve vas koji ste se odazvali našoj akciji jer ste još jednom pokazali i dokazali svoju ljubav i konkretnu spremnost za pomoć našoj braći i sestrama u Hrvatskoj koji su u životnoj nevolji.
Naša je želja od početka bila i ostala da prikupljenim novcem Caritas Sisačke biskupije pomogne prvenstveno siromašnim obiteljima s više djece, zatim ustanovama koje pomažu djecu s posebnim potrebama te Sigurnim kućama koje pomažu odbačenim i progonjenim ženama s djecom i koje nemaju podršku vlastite obitelji. Vjerujemo da će novac doći u prave ruke, odnosno onima kojima je najpotrebnije naše milosrđe.
U nastavku pročitajte pismo koje smo s poslanim novcem uputili sisačkom biskupu mons. Košiću i ravnateljici Caritasa Sisačke biskupije gđi Radić te njihovo pismo zahvale.
PISMO BISKUPU KOŠIĆU I RAVNATELJICI CARITASA
Kroatische Katholische Mission Mittelbaden
HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA MITTELBADEN
Marienstr. 80
76137 KARLSRUHE
Telefon: 0721/66 47 340
E-mail:
Predmet: Poruka Sisačkom biskupu mons. Vladi Košiću, Caritasu Sisačke biskupije i svim suradnicima na području Sisačke biskupije
Poštovani Oče biskupe Vlado,
Vas i sve djelatnike Sisačkog Caritasa, te suradnike biskupije, pozdravljam u ime naših svećenika don Vjekoslava Kanića, don Ive Nedića, don Sebastijana Markovića i don Ante Adžamića. Zatim pastoralnih suradnika gđe. Đurđice Trputec i gosp. Darka Rubčića, te naše tajnice gđe. Monike Mišić. Također poseban pozdrav od naših misijskih vijeća i vrijednih suradnika iz cijele misije.
Naša Hrvatska katolička misija Mittelbaden sa središtem u gradu Karlsruheu godinama se neumorno odaziva na potrebe Crkve i to čini vrlo uspješno. Tako je bilo i nakon potresa koji se dogodio na području Banovine. Misija je odmah reagirala! Pred nama je bio brat čovjek, brojne obitelji, djeca koja pate. Upravo u njima prepoznali smo lice Isusa Krista. Formirali smo tim mladih osoba koji su se angažirali u ovom važnom projektu. U sklopu online konferencije nije bilo puno razmišljanja, nego smo vođeni geslom “krenimo odmah” doista i krenuli. Ovu akciju podržalo je oko 750 osoba! Zajedništvo i nesebična spremnost donosila je svakodnevne rezultate. Ni korona nije spriječila mlade da obilaze obitelji i na taj način prikupljaju pomoć. Darovani novac tako je pristizao sa svih strana. Dio darova primali smo direktno na ruke, a ostale donacije preko online uplata. Moram istaknuti i mnoge njemačke zajednice koje su dale svoj doprinos. Tu se dokazalo da Ljubav, pisana velikim slovom, nema granica.
Konačno zaustavili smo se na svoti od 102.470,00 € i odlučili da kompletan novac uplatimo na račun Caritasa Sisačke biskupije.
Na srcu su nam je jedino da sakupljenim novcem, koliko je moguće, pomognete:
To su naše želje, a mi ih ostavljamo u punom povjerenju Caritasu da sam odluči kako će to obaviti. Osobno smo željeli doći na pogođene prostore, te na taj način suživjeti se s patnjom i boli mnogih nastradalih. Nažalost sada je to nemoguće. Kad budu bolja vremena, doći ćemo u posjet i zajednički zahvaliti Gospodinu, a do tada, ostajemo povezani u molitvi sa svakom osobom.
Dragi Oče, hvala na vašem svjedočanstvu vjere u zauzimanju za svakog čovjeka. Hvala vašim suradnicima, a napose djelatnicima Caritasa (čiji rad, imam osjećaj, profani mediji zaobilaze). Hvala svakom koji doprinosi dobru, neka mu Gospodin bude nagrada!
