Hodočašće naših vjernika u Lourdes

U organizaciji Hrvatske katoličke misije Mittelbaden 150 vjernika iz naše misije sudjelovalo je od 18. do 20. svibnja 2023. na tradicionalnom hodočašću Hrvata iz Zapadne Europe u Lourdesu, najposjećenijem marijanskom svetištu u svijetu. Za organizaciju hodočašća i vodstvo vjernika bili su zaduženi voditelj misije don Ivo Nedić i don Stjepan Matijević te pastoralni suradnici Sanja Gluhak i Darko Rubčić.

Nakon tri godine stanke zbog koronavirusa, naši vjernici jedva su dočekali ponovno hodočastiti u Lourdes. Nakon objavljene informacije o mogućnosti prijave za hodočašće u kratkom periodu sva su mjesta bila već popunjena. Veoma nam je drago da su se prijavili vjernici iz svih 11 naših zajednica: Karlsruhe, Pforzheim, Bruchsal, Gaggenau, Rastatt, Baden-Baden, Kehl, Offenburg, Kirrlach, Bretten i Eppingen, a bilo je i nekoliko vjernika koji su došli iz Hrvatske.

Za prijevoz putnika rezervirali smo dva velika autobusa: jedan od autoprijevoznika ‘Eberhardt’ iz Pforzheima kojim su upravljali gosp. Damir Ćurković i gosp. Alen Dardalić, te drugi autoprijevoznika ‘Steidl’ iz Neumarkta kojim su upravljali dvojica njemačkih vozača.

Na put smo krenuli u srijedu, 17. 5. u poslijepodnevnim satima. Jedan autobus je krenuo iz Pforzheima, a drugi iz Karlsruhe. U večernjim satima najprije smo se svi okupili u crkvi Autobahnkirche kod Baden-Badena gdje smo se pomolili za sretan put i milosno hodočašće, a blagoslov je udijelio don Stjepan.

Nakon duge vožnje u Lourdes smo stigli u podne sljedećeg dana, u četvrtak, na svetkovinu Uzašašća Gospodinova. Za razliku od prethodnih godina ovoga puta rezervirali smo novi hotel ‘Astrid’, smješten vrlo blizu samoga svetišta. Nakon smještanja po sobama i kratkog osvježenja krenuli smo u obilazak svetišta.

U poslijepodnevnim satima slavili smo svetu misu u crkvi sv. Bernardice koju je po prvi puta predvodio don Ivo Nedić, a s njim je u zajedništvu bilo još dvadesetak hrvatskih svećenika. Crkva je bila dupkom ispunjena hrvatskim vjernicima koji su zdušno molili i pjevali. Uime delegata za hrvatsko dušobrižništvo u Njemačkoj vlč. Ivice Komadine vjernike je pozdravio fra Petar Komljenović, župnik Hrvatske katoličke župe Frankfurt.

U 21 sat organizirana je ispred bazilike sv. Krunice veličanstvena lurdska procesija za vrijeme koje na tisuće vjernika pristiglih iz cijeloga svijeta s upaljenim svijećama mole krunicu na više jezika i pjevaju pohvalne pjesme Gospi.

Novi dan (petak) započeli smo jutarnjom svetom misom u crkvi sv. Krunice. Misu je predvodio fra Marko Domazet Lošo, voditelj Hrvatske katoličke misije Wuppertal, a propovijedao je fra Petar Komljenović. Nakon mise bilo je organizirano zajedničko fotografiranje svih hrvatskih zajednica, a potom su se vjernici uputili pred brdu Kalvarija gdje su imali pobožnost puta križa.

U popodnevnim satima u crkvi sv. Bernardice bila je prigoda za ispovijed i sat klanjanja pred Presvetim. Velikom mnoštvu vjernika bili su na raspolaganju svi naši svećenici.

Dan je završen ponovno večernjom procesijom s upaljenim svijećama. Unatoč kiši i hladnom vremenu, prostor ispred bazilike bio je ispunjen okupljenim vjernicima.

U subotu, jutarnjom svetom misom pred Gospinom špiljom koju je predvodio fra Filip Mimica, župski vikar Hrvatske katoličke zajednice Stuttgart, te zahvalom i pozdravom fra Petra Komljenovića službeno je završeno ovogodišnje hodočašće Hrvata Zapadne Europe.

Mi vjernici iz misije Mittelbaden imali smo i dodatni program. U poslijepodnevnim satima svi smo se okupili kod Gospina kipa na prostoru ispred bazilike i u procesiji, noseći našu zavjetnu svijeću, molili krunicu i pjevali marijanske pjesme. Paljenjem i polaganjem svijeće te don Ivinim blagoslovom bilo je okončano naše hodočašće. Po povratku u hotel, don Stjepan je blagoslovio sve nabožne predmete.

Unatoč gustom programu, imali smo dovoljno slobodnog vremena i za osobne potrebe, za povlačenje u tišinu i osobnu molitvu, za obilazak svetišta i muzeja, za kupovinu nabožnih predmeta, za druženje i odmor.

U predvečerje smo, umorni ali zadovoljni, krenuli natrag svojim domovima. U nedjeljno jutro svi smo se sastali u Gaggenau, u centru pokraj crkve St. Josef, gdje su nas s hranom i pićem dočekali i počastili naši vjernici iz zajednice Gaggenau, a potom smo zajednički slavili svetu misu koju je predvodio don Stjepan. Nakon mise krenuli smo dalje i stigli sretno do naših odredišta.

Iz razgovora s nekolicinom naših hodočasnika, a napose iz javnih svjedočanstava mladih u autobusu na povratku doma, možemo sa sigurnošću reći kako je ovo hodočašće za sve bilo milosno te da će po zagovoru Blažene Djevice Marije uroditi korisnim duhovnim plodovima i dati vidljive rezultate u našem svakodnevnom životu.

Fotogalerija (© HKM Mittelbaden)

Srijeda, 17. svibnja

Videogalerija (© HKM Mittelbaden)

Majčin dan u zajednicama HKM Mittelbaden

Druge nedjelje u mjesecu svibnju diljem svijeta obilježava se Majčin dan. Ovaj važni dan obilježen je i u nekim zajednicama naše misije Mittelbaden.

Najprije je u subotu, 13. 5. pod večernjom misom u crkvi St. Josef u Baden-Badenu ministrantica Lucija Ćorić uz gitarsku pratnju oca Marina otpjevala pjesmu posvećenu svojoj majci Ivani ali i svim majkama svijeta.

U nedjelju, 14. svibnja, misijsko pastoralno vijeće zajednice Karlsruhe na čelu s gosp. Brunom Vujevićem obradovalo je sve majke u crkvi sa po jednom ružom. Ruže su na koncu misnoga slavlja podijelili ministranti.

U zajednici Bruchsal na koncu misnoga slavlja prisutnima se kratko obratila predsjednica misijskog pastoralnog vijeća gđa Marija Vasilj, koja je čestitala i zahvalila svim majkama. Nakon mise svaka je majka dobila ružu, a ispred crkve je bio organiziran domjenak za koji se pobrinuo muški dio misijskog vijeća.

Neka Bog blagoslovi sve naše majke!

Zašto je Bog stvorio majku?

Šestoga je dana Bog stvarao majke i toga je dana ostao raditi prekovremeno. Tada se pojavio Anđeo i upitao: “Zašto toliko vremena trošiš da bi stvorio majku?”

