Jastuci od srca do srca

Darko Rubčić

Gospođa Sandra Knežević, angažirana vjernica iz zajednice Karlsruhe i don Ivo Nedić darovali su u ime HKM Mittelbaden u petak, 13. rujna 2024. bolnici Städtisches Klinikum Karlsruhe 17 jastuka izrađenih u obliku srca za žene oboljele od raka dojke.

Riječ je o projektu „Heart Pillow Project“ koji je izvorno osmišljen i pokrenut u Sjedinjenim Američkim Državama. Projekt je od 2006. zaživio i proširio se Europom zahvaljujući medicinskoj sestri Nancy Friis-Jensen iz Danske. Jastuke u obliku srca šiju volonteri i poklanjaju ih ženama i muškarcima oboljelima od raka dojke. Ovaj jastuk koji se stavlja pod pazuh ublažava bol od kirurške rane i naknadnu bol u ruci i ramenu nakon operacije, a može se koristiti i ispod sigurnosnog pojasa. Jastuk pruža fizičku i psihičku potporu pacijentu te predstavlja simbol solidarnosti i empatije.

Grupu za šivanje medicinskih jastuka u našoj misiji Mittelbaden osnovala je Sandra Knežević 2013. godine. Ovih 17 jastuka izradilo je 10 žena iz misije dok su u prostorijama misijskog centra u Karlsruhe čekale svoju djecu koja su imala probu folklora. Sljedeći termin njihova druženja bit će u petak, 27. 9. u 18 sati u misijskom centru u Karlsruhe i tom će prilikom napraviti još 30-ak jastuka. U narednom periodu bit će još termina pa svi zainteresirani koji se žele priključiti ovoj inicijativi mogu se obratiti Sandri Knežević na mail:

Održano predavanje „Život kao Božji dar: između prava na život i pobačaja“

Darko Rubčić

U organizaciji članova molitvene Inicijative „40 dana za život“ iz Pforzheima, u subotu, 14. 9. 2024. u 18 sati u velikoj dvorani misijskog centra u Pforzheimu održano je predavanje na temu „Život kao Božji dar: između prava na život i pobačaja“. Gosti predavači bili su supružnici Tomislav Čunović i Pamela Delgado, članovi Inicijative „40 dana za život“ na međunarodnoj razini. Prije predavanja je u crkvi St. Antonius služena sveta misa zahvale za život. Misu je slavio don Ivo Nedić, voditelj misije i duhovni voditelj molitvene zajednice „40 dana za život“ iz Pforzheima.

Na početku programa publiku je pozdravila moderatorica gđa Nikolina Ćorić, vjeroučiteljica i pastoralna djelatnica u Hrvatskim katoličkim zajednicama Heilbronn i Lauffen, a potom se prisutnima obratio i pomolio don Ivo. Na koncu je okupljene pozdravila gđa Snježana Čuljak, voditeljica molitvene zajednice „40 dana za život“ iz Pforzheima. Ona je ujedno ispričala ukratko svoje svjedočanstvo kako ju je Bog kroz život doveo do ove molitvene zajednice.

Prvo izlaganje na temu početka ljudskog života i pitanja pobačaja imala je vjeroučiteljica Nikolina. Uz videoprezentaciju opisala je pojedine etape u razvoja bebinog života od trenutka začeća do rođenja. Zatim je navela razloge na osnovi kojih žena nema pravo na pobačaj, a na koncu je iznijela nauk Crkve po pitanju svetosti i nepovredivosti ljudskoga života.

Gosp. Tomislav Čunović, po struci odvjetnik i trenutni izvršni direktor međunarodne Inicijative „40 dana za život“, okupljene je najprije upoznao s radom, planovima i kampanjama Inicijative na svjetskoj razini, a potom je predstavio knjigu „Što reći kada. Kompletni novi vodič za raspravu o pobačaju“ autora Shawna D. Carneya, suosnivača i trenutnog predsjednika međunarodne koordinacije Inicijative i Stevea Karlena, direktora kampanje Inicijative. Čitatelji u knjizi mogu pronaći odgovore na neka od važnih aktualnih pitanja koja se tiču problematike zaštite ljudskog života, kao npr.: Što reći kada u raspravi o pobačaju dođe do problematike silovanja? Kako odgovoriti na slogan „Moje tijelo, moj izbor“?

Gđa Pamela Delgado, direktorica za komunikaciju i medije Inicijative „40 dana za život“, govorila je o temi pod naslovom „Između anđela i demona. Borba za nerođene u Bogoti, Kolumbija“. Uz mnoštvo slika opisala je svoju i borbu svojih prijatelja za zaštitu nerođene djece u gradu Bogoti. Uz puno muke uspjeli su u svojim nastojanjima, osnovali su najprije molitvenu inicijativu „40 dana za život“, a potom i pro-life centar za savjetovanje trudnica koje su u dvojbi da li da abortiraju. Zahvaljujući ovom centru i volonterima koji su pokrenuli razne edukacije za trudnice spašeni su životi mnogih beba.