Na kraju, primite iskrene pozdrave od naših svećenika salezijanaca, pastoralnih suradnika, misijskih vijeća i od svakog člana Hrvatske katoličke misije Mittelbaden.
Karlsruhe, 16.03.2021.
don Ivo Nedić, vod. misije
PISMO ZAHVALE BISKUPA KOŠIĆA I RAVNATELJICE CARITASA
Dankeswort
Schwestern und Brüder im Herrn, liebe Wohltäter,
“der Freund erweist zu jeder Zeit Liebe, als Bruder für die Not ist er geboren” (Spr 1,17).
Herzlichen Dank für Ihre Großzügigkeit und Nächstenliebe die sie uns erwiesen haben nach dem schrecklichen Erdbeben in unserer Diözese. Ihr Geldgeschenk von 102.470,00 Euro ist eine große Hilfe für die leidenden Menschen.
Allen lieben Leuten, die sich an dieser Aktion für die Mitmenschen in Not beteiligt haben, danken wir von ganzem Herzen. Der Herr möge Sie alle segnen und Ihnen seine Liebe erweisen.
Mons. Dr. Vlado Košić, Bischof von Sisak
Kristina Radić, Caritasleiterin
Sisak, 17. März 2021
Molitveno razmatranje muke Isusove Karla Rahnera iz njegove knjige “Molitve života”
uz likovne prikaze hrvatskih modernih umjetnika
Visiš na križu. Prikovali su te. Nećeš više sići s toga stupa između neba i zemlje. Peku te rane na tijelu. Trnova kruna ranjava ti glavu. U očima ti pliva krv. Rane na tvojim rukama i nogama takve su kao da su ti udovi probodeni usijanim gvožđem. A duša ti je more tuge, bola i beznađa.
Oni što su ti sve to učinili stoje uz tvoj križ. Neće da odu, da te barem puste da sam umreš. Čekaju. Smiju se. Čak misle da imaju pravo i da je tvoje stanje očigledan dokaz za to; dokaz da je njihovo postupanje s tobom ispunjavanje najsvetije pravde, bogoslužje s kojim se mogu ponositi. I zato se smiju. Izruguju se, hule. A na te se, užasnije od svake tjelesne boli, svalio očaj zbog takve zlobe. Zar ima ljudi spremnih na takvu podlost? Imaš li išta više zajedničkog s njima? Smije li čovjek čovjeka tako krvnički mučiti? Nasmrt mučiti lažju, podlošću, izdajom, licemjerstvom i podmuklošću te se još graditi da ima pravo, glumiti nevina, pretvarati se u pravedna suca? I to Bog dopušta da se događa u njegovu svijetu? Gromki smijeh i hula neprijatelja da se slavodobitno prolama Božjim svijetom? O Gospode, naše bi srce puklo od bijesa i očaja. Kleli bismo neprijatelje i Boga. Zaurlali bismo i kao izbezumljeni trgali ruku s čavla da još jednom stisnemo šaku.
A ti veliš: Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine. Neshvatljiv si, Isuse. Gdje je samo nastala ta riječ u tvojoj ispaćenoj i bolju razrovanoj duši?! Neshvatljiv si! Ti ljubiš i svoje neprijatelje. Preporučuješ ih svome Ocu. Moliš za njih. O Gospode, ako nije grehota reći: Ti ih ispričavaš najnevjerojatnijom isprikom što je ima – da nisu znali. Sve su oni znali. Samo sve nisu htjeli znati! A što ne želimo znati, to ipak znademo u nutrini srca. Ali, mi to mrzimo i ne damo da izroni na površinu svijesti. A ti kažeš, ne znaju što čine. Za jedno ipak nisu znali: za tvoju ljubav prema njima, jer za nju zna samo tko te i sam ljubi. Samo ljubav razumije poklonjenu ljubav.