Gospodin je uzvratio: “Jesi li vidio karakteristike koje ona mora imati: mora biti potpuno otporna ali ne od željeza, mora imati 200 pokretnih elemenata za koje treba osigurati rezervne dijelove u slučaju preopterećenosti ili kvara, mora živjeti na crnoj kavi i ostacima hrane, veliko udobno krilo u kojem ima mjesta za troje djece odjednom, poljubac koji može izliječiti sve: od rane na koljenu do slomljenog srca, i mora imati šest pari ruku…”

Anđeo je bio šokiran ovim posljednjim: “Šest pari ruku?! Kako ćeš to izvesti?” Gospodin je zamišljeno odgovorio: “Nije problem napraviti šest pari ruku, nego tri para očiju koje majke trebaju imati: jedan par da vidi dušu svoje djece kako bi mogla znati sve njihove tajne i pomoći im na vrijeme ako bi to bilo potrebno, drugi par na leđima jer bi tako mogla vidjeti sve ono što drugi misle da ne može, a treći par naprijed. Tim bi očima uvijek mogla paziti na svoje dijete, milovati ga pogledom koji će mu reći koliko ga voli, ili ga samo milosrdno promatrati bez ijedne riječi.

Anđeo je pokušao upozoriti Gospodina: “Ovo je prenaporno za jedan dan. Pričekaj do sutra pa onda dovrši posao.”

“Ali ne mogu”, protestirao je Bog, “ovaj mi je zadatak sada toliko prirastao srcu da ga jedino ovako mogu dovršiti, a usput je zadovoljstvo stvarati nesebično biće koje nikada ne dopušta da se razboli, može svakoga dana nahraniti obitelj od pet članova raznovrsnim jelima, može se s ljubavlju posvetiti svakom djetetu i biti mu na raspolaganju u svakom trenutku.” Anđeo se približio i dotaknuo “ženu” uzviknuvši: “Ali, učinio si ju od tako meke građe, ne čini ti se da je previše ranjiva, Gospodine?”

“Ona je nježna”, slažem se, “ali to je poseban materijal koji je istovremeno neuništiv. Ne možeš ni zamisliti kolika će joj to biti prednost, jer je njezina uloga zaista vrlo zahtjevna.”

“Hoće li ona biti u stanju misliti pored svih tih obveza?” – nastavio je s pitanjima Anđeo, a Bog je spremno odgovorio: “Ne samo da će biti u stanju razmišljati, nego i pregovarati.”

Tada se Anđeo još više približio ženi i dotaknuvši njezine obraze uskliknuo: “Kažem ti, toliko se brineš za njezinu dušu da si gotovo zanemario tijelo. Gle, ovdje ti model žene ima grešku i po licu joj odnekud istječe voda.” “To nije greška”, rekao je Bog, “to su suze!”

“A čemu one služe, Gospodine?”, znatiželjno je čekao odgovor Anđeo.

“Suze pokazuju da li je radosna, tužna, ili razočarana. Suze znače i da je osamljena. One su izraz bola, jada ili ponosa.”

Anđeo se oduševljeno i s poštovanjem poklonio: “Ti si, Gospodine, genije. Na sve misliš dok stvaraš.”

Nepoznati autor

Važna obavijest za zajednicu Bruchsal

Dragi vjernici iz Bruchsala i okolice, kao što vam je poznato, već dulji period imamo problema s parkiranjem automobila na parkingu iza crkve St. Paul. Zbog prevelikog broja automobila naših vjernika parking se brzo popuni, a onda se pojedinci nepropisno parkiraju zagrađujući prolaze i druge automobile među kojima su i automobili Nijemaca koji žive u okolnim kućama. Više puta se dogodilo da oni nisu mogli izaći s parkinga za vrijeme naše mise ili da kola hitne pomoći nisu mogla ući.

Stoga, da se to ubuduće ne bi događalo, kada se parking iza crkve popuni, članovi misijskog vijeća mole da se ubuduće parkira na jednom od dva parkinga u blizini crkve:

Saalbachcenter Parkhaus
Prinz-Wilhelm-Straße 2
76646 Bruchsal

Campus Parkplatz
Ulaz Karlsruherstraße 19
76646 Bruchsal

Molimo vas da imate razumijevanja i da se svi držimo reda.

Hvala prvopričesnika iz Rastatta Isusu

U nedjelju, 7. svibnja 2023., u našoj zajednici u Rastattu, dan poslije primljene Prve pričesti u Gaggenau, grupa od petero prvopričesnika iz Rastatta je željela na poseban način dati hvalu Isusu za neizmjerni dar presvete Euharistije, sudjelujući u svetoj Misi svečano obučeni kao i na dan svoje Prve pričesti.

Sveta Misa, koju je predvodio don Sebastijan Marković, započela je svečanom procesijom od ulaznih vrata u crkvu sve do oltara. Prvopričesnici su vrlo pobožno i aktivno sudjelovali u svetoj Misi. Molitvu vjernika izrekli su oni, a na kraju svete Mise, poslije pričesti, otpjevali su nam i pjesmu: “Mi želimo uzdić’ Isusa!” Svi prisutni u crkvi nisu krili radost i oduševljenje zbog malih Isusovih prijatelja.

Dragi prvopričesnici, još jednom iskrene čestitke na primljenom daru sakramenta presvete Euharistije. Hvala vam na radosnom svjedočenju svoje vjere u Isusa. I ubuduće budite apostoli Isusovi i poticaj nama starijima u vjeri i u svakodnevnom svjedočenju Uskrsloga Krista!

Don Sebastijan Marković

Zahvale mladih misijskim pastoralnim vijećima

Predstavnici mladih naše misije Mittelbaden, koji su sudjelovali na hodočašću Stopama sv. Ivana don Bosca u Torinu u periodu od 28. travnja do 1. svibnja 2023., uručili su u nedjelju, 7. 5. 2023. zahvalnice predsjednicima misijskih pastoralnih vijeća u zajednicama Karlsruhe, Bruchsal, Pforzheim i Gaggenau.

Uime mladih iz zajednice Karlsruhe prisutnim vjernicima se na koncu misnoga slavlja obratio student i aktivni ministrant Damir Tomas. Nakon što je ispričao svoje dojmove s hodočašća, zahvalio je svima koji su pomogli u realizaciji hodočašća, a napose misijskom pastoralnom vijeću koje je financijski potpomoglo mlade. Na koncu je predsjedniku vijeća gosp. Bruni Vujeviću uručio zahvalnicu koju su ranije potpisali svi mladi koji su sudjelovali na hodočašću. Zahvalnicu je dobio i voditelj misije don Ivo Nedić.

U zajednici Bruchsal misijskom vijeću se zahvalila liturgijska čitačica Julija Kralj, koja je zahvalnicu uručila predsjednici vijeća gđi Mariji Vasilj.

Danijela Mikić, također liturgijska čitačica, riječi zahvale uputila je u zajednici Pforzheim i predala zahvalnicu predsjedniku vijeća gosp. Damiru Premužiću.

U zajednici Gaggenau mlade je predstavila aktivna ministrantica Antonia Mišković i uručila zahvalnicu predsjednici vijeća gđi Danijeli Jurić-Kaćunić.

Podsjećamo da su predstavnici svih četiriju misijskih pastoralnih vijeća misije Mittelbaden jednodušno podržali prijedlog da sa po 100 € sufinanciraju mlade iz svoje zajednice koji su se bili prijavili na hodočašće. Osim toga, vijeća su također preuzela i troškove za 10 mladih iz zajednica Bretten i Offenburg koji nemaju svoja misijska vijeća.

