Slavlje svete Cecilije u Rastattu

Spomendan svete Cecilije, djevice i mučenice, u Katoličkoj Crkvi slavi se 22. XI. Ona je zaštitnica crkvene glazbe, glazbenika, pjevača i onih koji svojim glazbenim umijećem pridonose ljepoti svete mise i drugih liturgijskih slavlja. Smatralo se da je Cecilija za svog života bila tako bliska nebu da je mogla čuti anđeosko pjevanje. Govorilo se da može svirati na svakom glazbalu. Posebna su joj oznaka orgulje. Rođena je oko 200. godine u Rimu i živjela je u doba progona kršćana. Već kao djevojčica je odlučila ostati djevica tj. da se neće udavati, nego se potpuno opredijeliti za Isusa i njemu se posvetiti.

Budući da gospođa Anita Piplica vodi crkveni zbor u Rastattu, ona, pjevači i svi nazočni slavili su svetu Ceciliju na prvu nedjelju došašća, jer je spomendan sv. Cecilije pao u radni dan (utorak). Mali prostor u crkvi bio je dupkom ispunjen ljudima i s 11 ministranata. Dobro uvježbani pjevači, zahvaljujući gospođi Aniti, pridonijeli su lijepom ugođaju euharistijskog slavlja. Nakon svete mise slijedilo je čašćenje kolačima i raznim napitcima ispred crkve. Takva okupljanja vjernika i nakon svete mise veoma su zanimljiva i korisna, služe za izgradnju istinskog zajedništva, međusobnog upoznavanja i bodrenja u kršćanskoj vjeri.

don Vjeko

Fotogalerija

Božićno-nikolinjska proslava u zajednici Pforzheim

U do posljednjeg mjesta ispunjenoj dvorani Ameliussaal/Kirnbachhalle u Niefernu, u subotu, 26. 11. 2022. održana je Božićno-nikolinjska proslava.

Na samom početku sve je okupljene u ime Hrvatske katoličke misije Mittelbaden pozdravio don Ivo Nedić, voditelj misije, a potom je uslijedio bogati glazbeno-scenski program koji su izveli vjeroučenici i učenici hrvatske nastave. Djecu su pripremili gđa Andrea Jakopiček, učiteljica i koordinatorica hrvatske nastave za koordinaciju Mannheim, te vjeroučitelji don Ivo i Darko Rubčić.

Vrhunac večeri bio je dolazak svetoga Nikole! Iako zbog korone dvije godine nije bilo moguće organizirati božićno-nikolinjsku zabavu, djeca nisu zaboravila svoga svetog Niku i dočekala su ga uz glasnu vrisku. A i sveti Niko je bio sretan što ponovno može biti među djecom. Djeca su mu obećala da će i dalje biti dobra, da će redovno ići u crkvu i moliti se Bogu, da će slušati roditelje i slagati se s braćom i sestrama, da će marljivo učiti i biti dobri u školi te da će biti dobri prijatelji i pomagati drugima.

Na koncu programa sve je prisutne pozdravio domaćin gosp. Damir Premužić, predsjednik Misijskog pastoralnog vijeća Pforzheim, koji je na poseban način zahvalio svemu osoblju (redarima, kuharima, konobarima, prodavačima) – volonterima bez kojih ne bi bilo moguće organizirati ovako dobru feštu.

Nakon ovoga ‘službenog’ dijela okupljene je glazbeno zabavljala domaća grupa Unikum. Pjevalo se, plesalo i igralo kolo do 1 sat nakon ponoći.

Fotogalerija (© Jelena Trieb i don Sebastijan Marković)

Videogalerija (© don Sebastijan Marković)

Prve zornice u Mittelbadenu

Po prvi put su u našoj misiji Mittelbaden uvedene mise zornice, 28. studenoga 2022. godine, odmah nakon prve nedjelje došašća. U središtu misije, u crkvi St. Michael u Karlsruheu, okupilo se sedamdesetak ljudi koji se žele izravnije uključiti u pripravu za otajstvo Isusova rođenja – Božić. Nadamo se da će se i ostali vremenom priključiti ovoj ranojutarnjoj svetoj misi. Pozvani su svi vjernici čitave naše misije, ali nekima nije to moguće zbog prevelike udaljenosti, zatim i zbog posla u koji su mnogi uključeni. Nakon mise u šest sati ujutro koja traje oko pola sata, neki odmah idu na dnevni radni zadatak. U domovini je to lakše ostvarivo gdje je tradicija stara, naglašenija i pristupačnija.

Mnogima je to glavna briga u vrijeme došašća, ispunjenje dana i četiri tjedna prije slavlja najdražeg vjerničkog blagdana u godini. Tu je prilika za jutarnju molitvu, pjesmu, razmišljanje o Božjoj Riječi, pomirenje (svetu ispovijed) i slavlje euharistijske žrtve na početku svakog radnog dana. To je prilika za dobivanje mnogih milosti, blagoslova, novih nadahnuća i snage za lakše nadvladavanje mogućih napora.

Mise zornice je započeo don Ivo Nedić, voditelj misije, a izmjenjivat će se i ostali svećenici i uputiti prigodne riječi dotičnog dana kao poticaj za meditaciju i duhovno razmišljanje. Neka nam je svima darovano i blagoslovljeno ovo novo liturgijsko vrijeme došašća, priprave za Božić!

don Vjeko

Fotogalerija

Penzioneri i utakmica

Susret penzionera se nastavlja svake srijede u misijskom centru u Karlsruheu (Südendstr. 39, 76137 Karlsruhe) u terminu od 10 do 12.30 sati u veoma lijepom ozračju i raspoloženju. Kada se penzioneri okupe u predviđeno vrijeme, najprije je molitva, zatim slijedi zajutrak o kojem vode brigu gospođa Ana i Stjepan Goričanec kao i gospođa Katarina Grgić. Pri završetku jela i pijenja kavice, nastavljaju se slobodne aktivnosti. Redovito svake srijede don Vjekoslav pripremi prezentaciju vjerskog sadržaja, a zatim počinju različite igre: muški kartaju, a žene igraju “čovječe, ne ljuti se”.

            Ove srijede je bio izuzetak. Ovoga puta odvijalo se svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru gdje su prisutni i naši hrvatski nogometaši. Prvenstvo je počelo 20. studenog 2022. godine i trajat će gotovo mjesec dana. Budući da je don Sebastijan osposobio TV u susjednoj dvorani, moglo se pratiti naše nogometaše. Gotovo svi, njih petnaestak penzionera, pratilo je odvijanje igre naših dečki na stadionu i s burnim navijanjem i aplauzom dočekali su kraj utakmice. Šteta što je rezultat s Marokom bio neriješen 0:0. Nekoliko penzionera je bilo obučeno u uobičajene dresove sa znakom ‘hrvatskih’ kockica i hrvatskog grba. Štimung je bio prekrasan i osjetilo se “disanje” jedne duše i ozračje istinskog zajedništva.

Tom ugođaju, praćenju utakmice i navijanju, pridružio se i velečasni Ivan Plješa, također penzioner, s dugim stažom predvoditelja misijske zajednice u Karlsruhu koji se pridružio “vatrenima” i zajednici penzionera. Sve u svemu, bio je ovo lijep i pamćenja vrijedan susret.

don Vjeko

Monika Mišić – „dijete misije“!

Monika Mišić r. Jurkić, rođena je 6. 8. 1975. u Karlsruheu. Sveto krštenje primila je u crkvi St. Michael 19. 10. 1975. Don Ivan Plješa s ponosom ističe kod mnogih naših zajedničkih susreta: „Ja sam Moniku krstio!“ Roditelji Marko i Manda bili su ponosni na svoju Moniku i taj ponos nije nikad prestao.

Od pete godine Monika je povezana s Crkvom. Ona pjeva, ona čita, ona animira. U vremenu demokratskih promjena Monika je u tri mandata birana za predsjednicu Misijskog pastoralnog vijeća u Karlsruheu. Uvijek je svoj posao obavljala odgovorno i s puno ljubavi. Kako i ne bi kad je misija njezin drugi dom?!

Svećenici s voditeljem HKM Mittelbaden don Ivom Nedićem prepoznali su u njoj kvalitetnu suradnicu. Ponekad, kad je zateknem kasno na radnom mjestu u misijskim prostorijama, znam joj reći: „Monika, pa ti si još tu?!“ Ona ne gleda na vrijeme, nego na posao, koji vrši savjesno i odgovorno.

Moniku i njezin angažman prepoznali su i u Nadbiskupiji Freiburg jer je nekoliko godina bila predstavnica naše misije u Dekanatu. Tamo uživa veliko povjerenje i kršćanski ugled. A ovih dana upravo se navršilo 10 godina njezinog rada kao tajnice u našoj misiji. Za svoj naporni i savjesni rad dobila je pismo zahvale od Nadbiskupije Freiburg. U nazočnosti don Ive Nedića i vlč. Ivana Plješe zahvalnicu i priznanje iz Nadbiskupije uručili su joj na kraju svete mise u crkvi St. Michael, 20. 11. 2022. don Tihomir Šutalo, provincijal Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca sa sjedištem u Zagrebu, i gosp. Bruno Vujević, predsjednik Misijskog pastoralnog vijeća u Karlsruheu.