I nad mojim grijesima izgovori riječi praštanja neshvatljive ljubavi. I za me reci Ocu: oprosti mu, jer nije znao što je činio. Doduše, ja sam znao. Sve. Ali za tvoju ljubav ipak ne. Daj da se sjetim tvoje prve riječi na križu kad u Očenašu bez razmišljanja tvrdim da opraštam svojim dužnicima. O moj Bože na križu ljubavi, zaista ne znam je li mi itko što dužan što bih mu mogao oprostiti. No i za ovo mi treba tvoje snage da bih oprostio, od srca oprostio, onima u kojima moj ponos i moja sebičnost gledaju neprijatelje.
Ti si u smrtnim mukama – a još uvijek nalaziš mjesta za tuđe muke u svome srcu, do vrha ispunjenu patnjama. Na samrti – i brineš se za jednog lupeža, koji i sam u svojoj patnji mora priznati da njegove paklene, smrtne muke nisu prevelika kazna za njegov opaki život. Vidiš svoju majku – a razgovaraš najprije s izgubljenim sinom. Grcaš bogoostavljen – a govoriš o raju. Oči ti potamniše u noći mrijenja, a ipak vide vječno Svjetlo. Na samrti je čovjek zaokupljen samo sobom, jer je napušten i ostavljen. A ti se skrbiš za duše koje trebaju ući s tobom u tvoje kraljevstvo. O premilostivo srce! O jako i hrabro srce!
Bijedan neki zločinac te moli da ga se sjetiš. I ti mu obeća raj. Hoće li biti sve drugačije kad umreš? Hoće li se život grijeha i opačina smjesta preobraziti čim mu se primakneš? Kad ti izgovoriš riječi pretvorbe nad jednim životom, praštaju se, čak i preobrazuju grijesi i najodvratnija nedjela zločinačkog života, te se više ništa ne može ispriječiti na ulazu k svetom Bogu. Pa priznali bismo i mi nešto dobre volje takvom neotesancu i zločincu, toliko da se jedva provuče. Ali zle navike, opake pohote, surovost i kal, grubijanština – to se valjda ne briše s malo dobre volje i u zadnji čas na vješalima! Ipak takav ne može na brzinu u nebo kao pokornici i pročišćeni, kao sveci, koji nisu ništa činili doli posvećivali i pripravljali tijelo i dušu za triput svetoga Boga! A ti ipak izgovaraš svemoćnu riječ svoje milosti. Ona prodire razbojniku u srce, pretvara pakleni oganj njegovih smrtnih muka u očinski plamen božanske ljubavi, koja namah preobrazuje sve što je još u njemu djelo tvoga Oca, i sažiže sve što se kao pakosna zloća stvorenja u životu opiralo Bogu. Razbojnik ulazi s tobom u raj tvoga Oca.
Hoćeš li i meni dati milost da nikad ne klonem duhom, da smjelo ištem sve od tvoje dobrote, da sve očekujem? Dati hrabrost da ti reknem, pa bio i najodbačeniji zločinac: Gospodine, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo! Gospodine, daj da tvoj križ bude uspravljen uz moju smrtnu postelju. Neka mi tvoja usta uprave riječi: Zaista, tebi kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju. Neka me ta riječ učini dostojnim da, potpuno posvećen i od grijeha očišćen preobrazbenom snagom smrti s tobom i u tebi, uđem u kraljevstvo tvoga Oca.