Mladi su ranije, u Torinu, svoju zahvalnicu uručili i svećeniku don Danijelu Vidoviću, koji je organizirao hodočašće i bio vodič, te don Stjepanu Matijeviću, koji je mlade pratio.

Neka Bog nagradi velikodušnost vijećnika naše misije Mittelbaden i svih dobročinitelja.

Stopama sv. Ivana don Bosca – hodočašće mladih

U periodu od 28. travnja do 1. svibnja 2023. grupa od 59 mladih iz naše misije, iz zajednica: Pforzheim, Bretten, Bruchsal, Karlsruhe, Gaggenau, Rastatt i Offenburg, bila je na hodočašću Stopama sv. Ivana don Bosca u Torinu. Mlade su kao voditelji hodočašća pratili svećenik don Stjepan Matijević i vjeroučitelj Darko Rubčić, a vozač je bio gosp. Damir Ćurković iz autoprijevozničke kuće ‘Eberhardt’.

Organizator hodočašća i vodič u Torinu bio je svećenik salezijanac don Danijel Vidović, trenutno voditelj službe za hodočasnike u Torinu.

U tri dana boravka u Torinu, mladi naše misije su se upoznali sa životom i djelovanjem sv. Ivana don Bosca, prepoznatog i priznatog u Katoličkoj crkvi kao sveca, apostola mladih. Prema povratnim informacijama mladih i njihovih roditelja možemo s punim pravom reći da je ovo hodočašće bilo ‘puni pogodak’.

Ovdje zahvaljujemo mladima koji su se odazvali na poziv na hodočašće i bili zaista dobra ekipa. Hvala inicijatorima ovoga pothvata, tajnici misije Moniki Mišić i drugim roditeljima. Hvala don Ivi Nediću, voditelju HMK Mittelbaden, koji je prepoznao važnost ovoga projekta i svesrdno ga podržao i promovirao. Hvala misijskim pastoralnim vijećima Karlsruhe, Bruchsal, Pforzheim i Gaggenau na financijskoj potpori. Hvala iskusnom vozaču Damiru na sigurnoj i ugodnoj vožnji. Hvala don Stjepanu i don Danijelu na odvojenom vremenu i angažiranosti oko naših mladih.

U nastavku pročitajte osvrt i dojmove Danijele Mikić i Janine Kopić, djevojaka koje su sudjelovale na hodočašću mladih, i pogledajte foto i videogaleriju.

Stazama sv. Ivana don Bosca

Nakon dugog putovanja iz Njemačke stigli smo radosno ali i umorno u Torino, u dio grada koji se zove Valdocco. Don Danijel Vidović nas je srdačno dočekao. On nam je ujedno bio vodič tijekom našega hodočašća.

Po dolasku smjestili smo se u sobe i odmah smo krenuli u obilazak mjesta vezanih za život i djelovanje sv. Ivana don Bosca. Počelo je naše upoznavanje ovoga sveca mladih.

Prva naša točka bila je kapelica Pinardi koja je služila don Boscu kao oratorij u kojem je poučavao i molio s mladima. Nakon toga smo razgledali muzej “Casa Don Bosco”, što znači “Don Boscova kuća”, gdje smo vidjeli mnoštvo don Boscovih fotografija. U tom muzeju je i jedno zvono pokraj kojega piše: “Vi aspetto tutti in paradiso”. Te riječi govorio je don Bosco mladima, da očekuje sve nas u raju. Vidjeli smo don Boscov krevet, stolice, ispovjedaonicu i još mnogo toga zanimljivoga.

Pošli smo onda prema centru grada. Usput smo posjetili crkvu sv. Franje Asiškog u kojoj je don Bosco ispovijedao mlade. Imao je tri sna vezana za ispovijed mladih. On je svoje snove zapisao.

Sljedeća točka nam je bila muzej Svetog platna – Torinskog platna. Mi vjernici vjerujemo da je riječ o platnu u koje je Isus bio zamotan nakon njegove smrti na križu. Original se čuva u crkvi sv. Ivana Krstitelja u centru Torina, a mi smo vidjeli vjernu repliku platna. Od iskusnoga kustosa muzeja puno toga smo naučili o povijesti platna, a sam pogled na Sveto platno zaista dotiče čovjeka.

Nakon muzeja otišli smo u crkvu “Santuario della Consolata”. U svakoj crkvi i bazilici smo imali vremena za osobnu molitvu i razgledanje.

Nakon toga imali smo priliku da sami prošećemo i razgledamo predivni grad Torino. Hvala Bogu, toga dana bili smo obasjani suncem.

Predvečer smo imali zajedničku večeru u pubu gdje smo najprije zamezili, počastili se talijanskim sirom i pršutom, a potom smo pojeli ukusne hamburgere.

Dan smo uspješno priveli kraju uz zajedničku molitvu u bazilici sv. Marije Pomoćnice u kojoj je izloženo tijelo sv. Ivana don Bosco i sv. Dominika Savia.

Sljedećega dana put nas je vodio nedaleko od Torina, u Colle Don Bosco (Becchi), mjesto gdje se don Bosco rodio. Učili smo o njegovu djetinjstvu i počecima njegova svećeničkog djelovanja. Posjetili smo i njegovu rodnu kuću prekoputa koje je crkva u kojoj smo proslavili svetu misu. Pod misom su predivno svirali i pjevali mladi iz zajednice Karlsruhe. Nakon mise posjetili smo predivnu veliku baziliku don Bosca. Nakon razgledavanja uputili smo se pješice prema restoranu “Mamma Margherita” (tako se zvala don Boscova majka, koja je njemu pomagala u radu s mladima). Tamo smo imali ukusni ručak.

Siti i spremni za nove avanture otišli smo u grad Chieri u kojem je don Bosco studirao i radio. Vidjeli smo tamo i kavanu u kojoj je kao mladić radio da bi se mogao školovati, a navečer bi u malom prostoru pod svijećom učio i spavao na slami. Za nas mlade danas nevjerojatno.

Predvečer smo stigli u Torino gdje smo večerali, a nakon toga smo imali druženje. Upoznali smo trojicu salezijanskih bogoslova, budućih svećenika: Marija, Janka i Ivu. Družili smo se uz dvije zabavne igre i pjesme u dvorani u hostelu. Za kraj smo zaigrali svi skupa kolo i izmolili večernju molitvu.

Zadnjega dana, na blagdan Sv. Josipa Radnika, ujutro smo spakirali svoje stvari i imali svetu misu u crkvi sv. Franje Saleškog. S jednom suzom u oku, ali i osmijehom na licu krenuli smo natrag za Njemačku. Na povratku smo nakratko svratili u Milano i posjetili veličanstvenu katedralu.

Jedno veliko hvala za predivnu ekipu mladih iz Pforzheima, Brettena, Bruchsala, Karlsruhea, Gaggenaua, Rastatta i Offenburga! Velika hvala i vjeroučitelju Darku, don Stjepanu, don Danijelu, vozaču Damiru i svim vijećima naše misije!

Danijela Mikić

Naše zahvale i don Boscove poruke za naš život

• Hvala omladini na druženju, smijehu, otvorenosti i zajedničkoj molitvi.