U glazbenom predahu pastoralni djelatnik Darko Rubčić je uz klavirsku pratnju otpjevao dvije prigodne pjesme. Nakon službenog programa nastavljeno je u dvorani druženje uz ukusna jela i poslastice koje su pripravile članice i članovi molitvene Inicijative „40 dana za život“ iz Pforzheima.

Fotogalerija

Helena, hvala ti i sretno!

Darko Rubčić

Helena Vučić diplomirana je teologinja, koja je posljednje dvije godine provela kao asistentica (Gemeindeassistentin) u njemačkoj vjerničkoj zajednici u Pforzheimu. Uskoro odlazi iz Pforzheima i ovim se putem pozdravlja od naše hrvatske vjerničke zajednice.

Helena je rođena 1998. u Freiburgu, a roditelji su joj porijeklom iz Ljubuškog. Godine 2022. završila je studij primijenjene teologije i religijske pedagogije na Katoličkom sveučilištu u Freiburgu.

Vjera joj je, kako sama kaže, vrlo važna u životu, ona je temelj koji ju oblikuje i put kojim se uvijek želi kretati. Ispunjava je rad s ljudima, napose s djecom. Uživa gledajući djecu kako uče i usvajaju nova znanja.

Budući da je svoje vrijeme najvećim dijelom morala posvetiti njemačkoj vjerničkoj zajednici i pripremanju ispita, nije bila u mogućnosti više boraviti među našom hrvatskom vjerničkom zajednicom, ali kad god je mogla, dolazila je na svetu misu na hrvatskom jeziku i probe pjevanja i za to joj velika hvala!

Helena se kratkom porukom zahvalila i oprostila od naše zajednice:

„Drago mi je da smo se upoznali i hvala vam svima iz hrvatske zajednice što ste me tako lijepo ugostili u svoju zajednicu iako nažalost nisam imala više vremena za međusobno druženje zbog pripremanja ispita i posla. Možete svi biti ponosni na vašu zajednicu i zbor. Neki veći gradovi nemaju tog Duha, to zajedništvo i toliko akcija i susreta. Želim vam svako dobro i neka vas Bog prati i blagoslovi. Lijep pozdrav. Helena.“

Nakon dvije godine provedene u Pforzheimu Helena odlazi na novo radno mjesto u Nadbiskupiji München, a ove godine se i udaje. Draga Helena, uz zahvalu za naše povremene susrete, želimo tebi i tvom zaručniku blagoslovljen brak te svako dobro u životu!

Mise zahvale i oproštaji od don Vjeke (FOTOGALERIJE)

Darko Rubčić

S navršenih 75 godina života i 8 godina provedenih u pastoralu u našoj misiji Mittelbaden, don Vjekoslav Kanić se ovoga ljeta vraća za stalno u Domovinu.

Pored redovnog slavljenja svetih misa, dijeljenja sakramenata i nastave vjeronauka don Vjeko je imao jedinstvenu zadaću – pastoral umirovljenika u zajednici Karlsruhe. Srijeda je bila dan kojemu su se umirovljenici radovali, a don Vjeko bi se za svaki sastanak ozbiljno pripremio. Najprije bi prikazao duhovnu videoprezentaciju preko projektora i održao biblijsku katehezu, a potom bi svi nastavili druženje uz društvene igre.

I vjeroučenici su voljeli don Vjekine videoprezentacije i videoigrice s duhovnom tematikom, a s njima je znao zasvirati i zapjevati.

Nova postaja njegova djelovanja bit će župa Sveta Mati Slobode na Jarunu u Zagrebu gdje će vršiti službu ispovjednika.

U većini zajednica misije Mittelbaden don Vjeko je slavio misu zahvale i oprostio se od vjernika: Kirrlach-Waghäusel (23. 6.), Baden-Baden (29. 6.), Rastatt (30. 6.), Bretten (30. 6.), Gaggenau (7. 7.), Pforzheim (7. 7.), Karlsruhe (21. 7.) i Bruchsal (21. 7.).

Don Vjeki želimo Božji blagoslov u životu i novim pastoralnim zadaćama te dug život i dobro zdravlje!

Oproštaj u zajednici Kirrlach (subota, 23. 6. 2024.)

Oproštaj u zajednici Baden-Baden (subota, 29. 6. 2024.)

Oproštaj u zajednici Rastatt (nedjelja, 30. 6. 2024.)

U zajednici Rastatt vjernici su iznenadili don Vjeku malim darom pažnje, riječi zahvale uputila je članica misijskoj vijeća Mirjana Mikić, a članovi zbora su mu otpjevali pjesmu “Fala”

Oproštaj u zajednici Bretten (nedjelja, 30. 6. 2024.)

Uime vjernika iz zajednice Bretten don Vjeki se riječima zahvale obratio Igor Širhuber, sakristan i zauzeti član naše misije.

Oproštaj od umirovljenika u zajednici Karlsruhe (srijeda, 3. 7. 2024.)​

Don Vjekina ekipa u zajednici Karlsruhe.