Sad na umoru došao je čas kad opet uza te smije biti tvoja majka. Sad kada se ne traže čudesa, nego valja mrijeti, smije stati uza te ona kojoj si rekao: Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas (Iv 2,4). Sad je čas u kojem se združuju sin i majka. A taj je čas – čas rastanka, čas smrti. Čas u koji se majci udovici uzima sin jedinac. I tako još jednom tvoje oko motri majku. Nju, koju ni od čega nisi poštedio. Nisi ti bio samo radost njezina života. Ti si bio i gorčina i bol njezina života. No oboje je bilo tvoja milost, jer je oboje bilo tvoja ljubav. Zato što je oba puta stajala uza te i služila ti, zato si je volio. Baš je time ona zapravo i postala potpuno tvojom majkom. Ta braća, sestre i majka tebi su oni koji vrše volju tvoga Oca koji je na nebesima. U tvojim mukama još uvijek je budna ljubav i nježnost što lebdi između sina i majke. Tvojom su smrću blagoslovljene i posvećene i ove nježne, mile zemaljske stvari što srce čine mekim i zemlju lijepom. Ove vrednote ne mriju u tvome srcu, čak ni satrvenome srcu. I stoga su one spašene za nebo. Zbog toga će nastati nova zemlja, jer si umirući ljubio zemlju, jer si još na samrti, dirnut suzama jedne majke, bio zabrinut za naš vječni spas, jer si se i za vrijeme svoga propadanja skrbio za zemaljsku dobrobit jedne udovice i jednome sinu dao majku i jednoj majci sina.
Ali ona nije stajala podno tvoga križa samo kao majka osamljene boli kojoj ubijaju sina. Ona je stajala i u naše ime. Ona je stajala ondje kao majka svih živih. Ona je za nas žrtvovala sina. Ona je za Gospodinovu smrt u naše ime rekla svoje “neka mi bude”. Ona je bila Crkva pod križem, rod Evine djece, ona se borila u borbi svijeta između Zmije i Sina Žene. Pa ako si zbog toga ovu majku dao ljubljenom učeniku, onda si svima nama dao svoju majku. Sine, kćeri, evo ti majke – kažeš to meni. O riječi vječne oporuke! Pod tvojim križem, Isuse, stoji samo onaj učenik s ljubavlju, koji od onoga časa uzima k sebi tvoju majku. A sve milosti tvoje smrti dijele njene majčinske čiste ruke. Udijeli nam milost da ljubimo i štujemo tvoju majku. Reci i njoj kad gledaš mene bijednika: Ženo, evo ti sina; Majko, evo ti kćeri.
Čisto, djevičansko srce trebalo je da u ime svijeta rekne svoje Da na gozbi Jaganjca sa svojom zaručnicom – Crkvom, s čovječanstvom što je u tvojoj krvi oprano i otkupljeno. Ako me povjeriš srcu svoje majke, onda tvoja smrt za me neće biti uzaludna, nego ću biti nazočan kad svane dan tvoje vječne gozbe, kad se sva stvorenja zauvijek preobražena vječno združe s tobom.
Bliži se smrt. Nije to kraj tjelesnog života, koji je izbavljenje i smirenje, nego smrt koja je zadnji ponor, nezamisliva snaga razaranja i patnje. Primiče se smrt, praznina, užasna nemoć, razorna pustoš. Kad sve izmiče, sve bježi, gdje nema ničega osim napuštenosti što ujedno žeže i neizrecivo je mrtva. U toj noći duha i sjetila, u toj pustoši srca u kome je sve spaljeno, tvoja je duša još uvijek u molitvi; ta stravična pustoš bôlju poharana srca pretvara se u jedinstven zov Boga. O molitvo bola, molitvo osame, molitvo bezdane nemoći, molitvo napuštena Boga, klanjamo ti se. Ako ti, Isuse, tako moliš, u takvoj tjeskobi moliš, gdje je onda još ikakav ponor iz kojeg se ne bi smjelo zazvati tvoga Oca? Gdje je očaj koji sam ne bi u okrilju tvoje napuštenosti postao molitvom? Gdje još zanijemiti od muka, a da se ne zna da se i takav nijemi vapaj još čuje usred nebeskog klicanja?
Da bi izrekao svoju tjeskobu, da bi izmolio molitvu svoje beskrajne napuštenosti, počeo si moliti 22. psalam. A tvoje riječi: “Bože, Bože moj, zašto si me ostavio?” prvi su stih prastare tužaljke što ju je nekoć sam tvoj Sveti Duh stavio u srce i usta starozavjetnome pobožniku kao vapaj u nevolji. Ti, dakle, u svojoj posvemašnjoj muci, ako se smijem usuditi tako reći, nisi htio moliti ništa drugo, nego ono što su prije tebe molile bezbrojne tisuće. Ti si na neki način za vrijeme svoje velike mise, kad si sama sebe prikazivao za vječnu žrtvu i sam molio liturgijski oblikovanim riječima, i tim si riječima mogao reći sve. Nauči me tako moliti riječima Crkve da mi one postanu riječi srca.