• Hvala don Danijelu što nam je pokazao ljepote Torina i upoznao nas sa životom i djelom svetoga Ivana don Bosca.

• Hvala don Stjepanu što nas je vodio i pratio na našem putovanju, nasmijavao i pjevao s nama.

• Hvala Darku što nam je odgovarao na naša pitanja o vjeri i sto puta u toku dana nas prebrojavao.

• Hvala vozaču Damiru što nas je vodio sigurno do naših odredišta.

• Hvala tajnici naše misije Moniki Mišić koja je odradila sav posao organizacije prije našeg putovanja.

• Hvala voditelju misije don Ivi Nediću koji nas je molitvom i blagoslovom otpratio i dopratio.

• Hvala bogoslovima koji su osmislili igre i zajedničko druženje zadnju večer našega boravka.

• Hvala našim misijskim vijećima koja su nam omogućila ovo putovanje.

 

Radost – jedan od temelja don Boscovog poučavanja: čega god da se prihvatimo u životu, ako to činimo s radošću, uvijek će nam bit lakše.

Molitva – uz svakodnevnu molitvu i osobni odnos s Bogom ostajemo pod njegovom zaštitom. Don Bosco ističe da u svemu i uvijek najveću slavimo dajemo Bogu i da ga trebamo častiti svom svojom dušom.

Vjera – najprije u Boga, a potom i u ono što radimo. Don Bosco je vjerovao da može učiniti puno za mlade i da može izgraditi Crkvu i sigurno mjesto za njih. Neka nam on bude uzor u svim našim pothvatima.

Blagost – na naše pitanje kako je don Bosco odgajao mladiće, odgovor je bio – blagost. Don Bosco se umjesto prijekorom služio blagošću, tražio je u svakom mladom ono što je dobro u njegovu srcu i upravo to iznova i iznova isticao. Blagost u govoru i djelovanju osvaja sve i svakoga.

Strpljivost – don Bosco ističe da se ništa ne može ostvariti ni sagraditi preko noći. Neka nam i u ovom on i sveti Franjo Saleški budu uzor. Strpljivost u dobru i strpljivost u patnji izgrađuju čovjeka.

Ispovijed i pokora – ako nosimo neki grijeh na savjesti trebamo ga se što prije riješiti u ispovijedi. Ispovijed je najugodniji čin poniznosti pred Bogom.

Žrtva – don Bosco nas poziva da drugima služimo i da druge ne povrjeđujemo. Od sebe trebamo tražiti više nego od drugih, upravo to nas oslobađa. Gospodin nas je dao na svijet za druge.

Poniznost – poziv na poniznost don Bosco objašnjava na sljedeći način: ne trebamo pričati puno o sebi ni hvaliti se pred drugima, jer onaj koji sebe uzdiže, čak i s pravim zaslugama, riskira da drugi prestanu misliti dobro o njemu; oni koji teže samo za slavom neće nikad imati mir i zadovoljstvo.

Križ – zasigurno jedan od najljepših don Boscovih citata govori ovako: “Nosite na svojim plećima svoj križ i uzmite ga onakvog kakav jest, malen ili velik, bilo da su vam ga dali prijatelji ili neprijatelji i od kakva god drveta je napravljen. Najinteligentniji i najsretniji čovjek je onaj koji, znajući da mu je nositi križ čitavog svog života, radosno i suzdržano prihvaća križ koji mu je Bog poslao.”

Janina Kopić

Videogalerija

Hodočašće u Lourdes – važne informacije!

Poštovani hodočasnici!

Želimo vas informirati o važnim pojedinostima hodočašća u Lourdes. Prije polaska provjerite jeste li ponijeli dokumente, zdravstvenu iskaznicu, lijekove i nešto novaca. Osim toga, ponesite kišobran, kabanicu, toplu odjeću i hranu za putovanje. Vrijeme u Lourdu ponekad je hladno i kišovito.

Idemo s 2 autobusa na kat. Voditelji hodočašća bit će 2 svećenika i 2 past. suradnika.

Vjernici iz zajednica Karlsruhe, Gaggenau, Rastatt, Baden-Baden i Kehl/Offenburg ulaze u autobus br. I, a vjernici iz zajednica Pforzheim i Bruchsal ulaze u autobus br. II.

Mjesto i vrijeme polazaka autobusa

Autobus br. I / dupli Karlsruhe – Europahalle 19.00 sati
Autobus br. II / dupli Pforzheim – Messplatz 18.00 sati
Autobus br. II / dupli Bruchsal – Schnabel Henning Str. 4 (Messplatz) 19.00 sati
Autobus br. I i II Autobahnkirche – Baden Baden 20.00 sati

Hodočasnici iz zajednica Gaggenau, Rastatt, Baden-Baden u autobus ulaze u Baden-Badenu (Rasthof Baden-Baden, Autobahnhkirche Busparkplatz) u 19.45 sati.

Hodočasnici iz zajednica Kehl/Offenburg u autobus ulaze na Rasthof Renchtal u 20.45 sati.

Povratak je u nedjelju, 21. svibnja 2023. Završavamo zajedničkom svetom misom u Gaggenau u 11.30 sati. Nakon mise odlazimo svojim kućama.

Sve vas pozdravljaju svećenici i pastoralni suradnici.

Karlsruhe, 4. svibnja 2023.

Don Ivo Nedić, voditelj misije

Četvrt stoljeća molitve krunice u zajednici Pforzheim

U jesen 1997. veliki štovatelj Majke Božje, svećenik salezijanac don Stjepan Pasarić (1946.–2019.), koji je tada djelovao na području Pforzheima, započeo je u zajednici Pforzheim s molitvom krunice, kratkim meditacijama iz Svetoga pisma te slavljenjem sv. Mise prvenstveno za bolesne iz ove zajednice. Bolesni su za njega bili uvijek na prvom mjestu, obilazio ih je u njihovim domovima i bolnicama, te je izrazio želju da se počnemo moliti zajedno u maloj kapelici bivšeg misijskog centra (Westliche-Karl-Friedrich-Straße 258, 75172 Pforzheim).

Kada je 2005. osnovana velika Hrvatska katolička misija Mittelbaden, u koju su tada ujedinjene bivše hrvatske katoličke misije – Karlsruhe, Pforzheim–Bruchsal, Gaggenau–Rastatt i Offenburg, svećenici su se preselili u Karlsruhe, a molitvena zajednica u Pforzheimu nastavila je s molitvom krunice u kripti crkve sv. Ante. Taj molitveni susret se u proteklih 25 godina nije nikada prekidao (osim u ljetnom feriju). Broj vjernika koji su dolazili utorkom na molitvu krunice bio je različit, posljednjih godina broj je porastao, kripta je postala premala tako da sada molimo u crkvi pola sata prije svete Mise. Zahvaljujući Bogu na milosnom daru molitve krunice molimo za naše žive i preminule svećenike te vjernike koji su sve ove godine ustrajali u molitvi.

Druženje mladih pred odlazak na hodočašće u Torino

U misijskom centru u Karlsruheu (Südendstr. 39), u subotu, 22. travnja održan je susret mladih koji će ići na hodočašće Stopama sv. Ivana don Bosca u Torino u periodu od 28. 4. do 1. 5.

Od ukupno 60 mladih koji su se prijavili za hodočašće na susret je došlo njih 50 i to iz zajednica: Karlsruhe, Bruchsal, Pforzheim, Gaggenau, Rastatt, Bretten i Offenburg. U prijateljskoj i opuštenoj atmosferi mladima su se obratili voditelji hodočašća, svećenik don Stjepan Matijević i pastoralni suradnik Darko Rubčić.