U ime pastoralnih djelatnika i misijskih vijeća želim joj mnogo zdravlja i Božjeg blagoslova!

Don Ivo Nedić, voditelj misije

50 zlatnih godina – svečana akademija u Gaggenau

GAGGENAU – U punoj dvorani Jahnhalle u Gaggenauu, u petak, 18. studenoga 2022. proslavljeno je svečanom akademijom pola stoljeća hrvatskoga katoličkog dušobrižništva u misijskim zajednicama Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden.

Među brojnom publikom bilo je i istaknutih gostiju, između ostalih: gradonačelnik grada Gaggenaua gosp. Christoph Florus, vlč. Ivica Komadina, delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj; don Tihomir Šutalo, provincijal Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca sa sjedištem u Zagrebu; vlč. Tobias Merz, župnik dušobrižničke jedinice Gaggenau; vlč. Ralf Dickerhof, župnik dušobrižničke jedinice Rastatt; svećenica evangeličke zajednice u Gaggenau, gđa Nicola Friedrich; prijateljica hrvatske katoličke zajednice i dugogodišnja predsjednicu župskog vijeća župe St. Marien u Gaggenauu, gđa Marlies Kepplinger; gosp. Adolf Polegubić, urednik glasila hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj “Živa zajednica”. U slavlju su sudjelovali i trenutni dušobrižnici Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, svećenici salezijanci: don Ivo Nedić, don Vjekoslav Kanić, don Sebastijan Marković i don Stjepan Matijević, pastoralni suradnici Sanja Gluhak i Darko Rubčić, te predsjednici i članovi misijskih pastoralnih vijeća susjednih zajednica (Karlsruhe, Bruchsal i Pforzheim) unutar misije Mittelbaden.

Kroz bogati program prisutne su na hrvatskom i njemačkom jeziku vodile članice Misijskog pastoralnog vijeća gđa Ankica Šojat i gđa Marijana Ćorković.

Na početku akademije sve okupljene pozdravio je don Ivo Nedić, voditelj misije Mittelbaden, koji je zahvalio svima onima koji su u proteklih 50 godina utkali dio sebe u život hrvatske katoličke misije na prostoru Gaggenaua, Rastatta i Baden-Badena te aktualnom Misijskom pastoralnom vijeću koje je uspješno organiziralo ovu svečanu akademiju.

U ime Vijeća prisutne je potom na njemačkom pozdravila dr. Danijela Jurić-Kaćunić. Nakon pozdravnih riječi domaćina uslijedilo je nekoliko čestitki. Najprije je pročitano pismo iz Nadbiskupije Freiburg koje je uputila časna sestra Theresita Hettich, voditeljica nadbiskupskog odjela za misije drugih materinskih jezika. Čestitku su potom uputili delegat vlč. Ivica Komadina, provincijal don Tihomir Šutalo, vlč. Tobias Merz i gradonačelnik gosp. Christoph Florus. Premda zbog godina i zdravstvenih razloga na akademiju nije mogao doći fra Miroslav Barun, franjevac trećoredac i dugogodišnji voditelj misijskih zajednica Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden, on se prisutnima obratio videoporukom iz samostana sv. Mihovila u Zadru, u kojem aktivno provodi svoje umirovljeničke dane.

Nakon pozdravnih govora i čestitki uslijedio je povijesni presjek djelovanja hrvatskog katoličkog dušobrižništva u misijskim zajednicama Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden, od dolaska prvih gastarbajtera 50-ih godina 20. stoljeća pa sve do naših dana. Autorica ovoga vrijednog povijesnog osvrta jest gđa Ankica Šojat.

Umjetnički dio programa bio je bogat i raznovrstan. Crkveni zbor, koji vodi pastoralna suradnica Sanja Gluhak, uz klavirsku pratnju pastoralnog suradnika Darka Rubčića, otpjevao je tri pjesme: „Bože moj, što je jutro“, „Krist na žalu“ i „Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj“. Dječja folklorna plesna skupina, pod vodstvom gđe Anite Frank i Tine Radošević, izvela je ples Hrvata Vojvodine pod nazivom „Bunjevac“. Tamburaši sastava Ex Patria, koji su se nakon duže stanke ponovno okupili za ovu prigodu, izveli su nekoliko pjesama iz raznih hrvatskih krajeva. Gđa Anita Frank interpretirala je svoju pjesmu na njemačkom „Das Herz mit zwei Gemeinden“ („Srce s dvije domovine“), koju je napisala tek dan uoči akademije.

Službeni program akademije završen je zahvalom i sjećanjem na žrtve Domovinskog rata i žrtvu Vukovara i Škabrnje.

Nakon dvosatnog programa uslijedio je bogati domjenak s hrvatskim specijalitetima za koji su pobrinuli članovi Misijskog pastoralnog vijeća te vrijedne domaćice i domaćini misijskih zajednica Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden. Uz ukusan zalogaj i čašu vina, za opuštenu atmosferu pobrinuli su se tamburaši sastava Ex Patria s kojima su pjevali svi prisutni.

Darko Rubčić

Čestitka iz Nadbiskupije Freiburg

Pola stoljeća hrvatskoga katoličkog dušobrižništva u zajednicama Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden

Procjenjuje se da trenutno u Njemačkoj živi gotovo pola milijuna Hrvata. Hrvati su na ovim prostorima bili prisutni još od Tridesetogodišnjeg rata (1618.–1648.) kada su Francuzi po njihovom načinu vezanja marame pod vratom „a la croate“ kreirali naziv današnjoj kravati.

Zasigurno je bilo Hrvata koji su kroz povijest na ovaj ili onaj način pojedinačno boravili i djelovali u Njemačkoj, pa i na našim prostorima, no u značajnom broju Hrvate ovdje nalazimo tek od druge polovice 60-ih godina prošlog stoljeća.

Nakon Drugog svjetskog rata (1939.–1945.) bilo je političkih izbjeglica, takozvanih emigranata, koji su napuštali bivšu Jugoslaviju i potražili utočište u Njemačkoj. Ali bilo je i onih koji se nisu ekonomski vidjeli u bivšoj Jugoslaviji i koji su zbog toga napustili zemlju. Međutim, prvi službeni i brojčano najjači val Hrvata, tzv. „gastarbajtera“ došao je 1968. godine.

Pozadina je bila sljedeća: U Njemačkoj je 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća došlo do jedinstvenog gospodarskog procvata, takozvanog ekonomskog čuda. Potreba za radnicima bila je velika i tvrtke su se ubrzo žalile vlastima na nedostatak radne snage. Njemačka je trebala više radnika, a njih je bilo u drugim zemljama.

Prvi „gastarbajteri“ došli su u Njemačku iz Italije. Po uzoru na njemačko-talijanski sporazum o zapošljavanju, ubrzo su uslijedili slični sporazumi sa Španjolskom, Grčkom, Turskom, Portugalom i, 1968. s bivšom Jugoslavijom. Tako smo došli i mi Hrvati.

Većina gastarbajtera prvotno je dobila pravo boravka na samo jednu ili najviše dvije godine. Zapošljavanje „gastarbajtera“ smatralo se modelom uspjeha. Pretpostavljalo se da bi strani radnici ovdje živjeli samo privremeno i da bi se vratili u svoje matične zemlje na kraju svojih privremenih ugovora. Tako se i naše Hrvate nazivalo „radnicima na privremenom radu u Njemačkoj“.

Na našem području glavni poslodavac bila je autoindustrija, dakle metalna industrija i dobavljači povezani s njom. Radnici su se uglavnom koristili u područjima gdje su se obavljali teški poslovi, pod normama i akordima i u smjenama. Obično su živjeli u jeftinom zajedničkom smještaju, često po nekoliko osoba u jednoj sobi. U kratkom vremenu ugovorenog boravka željeli su uštedjeti što je više moguće kako bi mogli izgraditi novu budućnost nakon povratka kući. Nakon godinu ili dvije, kada su ugovori istekli, većina ih je pakirala kofere i vratila se u svoju domovinu.

Za Hrvate, koji su gotovo isključivo bili katolici, u dogovoru između biskupskih konferencija Njemačke i tadašnje Jugoslavije 60-ih godina je organizirana pastoralna skrb u okviru hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj. Ovdje su mogli prakticirati svoj vjerski život i sudjelovati u kakvom-takvom društvenom životu među svojim sunarodnjacima.