Evanđelist Ivan, koji je to sam čuo, spominje ovu tvoju riječ; budući da si znao da je sve svršeno, rekao si da bi se ispunilo Pismo: Žedan sam. I tu si potvrdio riječ psalma koju je Božji duh proročki rekao o tvojoj muci. Jer se u istom 22. psalmu za te veli: Snaga se moja osušila kao crijep, i moj se jezik uz nepce slijepio. A u psalmu 69,22 stoji o tebi: U mojoj me žeđi octom napojiše. O Slugo Očev, poslušan do smrti, smrti na križu, ti se ne obazireš na ono što te je zadesilo, nego gledaš na sve ono što te ima još zadesiti, ne gledaš na ono što činiš, nego što ti je činiti, ne gledaš na činjenice, nego na dužnost. Kao da bojažljivo paziš – još i u smrtnom strahu, što smućuje duh i lišava prisebnosti – kako bi se sve u tvome životu uskladilo s vječnom slikom, koja je stajala u duhu tvoga Oca, kada te je mislio. Tako se ti, zapravo, ne obazireš na nečuvenu žeđ svog iskrvavljena, živim ranama pokrivena golog tijela, koje je izloženo vrelom istočnjačkom suncu. Naprotiv, ti utvrđuješ – jer do smrti ljubiš Očevu volju – s poniznošću: da, i to je ispunjeno, to što su o meni navijestila proročka usta kao Očevu volju; da, zaista sam žedan. O kraljevsko srce, komu je i patnja, što ludim bijesom prži tvoje tijelo, samo ispunjenje naloga odozgo!
No, ti si tako shvatio svu svoju muku i njezinu jezivu okrutnost. Nalog je to bio, a ne slijepa sudbina; Očeva volja, a ne ljudska zloba; spasenjski čin tvoje ljubavi, a ne podlost grešnika. Ti si propao da bismo se mi spasili; ti si umro da bismo mi živjeli; ti si žeđao da mi nađemo okrepu na vodama života. Ti si izgarao od žeđi da bi kroz tvoja probodena rebra iz srca poteklo vrelo žive vode. Na nj si pozvao kad si na svetkovinu Sjenica povikao jakim glasom: Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije tko vjeruje u mene! Jer će iz Mesijina srca poteći rijeke žive vode Duha (Iv 7,37 sl.). Ti si radi mene trpio žeđ, žeđao si za mojom ljubavi i za mojim spasenjem: kao što jelen za izvor vodom, tako žeđa duša moja za tobom.
Zapravo si rekao: dovršeno je. Da, Gospodine, došao je tvoj kraj. Kraj tvoga života. Kraj tvoje časti, tvoga ljudskog nadanja, kraj tvoje borbe i tvoga rada. Sve je prošlo i minulo. Sve je postalo prazno. I tvoj je život protekao. Beznadno i nemoćno. Ali taj kraj je tvoje dovršenje. Jer kraj u vjernosti i ljubavi je dovršenje. I tvoj poraz je tvoja pobjeda.
Gospodine, kad ću jednom shvatiti taj zakon tvojega, a time i mojega života? Zakon koji kaže da je smrt život, samoprijegor vlastiti dobitak, siromaštvo bogatstvo i bol milost, da je svršetak doista dovršetak?