Don Stjepan je u glavnim crtama mladima približio lik i djelo sv. Ivana don Bosca, poznatog u Crkvi kao apostola mladih, te karizmu i poslanje salezijanske družbe koju je utemeljio don Bosco. Vjeroučitelj Darko je mladima predstavio program hodočašća i dao neke praktične smjernice i upute. Mladima se putem videopoziva kratko obratio i don Danijel Vidović, mladi svećenik salezijanac, koji je trenutno na službi u Torinu i koji će biti naš domaćin.

Vjerujemo da će ovogodišnje hodočašće mladih uroditi dobrim duhovnim plodovima i novim prijateljstvima, a mlade pozivamo da izmole na tu nakanu molitvu sv. Ivanu Boscu:

Molitva sv. Ivanu Boscu

Zahvaljujemo Ti, Gospodine,
jer si nam dao sv. Ivana Bosca kao oca mladih,
kao istinskoga Božjeg čovjeka i učitelja kršćanskog života za sve.
Dopusti i nama, molimo Te,
da ga znamo nasljedovati u njegovoj ljubavi prema Bogu i mladima.
Daj nam njegovu velikodušnost da živimo Evanđelje hrabro i ustrajno.

Sv. Ivane Bosco, ti si govorio:
„Dovoljno je da ste mladi da vas neizmjerno ljubim.“
Povjeravam se tebi: daj mi dobro srce,
učini me čvrstim u radu, mudrim u odlukama,
hrabrim u svjedočenju radosti kršćanskog života.

Ti, koji si se zaljubio u Euharistiju i Djevicu Mariju,
pomogni mi da se hranim vjerom Kruha života
i da se svaki dan prepustim vodstvu Presvete Marije,
djeliteljice svih milosti.

Sveti Ivane Bosco, moli za nas!

Predstava “Hrvatski izumitelji”

U petak, 21. travnja 2023., u 18 sati u Misijskom centru u Karlsruheu prikazana je predstava “Hrvatski izumitelji”.

Gradsko kazalište mladih iz Splita na šaljiv način predstavilo je naše najpoznatije izumitelje. Smijeha definitivno nije nedostajalo! Svi prisutni su uživali, a učenici su iskusili posebnost kazališta te stekli jednu lijepu uspomenu.

Zahvaljujemo Gradskom kazalištu mladih iz Splita na odličnoj predstavi, roditeljima i djeci koji su se odazvali na naš poziv, don Ivi Nediću, voditelju Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, na omogućenom prostoru i kolegici Dragani Ivanković, bez kojih provedba predstave ne bi bila moguća. Bila nam je velika čast organizirati ovu predstavu za naše učenike i veselimo se sljedećim aktivnostima/prilikama!

Učiteljice Koordinacije Mannheim

Folklor u Bruchsalu

U petak, 14. 4. 2023. u velikoj dvorani (Pfarrzentrum) pored crkve St. Paul (Hagelkreuz 11, 76646 Bruchsal) održana je prva proba folklora za djecu, mlade i odrasle i odaziv je bio dobar.

Sljedeća proba bit će u petak, 28. 4. 2023. u dva termina:

17.30–19.00 sati za djecu od 1. razreda do 12 godina

– 19.00–21.00 sati za mlade od 12 godina pa naviše

Ukoliko još ima zainteresiranih za folklor, upis je još uvijek moguć. Prijavnicu možete preuzeti OVDJE, a prijaviti se možete na probi ili preko WhatsApp-a na broj 015753240491 ili putem e-maila na adrese: i

Voditeljice folklora: Željka Esapović i Ružica Brandis

Krštenje djeteta hrvatsko-kenijskog para

U crkvi St. Antonius u Pforzheimu 15. travnja 2023. kršten je mali Leon Čorak, sin oca Ivana iz Slavonske Požege i majke Sarah iz Kenije. Leona je krstio voditelj misije don Ivo Nedić.

Otac je zaposlen kao sistemski administrator u Institutu za tehnologiju u Karlsruheu (KIT), a majka je laborantica u jednoj farmaceutskoj tvrtki u okolici Pforzheima. Ovaj hrvatsko-kenijski par u braku je 8 godina i Leon im je prvo dijete.

Krsni kumovi malom Leonu su supružnici Miroslav i Nikolina Lukić iz Pforzheima, a njihova kći Monika, koja je ovogodišnja prvopričesnica i već redovita članica crkvenoga zbora u Pforzheimu, predivno je pjevala na krštenju.

Malom Leonu, ponosnim roditeljima i kumovima iskrena čestitka i Božji blagoslov na putu rasta u kršćanskoj vjeri.

Brojna obitelj Celent – dragi gosti naše misije

U periodu od 10. do 14. 4. gost naše misije bila je deseteročlana obitelj Celent koja je doputovala iz Londona. U prostorijama našega misijskog centra u Karlsruheu bili su smješteni otac Luka i majka Ivana i njihovih osmero djece: Ruben (13 godina), Rebeka (12), Ruta (10), Roko (8), Carmen (5), Gemma (3), Edmund (2) i Gregory (8 mjeseci).

Curica Rebeka, koja ima 12 godina, dijete je rođeno s cerebralnom paralizom i upravo zbog nje su došli nakratko u Njemačku. Naime, dobili su termin u Orthopädietechnik Kempa & Beu u Möglingenu kraj Ludwigsburga, trenutno jednoj od vodećih tvrtki za izradu specijalnih ortoza za ruke i noge.

Obitelj Celent je inače rodom iz Splita i roditelji su članovi Neokatekumenskog puta. Prije nekoliko godina bili su na audijenciji kod Pape Franje i uz njegov blagoslov otišli su prije 6 godina živjeti i djelovati u Londonu.

Sretni smo što je naša misija imala priliku i blagoslov upoznati i pomoći ovoj divnoj, brojnoj i veseloj obitelj, a ovom prilikom na poseban način zahvaljujemo članu naše misije Stipi Bodrožiću Selaku i njegovoj obitelji koji su se pobrinuli za obroke za obitelj Celent dok su boravili u našoj misiji.

Obitelji Celent, a napose curici Rebeki, želimo dobro zdravlje i obilje Božjega blagoslova!

Ministranti u Karlsruhu i Baden-Badenu

Na Uskrs 2023. godine, nakon pandemije koja je hvala Bogu prošla, opet se vratio broj ministranata u Karlsruhu. Lijepo su sudjelovali kod misnoga slavlja i tako učinili blagdan Uskrsa još svečanijim. Isto tako bio je lijep broj vjernika na svetoj misi, a na kraju mise bio je blagoslov jela koje su pojedine obitelji donijele pred oltar. Većina njih je to učinila već na Vazmeno bdijenje.

Do sada su se ponosile veće zajednice s ministrantima kao što su Karlsruhe, Gaggenau, Bruchsal, Pforzheim, Rastat. Međutim i mala zajednica poput Baden-Badena također se može time ponositi gdje su bili prisutni i oni ministranti koji još nisu bili na Prvoj svetoj pričesti.

don Vjeko

Obavijest za zajednicu Gaggenau

Dragi vjernici zajednice Gaggenau, od nedjelje, 16. travnja 2023. termin svete mise na hrvatskom jeziku u crkvi St. Josef pomaknut je za pola sata kasnije pa će odsada počinjati u 11:30 sati.