U razdoblju od 1966. do 1972. godine već je postojala ogromna Hrvatska katolička misija Baden. Ovdje je franjevac Danijel Milas vodio područje od Konstanza na Bodenskom jezeru do Rastatta, vozeći se po gradilištima i zajedničkim smještajima te okupljajući Hrvate na svete mise. Pružao je pastoralnu skrb na hrvatskom jeziku i brinuo se o brojnim brigama svojih sunarodnjaka najbolje što je mogao. Ova misija Baden bila je ogromno područje, koje je zbog te činjenice i zbog stalno rastućeg broja vjernika trebalo podijeliti u nekoliko misija što je i uslijedilo. Dušobrižništvo za nas Hrvate na ovim područjima, dakle, u biti postoji već 56 godina, ali organizacijski baš za naše uže područje – 50 godina koje danas slavimo.

Većina gastarbajtera bili su muškarci. Žene su bile manje zastupljene. Supružnike i djecu ostavili bi kod kuće, s bakom i djedom ili rodbinom. Jezična barijera je bila velika. Integracija se jedva ostvarivala. Bilo im je gotovo nemoguće sudjelovati u društvenom životu. Stoga su se radije držali jedni drugih. Međutim, ubrzo je postalo jasno da će od planiranih godinu ili dvije postati barem nekolike. Mnogi su zbog toga doveli svoje supružnike i djecu k sebi.

Činjenica da je država Jugoslavija u međuvremenu bila u gospodarskom i političkom silaznom trendu poticala je također na produljenje boravka u Njemačkoj. Godine 1972. više od tri milijuna stranaca već je živjelo u Njemačkoj. Broj je 1974. čak premašio četiri milijuna. Dobra desetina njih bili su Hrvati.

Imenovanjem franjevca trećoreca, Miroslava Baruna, za voditelja misije Baden-Baden od strane freiburškog nadbiskupa 3. ožujka 1972. službeno je pokrenuta hrvatska katolička pastoralna skrb baš za našem području Baden-Badena, Rastatta i Gaggenaua.

Fra Miroslav Barun

Od tada je otac Miroslav Barun 35 godina vodio pastoral na hrvatskom jeziku na našem području, najprije iz Baden-Badena, a potom iz Gaggenaua. U svom 35-godišnjem radu dakako je posebno utjecao na povijest naše misije.

Videoporuka fra Miroslava Baruna

S obzirom na rastući broj gastarbajtera, njemačke su vlasti pokušale ograničiti nove dolaske. U studenom 1973. odlučeno je o zabrani zapošljavanja gastarbajtera. Stranci iz zemalja koje nisu članice EZ-e, poput Jugoslavije, radnu dozvolu u Njemačkoj mogli su dobiti samo u nekoliko iznimnih slučajeva i pod strogim ograničenjima. Nadalo se da će se time ne samo stati na kraj priljevu nego i ostvariti pad broja stranaca. Međutim, zaustavljanje zapošljavanja nije donijelo željeni uspjeh. Val povrataka u matične države nije se uspio ostvariti, a broj stranaca u Njemačkoj čak se povećao. Rastao je i broj članova naše misije jer su mnogi dovodili supruge i djecu. Od tada je naša misija brojala oko 3.000 članova. Većina njih u međuvremenu je planirala duže ostati u Njemačkoj.

Takozvani gastarbajteri postupno su dakle postali „imigranti“. Privremeni rad postao je neograničen.

Mladima je pritom bilo posebno teško, pogotovo ako su ih roditelji doveli tek kasnije, dakle ne kao malu djecu. Odrasli su s vrijednostima svojih matičnih sredina, nisu govorili njemački i stoga im je bilo teško nositi se sa zahtjevima škola i zanata. Misija je mnogima bila kao drugi dom. U njoj se prakticirao život vjere na materinskom jeziku i istodobno društveni život.

Svete mise slavile su se u svim većim gradovima misije: u Gaggenau, Rastattu, Baden-Badenu i Bühlu. Dijelili su se sakramenti krštenja, prve pričesti, krizme. Organiziran je vjeronauk za djecu i mlade te su se nudile razne dodatne aktivnosti.

Svete mise i druge misijske ponude bile su vrlo dobro posjećene. Crkve su često bile ispunjene do zadnjeg mjesta. Fra Miroslav je imao podršku svojih suradnika u misiji. Dugi niz godina to su bile časne sestre, najprije kratko sestre milosrdnice, a zatim školske sestre franjevke splitske provincije. Generacijama djece i mladih ostat će u najljepšem sjećanju. Doslovno su se trudile danonoćno biti na raspolaganju, brinuti se o svima i svemu i približiti nam Boga. Suradnici laici su također uvelike pridonijeli svojom predanošću misijskom životu i radu.

Ubrzo su zaživjele razne misijske aktivnosti kojima su svi vjernici, a posebno djeca i mladi, bili vezani za misiju: skupine ministranata, čitača, zborovi za djecu, mlade i odrasle, kazališne skupine, folklorne plesne skupine, misijski orkestri, tamburaške skupine i još mnogo toga.

Organizirane su proslave poput Sv. Nikole ili Majčinog dana. Išlo se na hodočašća u Lurd, Birnau, Rim. Organizirani su izleti u okolicu, u Europa-Park i druge znamenitosti.

Mladi su sudjelovali na biblijskim olimpijadama, na smotrama folklora. Održavali su se susreti mladih i obitelji. Može se reći da je misijski život bio u punom jeku.

S vremenom se posebno druga generacija sve više integrirala u njemačko društvo i misijske aktivnosti su se pomalo smanjivale. Prva generacija sve češće je postizala umirovljenje i neki su se vraćali kući. Međutim, broj članova misije nije značajnije pao, jer su zbog rata u našoj domovini 90-ih mnogi koji su došli kao izbjeglice ostali u Njemačkoj.

U tom kontekstu valja napomenuti da su se naši sugrađani Nijemci uvelike angažirali oko humanitarne pomoći našoj domovini, uz aktiviste naše misije. Uz svesrdnu i široku humanitarnu pomoć od strane naše misije organizirani su i tečaji za učenje njemačkog jezika i pružala se pomoć izbjeglicama u svakom mogućem pogledu.

U tijeku formiranje hrvatske države misija je bila svojevrsna baza za ovdašnje Hrvate, iz koje se formirala hrvatska dopunska škola s vrijednim učiteljima koji su se također uvelike uključili u život misije i na čiju pomoć smo uvijek mogli računati. Formirala se Hrvatska demokratska zajednica i Hrvatska kulturna zajednica, organizirane su informativne večeri i revno se pratila događanja u domovini.

No naša misija nije pomagala samo sunarodnjacima, pa je tako postojala dugogodišnja povezanost s misijom Bukavu u afričkom Kongu, u kojem djeluje sestra našeg fra Miroslava i splitske sestre franjevke.

Krajem prošlog stoljeća trend iniciran od strane njemačkih crkvenih otaca išao je prema drastičnom smanjenju hrvatskih katoličkih misija. Njihov broj trebalo je svesti na pola. Smatralo se da su se Hrvati dobro integrirali i da dovoljno dobro znaju njemački jezik, kako bi mogli sudjelovati i u životu njemačkih župa. Tako su ukidane manje misije poput naše i nastale su današnje velike misije. Godine 2005. i naša misija postala je dio velike misije Mittelbaden sa sjedištem u Karlsruheu.

Dugogodišnji misionar, otac Miroslav, otišao je 2007. u mirovinu, a misiju su tada preuzeli svećenici salezijanci don Bosca koji do danas uspješno djeluju na našem području. Navodimo svećenike koji su djelovali ili još uvijek djeluju u misiji: voditelj misije don Ivan Nedić, pokojni don Mihael Rodić, don Vitomir Zečević, don Vinko Kraljević, don Vjekoslav Kanić, don Anto Adžamić, don Sebastijan Marković i don Stjepan Matijević.

† don Mihael Rodić

U našem dijelu misije posebno smo se vezali za blagopokojnog don Mihaela Rodića, koji je više godina bio najprisutniji na našem području. Neka mu Gospodin podari vječni pokoj.

Na našem području svećenike zdušno podržavaju pastoralne suradnice Đurđica Kušić i Sanja Gluhak.

Od 2007. dakle naši svećenici salezijanci i pastoralni suradnici neumorno rade i brinu se o misiji koja je samom svojom geografskom veličinom pravi izazov.

Koliko je bilo moguće, nastojali su održati i nastaviti sve postojeće aktivnosti. Trude se maksimalno podržavati sve što je tradicionalno i korisno, a dodali su i svoj „pečat“ misijskom radu. Spomenimo samo kao male primjere veliki broj kumstava s našeg područja za misiju koju vode salezijanci u Gani u Africi ili nedavnu duhovnu obnovu koja je okupila veliki broj vjernika u Gaggenauu.

Iako je formiranje misije Mittelbaden značilo mnoge promjene i nove strukture, vjernici su prihvatili novi način funkcioniranje i identificirali se s novom-starom misijom.