Da, ti si dovršio. Dovršen je nalog što ti ga je dao Otac. Ispijena je čaša koja te nije smjela mimoići. Pretrpio si strašnu smrt. Dovršeno je otkupljenje svijeta. Pobijeđena je smrt. Svladan je grijeh. Nemoćna postade moć duhova tame. Otvorena su vrata života. Zadobivena je sloboda djece Božje. Sada može puhati Duh milosti. I već se počinje polako, kao u praskozorje, rumeniti mračni svijet u žaru tvoje ljubavi, i samo jedan mali trenutak – mali trenutak što ga zovemo povijest svijeta – i on će se zapaliti i zažariti i biti vatra tvoga božanstva, i sav će svijet biti uronjen u blaženo ognjeno more tvoga života. Sve je dovršeno.
Dovrši i mene u svome Duhu, ti dovršitelju cijeloga svijeta, ti Riječi Očeva, koja je sve dovršila u tijelu i svojim mukama. Hoću li i ja u povečerje svoga života smjeti reći: Svršeno je; izvršio sam nalog što si mi ga dao? Hoću li i ja smjeti moliti tvoju velikosvećeničku molitvu kad padne na me smrtna sjena: Oče, došao je čas… Ja te proslavih na zemlji, dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe (Iv 17,1 sl.) – ? O Isuse, kakav god bio nalog koji mi je dao Otac – velik ili malen, sladak ili gorak, život ili smrt – daj da ga izvršim kao i ti koji si već sve dovršio, pa i moj život, kako bih ga i ja mogao dovršiti.
O Isuse, najnapušteniji, bolju rastrgani, na kraju si. Na onome kraju kad se čovjeku uzima sve, čak i duša i slobodno Da ili Ne; ondje, dakle, gdje je čovjek uzet samome sebi. To je smrt. Tko uzima – što uzima? Ništavilo? Slijepa sudbina? Nemilosrdna narav? Ne, Otac! Bog koji je mudrost i ljubav. I zato dopuštaš da budeš uzet sam sebi. Ti se sam s pouzdanjem predaješ u one nevidljive, tihe ruke koje mi, nevjerni i za svoje Ja uplašeni ljudi osjećamo kao iznenadan, nemilosrdan zahvat kojim nas dave sudbina i smrt. Ti znaš, to su Očeve ruke. I mrijući tvoje potamnjele oči vide Oca, one gledaju u velike, mirne oči njegove ljubavi, a tvoje usne šapću zadnje riječi tvojega života: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.
Sve daješ onome koji ti je sve dao. Sve polažeš bez jamstva i pridržaja u ruke svoga Oca. Oh, to je mnogo, teško i gorko. I ti si sam morao nositi teret svoga života: ljude, njihovu podlost, svoj nalog, svoj križ, neuspjeh i smrt. Ali sada je nošenje minulo. Sada smiješ predati sve i sama sebe u očeve ruke. Te ruke drže tako dobro i nježno. Poput majčinih ruku. One obujmljuju tvoju dušu kao što se brižno i milo rukama obuhvaća mala ptica. Sada više ništa nije teško, sve je lako, i sve je svjetlo i milost. Sve je u okrilju Božjeg srca, gdje se mogu isplakati svi tereti, jer Otac poljupcima otire s obraza djetetu suze.
Isuse, hoćeš li jednoć i moju ubogu dušu i moj jadni život predati u Očeve ruke? Nemoj tada stavljati breme moga života, breme grijeha na sudačku tezulju, nego u Očeve ruke. Kamo ću bježati, komu li se uteći, ako ne tebi, bratu u mojim gorčinama, ispatniku mojih grijeha? Gle, danas dolazim k tebi. Klečim pred tvojim križem. Cjelivam noge koje me nečujno i odlučno okrvavljenim koracima slijede na zamršenim putovima moga života. Grlim tvoj križ, Gospode vječne ljubavi, srce svih srdaca, ti probodeno srce, velikodušno i neizmjerno dobrostivo srce. Smiluj mi se. Prigrli me svojom ljubavlju. Pa kad se jednom primakne kraj moga hodočašća i dan bude na izmaku, kad me okruže sjene smrti, onda i na mome koncu progovori svoju zadnju riječ: Oče, u ruke tvoje predajem njegov duh. O dobri Isuse. Amen.