Molimo vas da ovu informaciju podijelite svojoj rodbini i prijateljima.

Uskrsna radionica

Dana 1. travnja 2023. održana je kreativna uskrsna radionica u prostorima misijskog centra u Karlsruheu (Südendstr. 39).

Riječ je o besplatnoj radionici tradicionalnog ukrašavanja uskrsnih jaja-pisanica vezom (opletom) koja je osmišljena za sve uzraste, a posebno za mlade čime se nastoji održati tradicija uskrsnih običaja u Hrvata.

Voditeljice radionice su bivša učiteljica i koordinatorica hrvatske nastave, te dugogodišnja voditeljica hrvatskog folklora, Dragana Ivanković i kreativna mama te odgajateljica Mihaela Kraljević. Kako voditeljice radionice navode: “Važno je očuvati tradiciju i običaje kako se ne bi zaboravile navike ljudi koji su nekada živjeli, radili i gradili hrvatski identitet, a najbolji način je prenositi stečeno znanje novim generacijama.”

Radionica se sastojala od dva dijela. Najprije je voditeljica Dragana Ivanković održala kratku prezentaciju o važnosti očuvanja uskrsne tradicije te o simbolici uskrsnog jajeta – pisanice. Zatim su obje voditeljice u drugom dijelu kreativne radionice pokušale pokazati predivnu, ali pomalo zahtjevnu tehniku ukrašavanja pisanica vezom. Za one najmlađe postojala je i mogućnost izrade uskrsnih motiva (pisanica, zečeva, korpica i sl.) uljanom tehnikom. Odaziv je bio veći od očekivanog što je iznimno razveselilo voditeljice radionice. Polaznici radionice su veselo, edukativno i kreativno proveli travanjsko poslijepodne.

U galeriji možete pogledati što su sve izradile vrijedne ruke djece i njihovih roditelja.

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

Lijep pozdrav,

Dragana Ivanković

Bog je don Boscu dao veliko srce

Poruka vrhovnog poglavara salezijanaca, don Ángela Fernándeza Artimea

On se zove Alberto. Njoj, mladoj majci, ne znam ime.

On živi u Peruu. Ona živi u Hyderabadu (Indija).

Ono što povezuje ove dvije životne priče je činjenica da sam ih susreo tijekom svojih službenih posjeta, Alberta u Peruu, a mladu majku u Indiji sljedećega tjedna.

Ono što im je zajedničko je dragocjena zlatna nit Božjeg dodira posredstvom prihvaćanja koje je don Bosco pripremio za njih u jednoj od svojih kuća. Srce salezijanaca promijenilo je njihov život, spasivši ih od siromaštva, a možda i od smrti na koju su bili osuđeni. Uvjeren sam da mogu reći kako se plod Gospodinova Uskrsa očituje i u činima ljudi koji ozdravljaju i spašavaju.

Evo priče o životu to dvoje ljudi.

Zahvalni mladić

Pred nekoliko tjedana bio sam u Huancayou (Peru). Pripremao sam se za euharistijsko slavlje s više od 680 mladih iz Salezijanskog pokreta mladih Peruanske salezijanske provincije, zajedno s više stotina ljudi iz toga grada, na nadmorskoj visini od 3.200 m u visokim peruanskim planinama. Netko mi je rekao da bi me jedan bivši učenik htio pozdraviti. Trebalo mu je više od pet sati kako bi došao, a jednako toliko i za povratak kući.

“Bit će mi vrlo drago da ga susretnem i da mu zahvalim za njegov tako lijepi postupak”, odgovorio sam.

Malo prije početka euharistijskog slavlja taj mi je mladić prišao i rekao mi da mu je jako drago što me može pozdraviti. “Zovem se Alberto i htio sam prijeći toliki put kako bih osobno zahvalio don Boscu zato što su mi salezijanci spasili život.”

Zahvalio sam mu i pitao ga zašto mi sve to govori. On je nastavio svoje svjedočanstvo, a njegove su me riječi sve više dirale u srce. Rekao mi je da je bio zločest dječak, zadavao je puno problema salezijancima koji su ga prihvatili u jednoj od svojih kuća za dječake u teškoćama. Rekao je i da su imali na desetke razloga da ga se riješe jer “bio sam pravi divljak i mogao sam očekivati da me u svijetu i u životu zadesi štogod loše, ali oni su bili sa mnom jako strpljivi.”

Zatim je nastavio: “Uspio sam ići dalje, nastavio sam učiti i, unatoč svojoj buntovničkoj naravi, salezijanci su mi svaki puta davali nove mogućnosti. Danas sam otac obitelji, imam vrlo lijepu kćerkicu i radim kao socijalni radnik. Da nije bilo onoga što su salezijanci učinili za mene, moj bi život bio puno drugačiji, a možda bih bio već i mrtav.”

Bio sam bez riječi, duboko ganut. Rekao sam mu da sam mu jako zahvalan zbog toga što je učinio, zbog njegovih riječi i puta koji je prešao i da je njegovo životno svjedočanstvo istinsko zadovoljstvo za srce jednog salezijanca.

Zatim mi je pokazao jednog salezijanca koji je u tom trenutku bio nedaleko nas. Bio je to jedan od njegovih nekadašnjih odgojitelja i jedan od onih koji su bili jako strpljivi s njim. Taj se salezijanac smiješeći približio i, uvjeren sam istinski radosna srca, potvrdio da je bilo upravo tako. Poslije mise smo zajedno ručali, a nakon ručka se Alberto vratio svojoj obitelji.

Sretna majka

Pet dana poslije tog susreta bio sam na jugu Indije u saveznoj državi Hyderabad. Usred brojnih pozdrava i aktivnosti, jednog poslijepodneva su mi rekli da netko želi sa mnom razgovarati. Bila je to jedna mlada majka sa svojom šestomjesečnom djevojčicom koja me čekala kod ulaza u salezijansku kuću. Htjela me je pozdraviti.

Djevojčica je bila doista lijepa i nije se nimalo prestrašila. Nisam mogao a da ju ne uzmem u ruke te i nju blagoslovim. Načinili smo nekoliko fotografija za uspomenu, kao što je željela mlada majka. Time je taj susret završio.

Nije bilo drugih riječi, ali je to zapravo istovremeno i vrlo bolna i vrlo radosna životna priča. Ta je mlada majka nekoć bila “odbačena” djevojčica. Živjela je na ulici, bez igdje ikoga. Lako možete zamisliti što joj se moglo kasnije dogoditi u životu.

Međutim, zahvaljujući Božjoj providnosti, jednog ju je dana susreo jedan salezijanac koji je započeo sakupljati djecu s ulice u Hyderabadu. Tako je ta djevojčica otada živjela u jednoj kući zajedno s drugim djevojčicama. Zajedno s odgojiteljima, moja braća salezijanci su osigurali sve što im je bilo potrebno za život i školu.

Tako je ta djevojčica, spašena s ulice, mogla uspješno odrastati i zatim postati udata žena i majka. Ono što me se posebno dojmilo, danas je učiteljica u jednoj velikoj salezijanskoj školi koju sam upravo toga dana posjetio.

Ne mogu ne prisjetiti se tolikih drugih života, spašenih od beznađa i tjeskobe, prisutnih u našem salezijanskom svijetu, toliko moje dobre braće i sestara salezijanaca i salezijanki koji svaki dan kleknu kako bi “prali noge” malom i velikom Isusu po našim putovima i ulicama.