U proteklim godinama k tome je došlo do velike promjene u „sastavu“ članova misije. Prva generacija prirodno postaje sve manja. Druga i treća generacija gastarbajtera dobro se integrirala u njemačko društvo i aktualno je malo onih koji su od tih ostali aktivni u misiji. No, bivše izbjeglice iz domovinskog rata i njihovi potomci intenzivnije traže blizinu misije. Misija u zadnjih nekoliko godina postaje pak posebno važna za one koji su ovdje došli raditi, nakon ulaska Hrvatske u EU. Još uvijek ne govore jezik dovoljno dobro da bi se u potpunosti integrirali, a svakim danom ih je sve više.

Misijski život i dalje pulsira, a nakon raznih ograničenja zbog pandemije koronavirusa mise se i dalje revno posjećuju, ministranata je sve više, lektora ne manjka, vjeronaučne grupe su aktivne, zborovi ponovo pjevaju, folklorne skupine opet plešu, tradicija događanja, Bogu hvala, živi i dalje…

Kako će se stvari dugoročno odvijati u hrvatskim katoličkim misijama, što će biti s njima? Nitko to trenutno ne može pouzdano predvidjeti. Činjenica je da nas ima i da misije žive.

Rasprava o tome kako multikulturalno društvo može oblikovati suživot u Njemačkoj i danas traje. Činjenica je: Njemačka je postala useljenička zemlja. U međuvremenu je odrasla treća generacija: djeca i unuci migranata. Obično svjesno žive s dvije kulture: u Njemačkoj koja je postala otvorenija i raznovrsnija, i oni itekako pomažu u oblikovanju ove zemlje.

U tom smislu, i mi smo zadovoljni što večeras s vama slavimo ovaj zlatni jubilej i, bez obzira što će budućnost donijeti, nadamo se pozitivnom razvoju ma kakav on bio, s Božjom pomoći i s njegovim blagoslovom.

Tekst: Ankica Šojat

[Autorici zahvaljujemo na ustupljenom tekstu. Za sva daljnja prenošenja teksta s naše stranice potrebno je prethodno zatražiti dopuštenje autorice: ]

Das Herz mit zwei Gemeinden

In jungen Jahren kam er her.
Verließ Familie und viel mehr.
Voll Angst und Zweifel der Arbeit nach.
Es gab kein zögern, kein „bin ich zu schwach?“

Kam in das Land, die neue Stadt,
die Fremden viel zu bieten hat.
Nicht nur die Arbeit und Natur…
Es war ein Wirrwarr an Kultur.

Da merkte er „die Luft ist raus, es fehlt der Halt“
und suchte die Gemeinde.
In Gottes Schoß und Gottes Haus
da gibt es keine Feinde!

Welch Segen war es hier zu lande,
die Menschen waren herzlich.
Die neue Gemeinde wurde anerkannt,
da war es nicht so schmerzlich.

Und doch war es nicht immer leicht!
Es schieden sich die Geister.
Geregelt hat’s der HERR!
Denn darin ist er ein Meister.

Auch wir wollen seinem Beispiel folgen.
Von Herzen lieben, anstatt feinden.
Darum ein herzliches DANKE,
das Herz mit zwei Gemeinden.

Anita Frank (Gaggenau, 18. 11. 2022.)

Videogalerija (© don Sebastijan Marković, Nataša Vidović)

Ulaznice za Božićno-nikolinjsku proslavu u Bruchsalu

Dragi vjernici, dragi prijatelji Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, obavještavamo vas da ulaznice za Božićno-nikolinjsku proslavu, koja će se održati 3. 12. 2022. u Bruchsalu, možete kupiti u nedjelju, 27. 11. nakon mise u crkvi St. Paul u Bruchalu.

Cijena ulaznice u pretprodaji iznosi 13 €, a na dan proslave 15 €. Za djecu do 14 godina ulaz je besplatan. Ulaznica ima još uvijek dovoljno, ali nemojte čekati zadnji trenutak, nego se pobrinite da ih kupite na vrijeme.

Uz spomendan svete Cecilije, zaštitnice crkvene glazbe i glazbenika

U utorak, 22. 11. je spomendan svete Cecilije, djevice i mučenice, zaštitnice crkvene glazbe i glazbenika te pjesnika, graditelja orgulja i glazbenih instrumenata. Želimo da po njezinu zagovoru i naši pjevači što snažnije hvale Gospodina kroz pjesmu na svetim misama i drugim liturgijskim slavljima! Ujedno velika hvala svim pjevačima i voditeljima zborova u svim našim misijskim zajednicama. Imajmo uvijek u pameti misao svetog Augustina: „Tko pjeva, dvaput moli!“

Molitva svetoj Ceciliji

Sveta Cecilijo,
koja si svojim životom i mučeništvom pjevala hvale Gospodnje,
i koju Crkva časti kao zaštitnicu glazbe i pjevanja,
pomozi nam svjedočiti našim glasom i zvukom naših instrumenata,
onu radost srca koja nam dolazi od vršenja Božje volje,
i iz ispravnog življenja našeg kršćanskog ideala.

Pomozi nam dostojno animirati svetu liturgiju,
iz koje izvire život Crkve,
svjesni važnosti naše službe.

Darujemo ti napore i radosti našeg rada,
da bi ih ti položila u ruke Djevice Marije,
kao skladnu pjesmu ljubavi za njezina sina Isusa. Amen.

Kumstva za Ganu 2022./2023.

Dragi kumovi i vjernici misije Mittelbaden,

i ove smo godine nastavili akciju pomoći „Kumstva za Ganu“. To je sada već četvrta godina za redom od kako smo krenuli 2019. godine. U naravi je Crkve, pojedine župe, misije da bude misionarska i karitativna, da naviješta radosnu vijest evanđelja i da konkretno pomaže. Preko naše misije Mittelbaden prošle su brojne humanitarne akcije, ali ova je specifična jer se obnavlja svake godine. Stoga smo sredinom prošlog mjeseca organizirali susrete za kumove i sve zainteresirane po našim zajednicama. Prvi susret bio je u nedjelju 16. 10. 2022. za zajednice Rastatt, Gaggenau i Pforzheim, a drugi susret imali smo tjedan dana kasnije u nedjelju, 23. 10. 2022. za zajednice Karlsruhe i Bruchsal.

Posebno lijepo bilo je u nedjelju, 16. 10. kada se na susretima kumova pridružio i naš misionar don Ivan Stojanović, koji je iz prve ruke mogao predstaviti način na koji se djecu i mlade pomaže kroz ovaj projekt kumstava. Uz svjedočanstvo don Ivana Stojanovića, na oba susreta prikazana je i 15-minutna prezentacija pod vodstvom pastoralne suradnice Đurđice Kušić. U prvom dijelu prezentacije izneseni su neki statistički sadržaji kako bi ljudi imali uvid u brojčano stanje kumstava po godinama (od 2019. do danas) i po zajednicama. Nakon toga su prikazane slike djece i mladih, koji ponosno pokazuju svoje nove torbe, knjige, tenisice, odjeću, sve što im je potrebno za školu. Prisutni su također vidjeli na fotografiji i čuli sadržaj pisma zahvale djevojčice od 15 godina, Sophie Beyambinji. A za kraj je prikazan video u kojem su se djeca, mladi i njihovi roditelji pjesmom „Kriste, u Tvoje ime“ na hrvatskom zahvalili svim dobročiniteljima i kumovima na pomoći.

Kao i svake prethodne godine, ovi susreti kumova bili su i prilika za prijavu novih kumstava. Ove godine naša je misija bogatija za točno 100 novih kumova! Sada ponosno ističemo novo stanje od 413 kumova! Ne može se opisati radost koja vlada u srcu našeg tima koji organizira ovu akciju, zatim radost te djece koja znaju da im je pružena prilika boljeg života, a vjerujem i svakog darivatelja koji pomaže.

Vlč. Ante Delić sa svojim župljanima, kumovima djece u Gani

Moramo na osobit način istaknuti don Antu Delića, svećenika na službi u Hrvatskoj, a koji je svim snagama širio ovaj glas o kumstvima u svojoj župi iz koje se javilo 8 novih kumova. Vidimo kako Božji Duh ne bira ni mjesto, ni vrijeme kako bi potaknuo dobrotu ljudi! U nastavku vam donosimo kratki tekst kojim se don Ante Delić predstavio našoj misiji: „Zovem se don Ante Delić. Župnik sam župe Sv. Jeronima u Jasenicama, Zadarska nadbiskupija. Đurđicu sam upoznao prošle godine kad je došla u Maslenicu u posjetu mojoj župljanki i tu sam upoznao što radi i zainteresirao se da pomognem toj djeci. Inače moja formacija je ‘Redemptoris Mater’ misijskog karaktera, tako da sam ove godine animirao i neke svoje župljane da sudjeluju u toj lijepoj akciji koja je Bogu draga i tako pomognemo siromašnoj djeci i malo blago na nebo prebacimo. Puno Božjeg blagoslova želim Vam u vašoj misiji.“

Hvala svakome tko je kao don Ante potaknuo drugoga da se uključi u ovaj naš projekt pomoći „Kumstva za Ganu“. Hvala i kumovima koji su do sada pomagali, ali su zbog određenih razloga morali odustati. Osobita zahvala ide svim našim starim i novim kumovima koji iz godine u godinu vjerno podržavaju ovu akciju! Hvala i našim svećenicima, don Ivanu Stojanoviću misionaru, pastoralnim suradnicima, članovima misijskih vijeća koji su također velika podrška u realizaciji ovog humanog projekta.

Veliko HVALA još jednom svima i neka Vas prilikom darivanja uvijek prati evanđeoska misao: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Usp. Mt 25,40)

Važno! Oni koji još nisu uspjeli osobno predati novac ili online uplatiti, molimo da to učine do kraja ovoga tjedna, tj. do prve nedjelje Došašća, kada ćemo službeno zaključiti prijave za ovu 2022/2023. godinu.

Đurđica Kušić, pastoralna suradnica

Susret s kumovima u Gaggenauu, Pforzheimu, Karslruheu i Bruchsalu – fotogalerija

Zahvala djece i mladih kroz pjesmu – videogalerija

Pisma zahvale djece i mladih – fotogalerija

Mise zornice u 6:00 sati u zajednici Karlsruhe

Na zadnjem sastanku Misijskog vijeća u zajednici Karlsruhe izražena je želja da uvedemo tradicionalnu pobožnost misa zornica tijekom došašća (adventa). To je ponuda ne samo za zajednicu Karlsruhe, nego za cijelu našu misiju Mittelbaden.

Svete mise zornice će se slaviti od 28. 11. 2022. do 24. 12. 2022. (od ponedjeljka do subote) u 6:00 sati u crkvi St. Michael u Karlsruheu.

Nedjeljom ne bismo imali zornica.

Također ne bismo imali zornicu u petak, 9. 12. 2022., jer će u isto vrijeme misu imati Nijemci.

Redovite mise srijedom navečer neće se održavati tijekom došašća (adventa).

Budimo budni! Manje spavanja, ali više milosti! Pjevajmo zajedno „Padaj s neba roso sveta…“ U ovom duhu sve vas pozivaju i pozdravljaju vaši svećenici i pastoralni suradnici.

Don Ivo Nedić, voditelj misije

Hodočašće u Svetu Zemlju od 17. do 24. 2. 2023.

Javljamo vam da Hrvatska katolička misija Mannheim-Mosbach organizira hodočašće u Svetu Zemlju u periodu od 17. do 24. 2. 2023. godine. Našoj Hrvatskoj katoličkoj misiji Mittelbaden ponuđeno je 18 mjesta za ovo hodočašće.

Let bi bio iz Baden-Badena za Tel Aviv 17. 2. 2023. rano ujutro. Tijekom boravka u Svetoj Zemlji, hodočasnici će imati priliku posjetiti sva važna mjesta koja su na bilo koji način povezana s Isusom i njegovim djelovanjem dok je boravio na zemlji.

Cijena cjelokupnog aranžmana iznosi 1.540 eura (zrakoplovna karta, boravak u hotelima i polupansionima, hrana, prijevoz autobusima, stručni vodič na hrvatskom jeziku, sve ulaznice za povijesne lokalitete, vožnja brodom Galilejskim jezerom, itd.).

Do sada se prijavilo već 11 osoba. Dakle, na raspolaganju imamo još sedam mjesta. Svi koji su se već prijavili, i svi oni koji će se još prijaviti, trebaju što prije uplatiti 500 eura za kupnju avionske karte, te priložiti kopiju svoje važeće putovnice. Putovnica treba vrijediti najmanje još 6 mjeseci od datuma polaska na hodočašće.

Svi zainteresirani se mogu javiti don Sebastijanu Markoviću i saznati sve potrebne informacije u vezi s ovim hodočašćem na broj mobitela: 015146385699, ili putem e-mail adresa:

Svi koji se budu prijavili na hodočašće, uskoro će dobiti detaljan program putovanja i pohoda svetim mjestima.

Don Sebastijan Marković

Čestitka nadbiskupa Stephana Burgera dijamantnom misniku vlč. Ivanu Plješi

Na blagdan sv. Petra i Pavla, 29. 6. 2022. vlč. Ivan Plješa – umirovljeni svećenik Krčke biskupije, dugogodišnji voditelj Hrvatske katoličke misije Karlsruhe i još uvijek aktivni svećenik i pomoćnik svećenicima salezijancima u HKM Mittelbaden – proslavio je u crkvi sv. Petra u Supetarskoj Dragi na otoku Rabu svoju dijamantnu misu – 60 godina misništva!

Tom prigodom nadbiskup Nadbiskupije Freiburg Stephan Burger uputio je vlč. Plješi čestitku i udijelio mu svoj biskupski blagoslov, a vlč. Plješa mu je odgovorio pismom zahvale. Oba pisma donosimo u nastavku.

Na naš upit vlč. Plješi što dalje planira, on spremno veli: „Idem prema 70. obljetnici misništva – platinastom jubileju!“ Neka ga Bog i dalje poživi i čuva!

Čestitka nadbiskupa Stephana Burgera

Zahvala vlč. Ivana Plješe nadbiskupu Burgeru

Am Fest der unschuldigen Kinder, 28.12.2021

Herr Erzbischof Stephan Burger!

Nachdem ich als Diamantjubilar und noch immer echter Priester auf ewig diel heilige Jesu Christi Messe an Ihrem Namenstag für Sie in Autobahnkirche Baden-Baden mitzelebriert habe, sage ich Ihnen herzlichsten Dank für Ihren bischöflichen Segen von 30. Juni 2021. Das war für mich persönlich eine große gnadenbringende Ermutigung und ein klares Zeichen der Zeit, dass die Jesu Christi Kirche mich noch nicht abgeschrieben hat. Ich habe wirklich stets nach bestem Wissen und Gewissen der Jesu Christi Kirche gedient und das erhalte ich immer wieder als Hilfe von unserem himmlischen Vater in der Beharrlichkeit für jetzt und für die gnadenvolle obwohl unsichere, wie immer, Zukunft.

Ihr Ivan Plješa, der alte und betagte Junge

Susret svećenika i pastoralnih suradnika u Mannheimu

U prostorijama Hrvatske katoličke misije Mannheim-Mosbach, u ponedjeljak, 14. studenoga 2022. održan je regionalni susret svećenika i pastoralnih suradnika iz hrvatskih katoličkih misija i zajednica Mannheim-Mosbach, Ludwigshafen am Rhein, Freiburg-Bad Säckingen, Singen-Villingen i Mittelbaden. Susret je moderirao don Ivo Nedić, voditelj HKM Mittelbaden, a prisutan je bio i vlč. Ivica Komadina, delegat za hrvatsko dušobrižništvo u Njemačkoj.

Gost susreta bio je prof. dr. Mirko Šimić, ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, koji je u došao u pratnji s. Kate Ostojić, ravnateljice Caritasovih predškolskih ustanova te dviju djelatnica ovih ustanova.

Dr. Šimić je prisutne upoznao u osnovnim crtama s poviješću i aktivnostima Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije. Zanimljivo je da je ovo prvi Caritas među hrvatskim narodom, a utemeljio ga je 1931. vrhbosanski nadbiskup dr. Ivan Šarić, dok je Hrvatski Caritas u Zagrebu osnovan 1934. godine.

Glavni projekti Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije su:

  • Pučka kuhinja „Jelo na kotačima“ – Sarajevo. U središnjoj kuhinji u Sarajevu pripravljaju se topli obroci, a za dane vikenda osiguran je suhi obrok. Ukupan broj korisnika ove i još drugih 5 pučkih kuhinja koje djeluju na području Sarajevske županije je između 5.000 i 6.000 osoba.
  • Projekt „Dobri pastir“ uključuje početnu pomoć siromašnima u ruralnim župama dodjelom domaćih životinja (krave, ovce, koze, svinje, kokoši), sadnica voćki ili manjih radnih strojeva (motokultivatori, freze i sl.) kako bi u konačnici mogli doći do izvora financiranja za sebe i svoju obitelj.
  • Kućna njega starih i bolesnih na prostoru Brčkog, Odžaka, Sarajeva, Dervente i Središnje Bosne. Medicinske sestre pružaju pomoć potrebitima u njihovim domovima, a Caritas posuđuje ortopedska i medicinska pomagala.
  • Predškolska ustanova dječji vrtić „Sveta Obitelj“. Unutar ove ustanove omogućeno je i obiteljsko savjetovalište, produljeni boravak za djecu, te rad s djecom s posebnim potrebama.
  • Dom za studentice u Sarajevu.
  • PRO-Budućnost – projekt u suradnji s američkim Caritasom ‘Catholic Relief Services’.
  • Rad s migrantima – projekt u suradnji s biskupijom Limburg.
  • Dom za starije i nemoćne osobe „Dr. Ivan Ev. Šarić“ u Gromiljaku/Kiseljaku trenutno je u izgradnji, a imat će kapacitet za 100-njak korisnika.