To je ključ po kojemu je moguće mnoge živote promijeniti na bolje.

Kako u ove dvije životne priče ne vidjeti “ruku Boga” koji nam pristupa pomoću dobra koje možemo učiniti? Kako se ne prisjetiti da smo svi mi oni koji, u bilo kojem kraju svijeta, u bilo kojoj životnoj situaciji, imamo povjerenje u čovječnost, uvjereni u dostojanstvo svake ljudske osobe, uvjereni da valja nastaviti graditi bolji svijet.

Pišem to stoga što treba javno izreći i dobre vijesti. Loše se vijesti šire same od sebe ili pronalaze nekoga tko je za njih zainteresiran. Ove dvije stvarne životne priče, vremenski meni toliko blize, potvrđuju jedanput i tisuću puta koliko vrijedi dobro koje zajednički nastojimo činiti.

Prisjećam se i riječi jedne salezijanske pjesme koja pjesničkim jezikom kazuje: “Kažem ti da je Ivan Bosco živ, nemoj misliti da nas takav Otac može napustiti. Nije mrtav, Otac živi, uvijek je bio i ostaje živ, on koji se brinuo za napuštene mlade i za siročad, za djecu s ulice, za one koji su sami, Otac koji im je pomagao da se promijene… Kažem ti da je Ivan Bosco živ i da čini tisuću stvari. Zar ne vidiš brižnoga oca koji sada djeluje po svem svijetu? Zar ga ne čuješ kako započinje pjevati svoju pjesmu tolikim svojim kćerima, tolikim sinovima, koji donose tu brižnu skrb Oca kojega volimo? On živi, kad njegovi salezijanci tako žive.”

Svima vam želim sretan Uskrs! A svima onima koji osjećaju da su daleko od ove sigurnosti u vjeri, od svega srca želim svako dobro.

Kad se male ruke slože

Prije nekoliko dana naša misija, zajednica Bretten, dobila je od njemačkog župnika na korištenje crkvu St. Elisabeth u Brettenu. Budući da se crkva prije toga nije koristila skoro četiri godine, trebalo ju je temeljito očistiti.

Nakon svega nekoliko izmijenjenih sms poruka, u srijedu, 5. travnja 2023. ispred crkve sastalo se 15 članova zajednice. Uz 30 spretnih ruku, u roku od sat-dva crkva je bila generalno oprana i očišćena.

Zahvaljujući ovim vrijednim volonterima sada će svi vjernici zajednice Bretten moći proslaviti Uskrs u blistavo čistoj crkvi, kakva i dolikuje proslavi najvećeg kršćanskog blagdana. Velika im hvala na tome!

Pastoralno pismo #51 (Uskrs)

Dragi prijatelji uskrslog Gospodina!

Vrijeme koje živimo ne daje izraz optimizma, nego upravo suprotno. Mnogi govore o krizi vjere, broj vjernika na Zapadu u stalnom je opadanju, sve više ljudi napušta Crkvu, broj ateista raste, a još je više onih koji su indiferentni prema Bogu. Ne možemo biti ravnodušni prema tim statistikama, a da ne postavimo pitanje: Zašto je to tako? Kolika je odgovornost nas vjernika? Drugi vatikanski sabor unio je u dokumentima tvrdnju da se ateisti tj. nevjernici rađaju i rastu u obiteljima koje ne žive vjerodostojno svoju vjeru. Nije dovoljno biti kršten, pričešćen i krizman. Veliki je broj onih koji poslije primljenih sakramenata više ne prakticiraju svoju vjeru ili se ispisuju iz nje. S druge strane, često neki ostaju vjernici iz duboke tradicije, a da vjera ne zahvaća njihovo srce i ne mijenja njihov život. Takvi Boga nisu dovoljno upoznali, a još manje slijede njegov nauk te često njihova vjera ubrzo postaje praznovjerje. Istinski vjernik je onaj koji Boga nosi u srcu i stalno ga želi više upoznavati. Jedan biblijski psalam počinje riječima: “O, Bože, ti si Bog moj, gorljivo tebe tražim”(Ps 63).

Dragi vjernici, vrijeme korizme vrijeme je traženja lica Božjega. U tom milosnom vremenu mi smo pročišćavali svoj pogled prema Gospodinu. Crkva nas je pozivala na post, molitvu i djela dobrotvorne ljubavi. Onaj koji nije živio korizmu neće biti sposoban vidjeti lice Božje, čuti njegov glas, prepoznati ga u bratu čovjeku koji je stvoren na sliku Božju.

U korizmi smo susreli Isusa na križu. Umro je krvlju obliven, natopivši križ ljubavlju prema čovjeku. Mi se međutim nećemo zaustaviti pred grozotom križa, nego ćemo prepoznati Gospodinovu veličinu u njegovom Uskrsnuću. Na Kristovom Uskrsnuću stoji čitava zgrada kršćanstva. Samo ako je Raspeti živ, ako on sada vlada ovim svijetom, onda vrijede drugi kriteriji života. Samo ako zemlja nije progutala Onoga koji je ljubio do krvi, do smrti, onda se isplati živjeti drugačije. Samo ako je siromašni i od prijatelja napušteni Isus ustao iz smrti, onda svi patnici, siromasi i bolesni, stari i nemoćni nisu šljam, već krema našeg društva. Ako je Krist živ i ako nastavlja živjeti u ovoj Crkvi, onda smo mi oni koji gledaju drugačije. Oni koji vide da će svaka suza biti obrisana, svaka bol uništena, a svaka smrt da će završiti uskrsnućem. Okrenimo stoga svoj pogled prema Uskrslome. Njegovom ljubavlju bit ćemo voljeni, a nastavit ćemo dalje živjeti njegovim Duhom. Kako snažno odzvanjaju Isusove riječi: “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada” (Iv 11,25-26)

Dragi vjernici, u ime naših svećenika don Vjekoslava Kanića, don Sebastijana Markovića, don Stjepana Matijevića, pastoralnih suradnika Sanje Gluhak i Darka Rubčića, tajnice Monike Mišić i misijskih vijeća – želim Vam sretan i blagoslovljen Uskrs!

Karlsruhe, 27. 3. 2023.

don Ivo Nedić, voditelj misije

Poziv na upis na folklor u Bruchsalu

Dragi prijatelji i članovi HKM Mittelbaden, obavještavamo vas da nakon dulje pauze u zajednici Bruchsal obnavljamo folklor za djecu, mlade i odrasle.

Probe će se održavati u velikoj dvorani (Pfarrzentrum) pored crkve St. Paul (Hagelkreuz 11, 76646 Bruchsal).

Prva proba održat će se u petak, 14. 4. 2023. u terminu:

17.30–19.00 sati za djecu od 1. razreda do 11 godina

19.00–21.00 sati za mlade od 12 godina pa naviše

Prijavnicu možete preuzeti OVDJE, a prijaviti se možete na prvoj probi ili preko WhatsApp-a na broj 015753240491 ili putem e-maila na adrese: i

Očekujući vaše prijave srdačno vas pozdravljamo!

Voditeljice folklora:

Željka Esapović i Ružica Brandis

Cvjetnica u HKM Mittelbaden (fotoalbum)

Slavljem Nedjelje Muke Gospodnje – Cvjetnice – 2. travnja 2023. ušli smo u Veliki tjedan u kojemu kršćani ozbiljno i sabrano razmišljaju o posljednjim Kristovim danima.