Nakon izlaganja dr. Šimića uslijedila su pitanja prisutnih i izneseni neki konkretni prijedlozi u vidu pružanja pomoći Caritasu Vrhbosanske nadbiskupije.

U završnom dijelu službenoga programa vlč. Komadina je podnio kratko izvješće o budućim programima koje organizira Hrvatski dušobrižnički ured u Njemačkoj.

Nakon službenog dijela uslijedio je ručak za koji se pobrinuo domaćin susreta, vlč. Robert Ružić, voditelj HKM Mannheim-Mosbach, kojemu zahvaljujemo na gostoprimstvu.

Poziv na svečanu akademiju u Gaggenau (video)

Dragi prijatelji Hrvatske katoličke misije Mittelbaden!

Velika mi je radost najaviti nastavak proslave 50. godišnjice pastoralnog rada u zajednicama Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden. Ovaj jubilej započeli smo duhovnom obnovom u listopadu, koju je predvodio svećenik don Damir Stojić, a sljedećeg tjedna, 18. i 19. 11. 2022. nastavljamo s obilježavanjem jubileja.

U petak, 18. 11. 2022. održat će se u Gaggenauu svečana akademija u Jahnhalle (Eckenerstraße 1, 76571 Gaggenau), s početkom u 19.00 sati. Ulaz je slobodan i svi su pozvani! Moja je velika želja da dođu osobito oni koji su kršteni, krizmani ili vjenčani u ovom periodu djelovanja misije na tim područjima. Neka to bude dan proslave i osobnog krštenja, krizme ili vjenčanja! To će biti i trenutak zahvale Bogu, svećenicima, svim pastoralnim djelatnicima, misijskim vijećima, svim ljudima. U sve tri zajednice ulagalo se puno ljudskog truda i Božjeg blagoslova. Zato je važno sve te događaje ne zaboraviti i znati reći: Bogu hvala na svemu i svima koji su u tome sudjelovali!

Toga dana, 18. studenoga, ujedno je Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje i spomen na tužni datum naše povijesti, dan pada Vukovara. Sve te žrtve bile su kamen temeljac za slobodu naše Hrvatske – neka ih Bog nagradi vječnim životom! Za njih ćemo posebno moliti u nedjelju kod Svete Mise.

No vrijeme nije stalo, budimo ponosni na sve događaje koji su bili u spomenutim zajednicama zadnjih 50 godina. Uzmimo povijest i odgovornost u svoje i Božje ruke. Budimo zajedno, jer samo tako možemo graditi civilizaciju ljubavi prema Bogu, prema obitelji i domovini Hrvatskoj.

Neka nas Gospodin sve blagoslovi!

don Ivo Nedić, voditelj misije

Jedan dan misionara (uz misijski mjesec listopad)

Često su me ljudi pitali za vrijeme odmora u Domovini, kako izgleda jedan dan misionara. A i novinari u intervjuima, te mnogi prijatelji – postavljali su mi razna pitanja u tom smislu, kako nam prolazi dan u misijama.

Ovog puta želim onima koje to zanima opisati jedno moje jutro u misijama.

Prema planu našeg apostolata u župi, gdje smo dva svećenika – župnik i ja kao stari kapelan – mi se mijenjamo u župnoj crkvi i u filijalama. Mene je danas dopala misa u jednoj od četiri filijale, gdje je novicijat nove redovničke družbe novaka i novakinja. To su četiri kilometra puta, mali dio u centru je asfaltiran, veći dio je loši seoski put, gdje ipak prođe pokoje auto i motor. Ima i bicikala. Ali najviše ljudi ide pješke. Oni se čude meni da idem pješke, pa se nekad i auto zaustavi da me poveze, jer ja sam ipak bijelac i svećenik.

Kao obično, ovdje je misa dosta rano, u šest sati i petnaest minuta. Da bih stigao na vrijeme, moram ustati u pet sati, jer, po mom običaju, idem pješke kad ne pada kiša. A ni autom se ne stiže puno brže, jer je puno rupa i sklisko je kad kiša pada.

Nakon nužne jutarnje higijene, uzimam svoju svećeničku odoru i malu flašu vode (u Africi su bijeli misionari, prvi misionari u ovim krajevima, uvijek govorili – kudgod da idemo uvijek moramo nositi vode, jer je to najvažnije; sve drugo što se dogodi na putovanju i u apostolatu može se preživjeti!). S ruksakom na leđima, pozdravio sam Isusa u svetohraništu naše kapelice pa krenuo na put moleći jutarnje molitve naučene u mojoj obitelji i u sjemeništu: Posveta dana, Molitva Gospodnja, Anđeo Gospodnji, Anđele čuvaru… U tišini s molitvom u srcu, pozdravljam sve prolaznike na putu, po trgu pokraj župske crkve gdje je isto misa u šest i petnaest. Rano je i nema ih puno, tek poneki i neka žena s motikom ili lopatom na glavi (takav je njihov običaj, ne nose u ruci) i oni koji idu na misu u crkvu.

Molitva, koja nas povezuje s nebeskim Ocem, s Isusom, Bl. Djevicom Marijom i svecima, ne protivi se iskazivanju ljubavi ljudima na prolazu. Oni ne znaju da ja molim, tȁ hodam, ne molim na glas! Kad pozdravljam Mariju u mom srcu na hrvatskom, pozdravljam na raznim jezicima prolaznike, koji mi veselo odgovaraju sa smiješkom. Nekoji me preduhitre pozdravom… važno je da se pozdravimo, tȁ ljudi smo. Oni misle da ih ja sve poznajem, jer oni mene znaju. Meni lijepo i njima lijepo.

Kad sam napustio asfalt, spuštam se prema filijali običnim putem. Manje je ljudi. Uživam u izlasku sunca – kako je to sve lijepo Stvoritelj učinio. Slavim Boga u njegovim stvorenjima: visoka stabla eukaliptusa, široke krošnje stabla avokada, vitke papaje, palme njišu grane, busovi banana, niska grmlja kave – sve povezano s novoposađenim grahom, kukuruzom, slatkim krumpirom… Hvala Bogu, pala je kiša pa je sve lijepo izniklo i pustilo prve listiće – daju nadu da će ljudi za Božić imati što jesti.

Lijepe šarolike ptice lete oko mene po drveću, cvrkuću i slave Stvoritelja na svojim melodijama.

U divljenju tim stvorovima, stižem do kapelice. Tu je sve spremljeno za misu, došlo je dvanaest novaka i novakinja, njihovi odgojitelji te najbliži prijatelji. Pjesme s bubnjevima i cimbalima odzvanjaju na slavu Bogu koji nam je dao taj novi dan. Naviještam Božju riječ s tumačenjem za sretan život ovdje i u vječnosti.

Sat vremena brzo prođe i ja se sa svojim ruksakom vraćam radostan kući. Istim putem, ali sada uzbrdo. U dolasku sam taj put prošao za pola sata, povratak traje sat vremena, nekada i više. Sad je puno ljudi na putu, na poljima, a i djece koja idu u školu. Ne žurim se, potpuno sam posvećen njima: pozdravljam nadugo i naširoko, uz koju prikladnu riječ u vezi s onim što rade na polju, bilo da okopavaju banane i usjeve, bilo da idu u grad na tržnicu, pa nešto nose na glavi. Onima koji su daleko mašem rukom uz pozdrav kako su spavali i kako su. Koji prođu blizu mene, žele mi dati ruku, korona je prošla, stisak ruke za svakoga znači isto. Neka djeca koja idu u svoju školu u istom smjeru kao i ja dolaze blizu mene da me dotaknu i da im dam znak križa na čelu.

Tako prođe to putovanje. Stižem kući gdje me na ulazu uvijek netko čeka s ponekim pitanjem. Brzo odgovaram, idem u sobu i uzimam telefon. Ima puno propuštenih poziva i poruka – najviše se svodi na strašnu riječ „inzara“ – gladni smo. Prije nego odgovorim prema potrebi, idem na doručak. Bogu hvala, ima svega na stolu: kave i čaja na izbor, kruha, meda i tropskog voća.

O kad bih mogao to podijeliti s onima koje sam na putu susretao i s onima koji mi šalju poruke da su gladni! Pokušat ću nešto srediti preko telefona.

– Dan se nastavlja… – ali o tom po tom!

[Don Danko Litrić, svećenik salezijanac, misionar u misiji Kigali u Ruandi]

Godišnji pastoralni skup hrvatskih svećenika, đakona i pastoralnih suradnika i suradnica

U organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni održan je u bavarskom gradiću Vierzehnheiligen (Bad Staffelstein) kod Bamberga u periodu od 17. do 20. listopada 2022. godišnji pastoralni skup hrvatskih svećenika, đakona i pastoralnih suradnika i suradnica iz Zapadne Europe na temu „Vjera, kultura i umjetnost u susretu“. Na susretu je sudjelovalo šezdesetak pastoralnih radnika iz Njemačke, Švicarske, Francuske i Velike Britanije. Iz naše Hrvatske katoličke misije Srednji Baden susretu su odazvali: voditelj misije don Ivo Nedić, svećenici don Vjekoslav Kanić, don Stjepan Matijević, vlč. Ivan Plješa te pastoralni suradnici Đurđica Kušić i Darko Rubčić.

Na početku skupa sve su prisutne pozdravili nacionalni ravnatelj dušobrižništva za katolike drugih materinskih jezika Njemačke biskupske konferencije iz Bonna dr. sc. Lukas Schreiber, zatim nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. vlč. Tomislav Markić te u ime organizatora delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina. U srijedu, 19. listopada na pastoralni skup došao je i nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za Hrvatsku inozemnu pastvu.

U radnome dijelu skupa ovogodišnji predavači bili su prof. dr. sc. Ivica Žižić, sveučilišni profesor liturgike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu i doc. dr. sc. Hrvoje Kalem, predsjednik Katedre fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu i naslovni docent fundamentalne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu.

Dr. Žižić održao je tri predavanja iz područja liturgije: „Otajstvo ljepote: putevima teološke estetike“, „Slavlje ljepote: umjetnost i liturgija u susretu“, „Istina ljepote: navještaj umjetnosti u znaku vjere“. Dr. Kalem održao je također tri predavanja iz područja fundamentalne teologije: „Evanđelje u kulturi: prema teologiji kulture“, „Pozitivna uloga imaginacije na putu prema vjeri“, „Moć i logika imaginacije polazeći od Svetoga pisma, duhovnosti, liturgije i etike“.

Zadnjega dana skupa održan je okrugli stol na kojem su sudjelovali predavači dr. Ivica Žižić, dr. Hrvoje Kalem, mons. Tomo Vukšić i dr. Tomislav Markić, a svi prisutni imali su mogućnost postavljanja pitanja i promišljanja o temi skupa. Na koncu skupa svima je, uime organizatora, zahvalio za sudjelovanje vlč. Ivica Komadina, koji ih je pozvao i na daljnje sudjelovanje u aktivnostima Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta. Pjevanje na misnim slavljima pratnjom na orguljama je animirao pastoralni suradnik u HKM Srednji Baden Darko Rubčić.

O svetištu i bazilici Vierzehnheiligen

Prema staroj legendi kršćanske vjere, u predvečerje 24. rujna 1445. pastir samostana Langheim (kod Lichtenfelsa) ugledao je u polju uplakano dijete. Kad je htio prići bliže, dijete je iščezlo. U drugoj viziji pastir je ponovno je vidio dijete, ali sada okruženo svijećama s obje strane. Sljedeće godine, 28. lipnja 1446., ponovno je vidio dijete, ovaj put s crvenim križem na srcu i okruženo s četrnaestero djece, koja su bila jednako odjevena, pola bijela, pola crvena. Dijete u sredini reče pastiru: „Mi smo četrnaest svetih pomoćnika i želimo imati kapelicu, želimo ovdje počinuti.“ Nakon toga mnoštvo djece iščeznu u oblacima. Iste godine, prema izvješću samostanskog pastira, na mjestu ukazanja podignut je križ. Nekoliko dana nakon pastirovog posljednjeg pojavljivanja, saznalo se za prvo čudo: smrtno bolesna sluškinja iz Langheima ozdravila je nakon što je zazvala četrnaest pomoćnika u potrebi. Glas se brzo proširio i od tada je sve više ljudi koji su tražili pomoć dolazilo u Frankenthal, jer se područje oko kasnijeg mjesta milosti nazivalo Četrnaest svetaca.

Kamen temeljac sadašnje bazilike Četrnaest svetaca položen je 1743., a posvećena je 1772. godine. Godine 1839. bazilika i svetiše povjereni su franjevcima, a 1897. papa Leon XIII. dodijelio je crkvi status papinske bazilike.

Četrnaest svetaca su: sv. Dionizije (spomendan 9. 10.), sv. Blaž (3. 2.), sv. Erazmo (2. 6.), sv. Cirijak (8. 8.), sv. Katarina (25. 11.), sv. Barbara (4. 12.), sv. Akacije (8. 5.), sv. Egidije (1. 9.), sv. Eustahije (20. 9.), sv. Kristofor (25. 7.), sv. Vid (15. 6.), sv. Margareta (20. 7.), sv. Juraj (23. 4.) i sv. Pantaleon (27. 7.).

Zahvala subraći iz HKM Nürnberg

Ovom prilikom naš pastoralni tim zahvaljuje svećenicima-salezijancima HKM Nürnberg don Dragi Škarici, don Ivanu Stojanoviću i don Filipu Tomiću koji su nas u ponedjeljak, 17. listopada, prije skupa u Vierzehnheiligenu ugostili i počastili ručkom te kratkim obilaskom središta grada Nürnberga.

U sklopu predavanja slobodno vrijeme iskoristili smo za posjet dvorca Banz te prekrasnoga grada Bamberga.

Nastavljamo sa susretima mladih

Nastavljamo sa susretima za prošlogodišnje krizmanike i mlade iz čitave naše misije Mittelbaden. Susrete vodi don Stjepan Matijević.

Tražiti smisao života, rasti u vjeri i zajedno ići putem kojim ćemo učiti moliti, družiti se, razgovarati i znati izreći samoga sebe – na to ste pozvani!

Drugi susret održat će se u subotu, 22. 10. u 18.00 sati u našim misijskim prostorijama u Karlsruheu (Südendstr. 39, 76137 Karlsruhe)!

Don Stjepan Matijević

Premijerna izvedba Hrvatske mise u D-duru (quasi choral)

U nedjelju, 16. listopada 2022., naš crkveni zbor u Karlsruheu te u Bruchsalu je na svetoj misi premijerno izveo Hrvatsku misu u D-duru (quasi choral) autora fra Nenada Dujića.

Nekoliko posljednjih tjedana pjevači oba zbora su marljivo vježbali ovu Misu. U Karlsruheu je izvedena Misa u cijelosti: Gospodine, smiluj se; Slava; Svet i Jaganjče, dok je u Bruchsalu ovoga puta izostala Slava, ali i nju ćemo uskoro čuti.

U nedjelju, 23. listopada 2022. cjelovitu misu izveo je i crkveni zbor u Pforzheimu.

Velika hvala svim pjevačima na uloženom trudu i nadamo se da će ova vrijedna Misa biti prihvaćena i rado pjevana među vjerničkim pukom!

Hrvatska misa u D-duru (quasi choral)

„Drugi vatikanski sabor uvodi narodni jezik u liturgiju. Ta odluka povukla je za sobom i reformu liturgijskog pjevanja. Misa u D-duru nastala je negdje u to vrijeme (1963/64.) kada je, dakle, aktualno bilo stvaranje novih liturgijskih napjeva na narodnom jeziku. Ova misa jedna je od prvih na hrvatskom jeziku.
Do drugog vatikanskog sabora u katoličkoj liturgiji su se koristili pretežno gregorijanski napjevi. Iako je gregorijansko pjevanje po svojoj naravi a cappella, uobičajeno je harmoniziranje pojedinih gregorijanskih napjeva radi praćenja pjevanja na orguljama. Takve harmonizacije uvijek karakterizira mirno vođenje glasova i kretanje u okvirima dijatonike, stoga su one blage i nenametljive. Svrha je tome davanje prednosti pjevanju koje pratnja treba samo olakšati i dati mu podršku – to je vrsta pratnje koja mora biti prisutna a da se "ne čuje".
Uzimajući za osnovu takav stil, fra Nenad je komponirao misu u D-duru, kojoj je, dakle, melodija u duhu gregorijanskog pjevanja, a pratnja po uzoru na postojeće harmonizacije gregorijanskih napjeva. Ono po čemu se ova misa bitno razlikuje od standardnih gregorijanskih harmoniziranih napjeva je klasični dursko-molski zvuk, a ne modalni. Gregorijanski napjevi su modalni, sa dobrom primjesom pentatonike, a harmonizacije koje se rade na te napjeve također su najčešće modalno obojene. Fra Nenadova misa u D-duru, kao što je u naslovu naznačeno, u durskoj je ljestvici, a njezina harmonijska pratnja je u potpunosti klasična. Sličnost se, dakle, ogleda općenito u gregorijanskom silabičnom stilu pjevanja: odsutnosti pravilne ritmike, odnosno podređenosti ritmike tekstu, kao i harmonijskoj pratnji koja se ravna principom nenametljivog podržavanja osnovne melodijske linije.“

[Anto Kovačić: „Fra Nenad Dujić (1911–1966): život i djelo“. Diplomski rad iz analize muzičkih oblika]
Fra Nenad Dujić (Busovača, 1911. – Sokolac, 1966.) bio je svećenik Franjevačke provincije Bosne Srebrene, skladatelj, zborovođa i profesor glazbe na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom i Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Harmonizirao je mnoge postojeće pučke popijevke, ali i sam skladao brojna djela od kojih su neka i danas rado izvođena (Hrvatska misa u D-duru, Aleluja, Ave Maria – Ti si sunce svijeta, Zdravo sveti oče).