Blagdan Cvjetnice spomen je na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem u dane prije proslave Pashe, ali i na njegovu muku koja će ubrzo uslijediti. Prilikom Isusova ulaska u Jeruzalem narod mu je mahao palminim i maslinovim grančicama, bacao pred njega svoje haljine i klicao mu: “Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen onaj koji dolazi u Ime Gospodnje! Hosana u visinama!”

Blagdan Cvjetnice svečano je proslavljen u centrima naše Misije. Na poseban način zahvaljujemo našim svećenicima, ministrantima, pjevačima i čitačima! A svima neka je blagoslovljen početak Velikoga tjedna!

U fotogaleriji pogledajte kako je izgledalo slavlje u pojedinim našim centrima.

Uskrsna poruka 2023.

Dragi prijatelji uskrslog Gospodina!

Vrijeme koje živimo ne daje izraz optimizma, nego upravo suprotno. Mnogi govore o krizi vjere, broj vjernika na Zapadu u stalnom je opadanju, sve više ljudi napušta Crkvu, broj ateista raste, a još je više onih koji su indiferentni prema Bogu. Ne možemo biti ravnodušni prema tim statistikama, a da ne postavimo pitanje: Zašto je to tako? Kolika je odgovornost nas vjernika? Drugi vatikanski sabor unio je u dokumentima tvrdnju da se ateisti tj. nevjernici rađaju i rastu u obiteljima koje ne žive vjerodostojno svoju vjeru. Nije dovoljno biti kršten, pričešćen i krizman. Veliki je broj onih koji poslije primljenih sakramenata više ne prakticiraju svoju vjeru ili se ispisuju iz nje. S druge strane, često neki ostaju vjernici iz duboke tradicije, a da vjera ne zahvaća njihovo srce i ne mijenja njihov život. Takvi Boga nisu dovoljno upoznali, a još manje slijede njegov nauk te često njihova vjera ubrzo postaje praznovjerje. Istinski vjernik je onaj koji Boga nosi u srcu i stalno ga želi više upoznavati. Jedan biblijski psalam počinje riječima: “O, Bože, ti si Bog moj, gorljivo tebe tražim”(Ps 63).

Dragi vjernici, vrijeme korizme vrijeme je traženja lica Božjega. U tom milosnom vremenu mi smo pročišćavali svoj pogled prema Gospodinu. Crkva nas je pozivala na post, molitvu i djela dobrotvorne ljubavi. Onaj koji nije živio korizmu neće biti sposoban vidjeti lice Božje, čuti njegov glas, prepoznati ga u bratu čovjeku koji je stvoren na sliku Božju.

U korizmi smo susreli Isusa na križu. Umro je krvlju obliven, natopivši križ ljubavlju prema čovjeku. Mi se međutim nećemo zaustaviti pred grozotom križa, nego ćemo prepoznati Gospodinovu veličinu u njegovom Uskrsnuću.

Na Kristovom Uskrsnuću stoji čitava zgrada kršćanstva. Samo ako je Raspeti živ, ako on sada vlada ovim svijetom, onda vrijede drugi kriteriji života. Samo ako zemlja nije progutala Onoga koji je ljubio do krvi, do smrti, onda se isplati živjeti drugačije. Samo ako je siromašni i od prijatelja napušteni Isus ustao iz smrti, onda svi patnici, siromasi i bolesni, stari i nemoćni nisu šljam, već krema našeg društva. Ako je Krist živ i ako nastavlja živjeti u ovoj Crkvi, onda smo mi oni koji gledaju drugačije. Oni koji vide da će svaka suza biti obrisana, svaka bol uništena, a svaka smrt da će završiti uskrsnućem. Okrenimo stoga svoj pogled prema Uskrslome. Njegovom ljubavlju bit ćemo voljeni, a nastavit ćemo dalje živjeti njegovim Duhom. Kako snažno odzvanjaju Isusove riječi: “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada” (Iv 11,25-26)

Dragi vjernici, u ime naših svećenika don Vjekoslava Kanića, don Sebastijana Markovića, don Stjepana Matijevića, pastoralnih suradnika Sanje Gluhak i Darka Rubčića, tajnice Monike Mišić i misijskih vijeća – želim Vam sretan i blagoslovljen Uskrs!

Karlsruhe, 5. 4. 2022.

don Ivo Nedić, voditelj misije

Proslava svetkovine sv. Josipa u Gaggenau

U nedjelju, 26. 3.2023., njemačka i hrvatska zajednica u Gaggenau svečano su proslavile svetkovinu sv. Josipa, zaštitnika župe. Svečanu svetu misu predvodio je domaći župnik Tobias Merz, a koncelebrirali su svećenici Friedbert Böser i don Ivo Nedić, voditelj misije.

Naša zajednica sudjelovala je u misnom slavlju prisutnošću brojnih ministranata, čitači su čitali čitanja i molitvu vjernika, don Ivo je propovijedao. Na ponos hrvatske zajednice nastupio je i dječji zbor koji je, pod vodstvom Marina Ćorića, prvi put u crkvi u Gaggenau otpjevao dvije pjesme Krovovi i Zahvali. Glazbeno ih je, uz voditelja, pratila Ivana Mišković. Nakon mise upriličen je domjenak u dvorani sv. Josipa pored crkve. Hvala svima koji su pridonijeli svečanoj proslavi.

Videogalerija

Susret ministranata u Gaggenau

U petak, 24. 3. 2023., održan je susret ministranata u misijskim prostorijama u Gaggenau koji je vodila vjeroučiteljica Sanja Gluhak. Ministrante je kratko pozdravio i svećenik, don Vjekoslav Kanić.

Okupilo se otprilike pola ministranata iz skupine koja u Gaggenau broji oko 25 članova. Oni redovito dolaze na svete mise i poslužuju kod oltara. Na zadnjem susretu ministranti su dobili zadatak da do sljedećeg puta istraže tko su bili zaštitnici ministranata i prikupe informacije o njima. To je ujedno bila i tema susreta – Sveti Tarzicije i sv. Dominik Savio. Nakon molitve i kratkog uvoda u kojem su ministranti ispričali svoja saznanja o Tarziciju i Dominiku, pogledali smo film o životu Dominika Savia. Ministranti su sa zanimanjem pratili kratki film i kasnije ispričali što su zapamtili o Dominiku. Osobito zanimljiv bio im je recept za svetost koji je Dominiku dao don Bosco, a sastojci recepta su: radost, školske dužnosti, molitva i dobra djela. Osim toga, gotovo svi su zapamtili Dominikovo životno geslo: „Radije umrijeti, nego sagriješiti.“ Vjeroučiteljica Sanja je zatim ispričala još i priču o prvom zaštitniku ministranata, sv. Tarziciju, dječaku koji je život dao kako bi zaštitio Presveto. Ova dva dječaka uzor su svakom ministrantu. Njihov život poziva ministrante da nasljeduju jednaku ljubav prema Isusu i Mariji koju su imali Tarzicije i Dominik.

U drugom djelu susreta, održan je mali kviz znanja u kojem su se hrabro borili dječaci i djevojčice, a rezultat je bio neriješen pa smo dogovorili da nastavljamo na sljedećem susretu. Završili smo malim čašćenjem koje su nam pripremile tri majke, Nikolina, Božena i Melita, i na tome smo im zahvalni.

Fotogalerija