U različitostima sabrani oko Gospe

U Pforzheimu je u crkvi sv. Franje u nedjelju, 16. listopada 2022., upriličeno sada već tradicionalno molitveno bdijenje s procesijom (Lichterprozession) u čast Gospi Fatimskoj. Susret je okupio vjernike iz misija i crkvenih zajednica na materinskom jeziku koje djeluju na području Dekanata Pforzheim.

U ime domaćina molitvu je predvodio kapelan Dominik Albert, a s njim su u zajedništvu bili svećenici, voditelji misije: portugalske, talijanske, poljske, mađarske i hrvatske. Našu je zajednicu predstavljao don Ivo Nedić.

Molilo se za mir u svijetu, a na poseban način za okončanje rata u Ukrajini. I premda se molilo i pjevalo na različitim jezicima – portugalskom, španjolskom, talijanskom, poljskom, aramejskom, engleskom, francuskom, mađarskom, vijetnamskom i hrvatskom – moglo se osjetiti vjerničko jedinstvo. A za to je zaslužna Majka Marija koja nas je okupila.

/Foto i video: Jacqueline Zadravec, Martina Rubčić i D. R./

Duhovna obnova u Gaggenauu

Od 7. do 9. listopada 2022. održana je duhovna obnova u crkvi St. Josef u Gaggenauu u povodu proslave 50 godina djelovanja Hrvatske katoličke misije na prostorima Gaggenau, Rastatt i Baden Baden. Duhovnu odnovu predvodio je don Damir Stojić, a glazbeno animirao bend „Božja pobjeda“.

Sva tri dana don Damir je predvodio misno slavlje, a u petak i subotu je održao kateheze te predvodio klanjanje pred Presvetim. Pred velikim brojem vjernika progovorio je i naglasak stavio na obitelj koja se danas nalazi pred mnogim problemima i izazovima te se često raspada. Spomenuo je svoje djetinjstvo koje je, poput mnogih na ovom prostoru, također proveo u dijaspori. Odrastao je u jednoj prosječnoj obitelji u kojoj su roditelji bili obični radnici, ali veoma mudri što je potkrijepio primjerima iz svoga života. Znali su provoditi vrijeme sa svojom djecom i obitelji, a nedjeljom nikada nisu propustili svetu misu. Upravo te uloge oca i majke don Damir je istaknuo kao prevažne i kao one koje nitko ne može zamijeniti. To potvrđuje i primjerima mnogih mladih koje je ispovijedao, a koji nose rane upravo zato jer nisu imali obitelj kakva treba biti. Poruka je obiteljima u inozemstvu da se ne „klanjaju zlatnom teletu“ (moći, novcu, bogatstvu), nego da zadrže obitelj na okupu, da budu očevi i majke.

Tijekom klanjanja pred Presvetim slile su se molitve, osobito za one koji ne vjeruju, one koji sumnjaju, one koji su ravnodušni. Don Damir je naglasio važnost sakramentalnog života, dolazak na svetu misu, čitanje Božje Riječi. Istaknuo je kako ljudi danas često kažu da ne idu u crkvu jer im se ne sviđa svećenik i njegova propovijed, jer ne vole neke ljude koji tamo idu, jer imaju svoj odnos sa Bogom i Crkva im ne treba. A upravo Crkva i Bog ne idu jedno bez drugoga. Crkvu je usporedio s bolnicom, mjestom na koje ljudi dolaze s raznim problemima, poteškoćama i povredama i traže liječnika, pomoć i izlječenje. Za upoznavanje Boga istaknuo je važnost čitanja Biblije, čija su dnevna čitanja danas dostupna na internetu, na raznim aplikacijama.

Na duhovnoj obnovi sudjelovao je velik broj vjernika i osobito pjesmom slavio Gospodina. Za to su zaslužni članovi benda „Božja pobjeda“: Petar Buljan, Tino Krvavica i Mateja Mirković, koji su i na kraju programa neumorno svirali i podržali ljude u pjevanju.

Sva tri dana svećenici HKM Mittelbaden, don Ivo, don Vjeko i don Stjepan, bili su na raspolaganju za ispovijed. U nedjelju je don Damir Stojić iznimno predvodio misno slavlje u 9 sati u crkvi Sv. Mihaela u Karlsruheu, a nakon toga završio duhovnu obnovu misnim slavljem u 11 sati u Gaggenauu.

Pastoralni tim naše misije zahvaljuje članovima misijskog vijeća u Gaggenauu za dobru organizaciju i sve što su tih dana učinili za dobrobit naše misije. Drugi dio proslave 50. godišnjice – svečana akademija – održat će se u studenom.

Sanja Gluhak

Zahvala Bogu za plodove zemlje

Već tradicionalno, prve nedjelje u mjesecu listopadu u Katoličkoj crkvi Njemačke na poseban se način obilježava Dan zahvalnosti za plodove zemlje (Erntedankfest).

Ovaj običaj zahvale Bogu za zemlju i njezine plodove vuče korijene još iz staroga Izraela, a praznici žetve slavili su se i u staroj Grčkoj i Rimskom Carstvu. U Katoličkoj crkvi ovaj dan zahvalnosti prvi put se spominje u 3. stoljeću poslije Krista.

Katolička crkva u Njemačkoj odlučila je 1972. godine da se ovaj Dan zahvalnosti za plodove zemlje slavi prve nedjelje u listopadu. (Kod protestanata u Njemačkoj ovaj se dan slavi prve nedjelje nakon blagdana sv. Mihovila – 29. rujna.) Crkve se toga dana na poseban način ukrašavaju raznolikim i raznobojnim plodovima zemlje, žitaricama, povrćem, voćem i cvijećem – svim darovima prirode.

U nastavku pogledajte ovogodišnje prelijepe aranžmane iz pojedinih crkava u našoj misiji.

Poziv na duhovnu obnovu u Gaggenauu (video)

Dragi vjernici, dragi prijatelji Hrvatske katoličke misije Mittelbaden!

U iščekivanju smo duhovne obnove, točnije trodnevnice koja će započeti u petak, 7. 10. 2022. u crkvi St. Josef u Gaggenauu, s početkom u 18.30 sati. To je priprema za proslavu 50 godina pastorala u zajednicama Gaggenau, Rastatt i Badan-Baden. Pretpostavljam da ste već svi o tome informirani. Ovom porukom želim vas još jednom podsjetiti i pozvati na sudjelovanje! Vjerujem da će to biti milosni dani!

Voditelj duhovne obnove bit će svećenik don Damir Stojić (salezijanac) i molitvena zajednica Božja pobjeda koja će pjesmom animirati misna slavlja i klanjanja. Ova duhovna obnova bit će trenutak zahvale Bogu za sve primljene milosti u ovih 50 godina. Za sve svećenike, časne sestre, pastoralne djelatnike, angažirane laike i sve ostale koji su s ljubavlju i predanjem radili u naviještanju i izgradnji Kraljevstva Božjega u spomenutim zajednicama.

Za vrijeme trodnevnice slušat ćemo navještaj Božje riječi kroz slavlja svete Euharistije. Posebni trenuci bit će u klanjanju pred Presvetim oltarskim sakramentom – Isusom Kristom, prisutnim pod prilikama kruha i vina. Dragi vjernici, ne propustite ovu duhovnu obnovu koja je prilika da izađemo iz duhovnog sljepila! Neka nam Duh Sveti otvori oči kako bismo ovaj život više gledali očima vjere! Vrata crkve otvorena su za sve koji osjećaju potrebu obnove. Vrijeme provedeno u molitvi nije izgubljeno, već blagoslovljeno vrijeme! Zato nađite vremena za susret s Bogom, drugim ljudima i samim sobom u ovoj nadolazećoj duhovnoj obnovi!

Postoje dva veća parkirališta blizu crkve St. Josef u Gaggenauu:

  1. Tiefgarage Murgufer (udaljena 70 m od crkve)
    Konrad-Adenauer-Str. 1, 76571 Gaggenau
  2. Parkhaus am Bahnhof (udaljena 300 m od crkve)
    August-Schneider-Str. 13, 76571 Gaggenau

U Duhu Isusa Krista sve vas pozdravljaju vaši svećenici, pastoralni djelatnici te članovi Misijskog pastoralnog vijeća Gaggenau – Rastatt – Baden-Baden.

Karlsruhe, 5. 10. 2022.

don Ivo Nedić, voditelj misije