Oproštaj u zajednici Gaggenau (nedjelja, 7. 7. 2024.)

Svetu misu u crkvi St. Josef u Gaggenau predslavio je don Vjeko, a propovjednik je bio don Ivo Nedić. Pod misom su pjevali članovi crkvenoga zbora kojima se pridružila i grupa mladih iz Offenburga. Riječi zahvale don Vjeki uputio je jedan od ministranata, a ministrantica mu je uručila prigodni dar. Don Vjeko se biranim riječima oprostio od vjernika zajednica Gaggenau, Rastatt i Baden-Badene. Na koncu se uime misijskog pastoralnog vijeća don Vjeki obratila predsjednica vijeća Danijela Jurić-Kaćunić. Nakon mise uslijedila je u dvorani pokraj crkve St. Josef zakuska koju su organizirali članovi misijskog vijeća.

Oproštaj u zajednici Pforzheim (nedjelja, 7. 7. 2024.)

Iste nedjelje kad i u Gaggenau don Vjeko je imao oproštajnu misu i u zajednici Pforzheim. U crkvi St. Antonius don Vjeko je predslavio misu u zajedništvu s don Ivom koji je bio propovjednik i don Stjepanom. Na koncu misnoga slavlja riječi zahvale don Vjeki uputio je Damir Premužić, predsjednik misijskog pastoralnog vijeća te mu uručio dar. Riječi zahvale uputio je i Dominik Spajić, bivši dugogodišnji pastoralni djelatnik u našoj misiji. Na koncu se prisutnim vjernicima obratio i don Vjeko. Nakon mise uslijedilo je druženje u dvorani pokraj crkve, a za organizaciju su zaslužni članovi misijskog vijeća.

Oproštaj u zajednici Karlsruhe (nedjelja, 21. 7. 2024.)

U nedjelju, 21. 7. don Vjeko je predslavio misu zahvale u zajednici Karlsruhe. S njim su suslavili don Ivo Nedić, koji je propovijedao pod misom te don Janko Belina, don Vjekin budući nasljednik u misiji Mittelbaden i don Branko Bendra, zamjenik i izaslanik provincijala. Na koncu misnoga slavlja riječi zahvale uime ministranata i vjeroučenika uputio je dječak Manuel Mišić te predsjednik misijskog pastoralnog vijeća Bruno Vujević, koji je don Vjeki uručio dar uime zajednice Karlsruhe. Vjernicima su se zatim obratili don Branko, don Janko i don Vjeko koji je zahvalio za osam lijepih godina provedenih u misiji Mittelbaden. Po završetku misnoga slavlja uslijedilo je druženje pored crkve u organizaciji članova misijskog vijeća. Za kolače su se pobrinule vrijedne vijećnice, domaćice, majke ministranata i folkloraša.

Oproštaj u zajednici Bruchsal (nedjelja, 21. 7. 2024.)

Posljednja misa zahvale i oproštaj od don Vjeke bili su u nedjelju, 21. 7. u zajednici Bruchsal. I ovoga puta je misu predslavio don Vjeko u zajedništvu s don Ivom Nedićem, don Jankom Belinom i don Brankom Bendrom. Na koncu misnoga slavlja riječi zahvale uputili su Igor Širhuber, predstavnik vjernika zajednice Bretten, Slavka Bilandžija, predstavnica zajednice Kirrlach te Marija Vasilj, predsjednica misijskog pastoralnog vijeća Bruchsal. Sve troje predstavnika uručili su don Vjeki darove u znak zahvalnosti za njegovo pastoralno djelovanje u misiji Mittelbaden. Prigodne riječi vjernicima uputili su don Branko, don Janko i don Vjeko. Nakon misnoga slavlja na platou ispred crkve don Vjeku i prisutne vjernike obradovali su svojim plesom dječica i mladi iz folklorne skupine Bruchsal, a potom je nastavljeno ugodno druženje u velikoj dvorani pored crkve. Za zakusku i organizaciju zaslužni su članovi misijskog vijeća Bruchsal, a za hranu i kolače su se pobrinule vrijedne domaćice iz zajednica Bruchsal, Kirrlach i Bretten.

Don Vjeko u Hrvatskoj katoličkoj misiji Mittelbaden (2016. – 2024.)

Videogalerija

‘Fest der Missionen’ u Pforzheimu, 2024.

Darko Rubčić

Pod motom „Da wohnt ein Sehnen tief in uns“ (Duboko u nama leži čežnja) u Pforzheimu je u nedjelju, 21. srpnja 2024. u crkvi Srca Isusova (Herz-Jesu Kirche) upriličeno tradicionalno misno slavlje i druženje svih misijskih zajednica koje djeluju na području župe Pforzheim. Događaj je to poznat pod nazivom ‘Fest der Missionen’ (Slavlje misijskih zajednica).

Svečano misno slavlje u 10 sati predvodio je kapelan u Pforzheimu vlč. Dominik Albert, a s njim su suslavili svećenici iz portugalske, poljske, kaldejske, talijanske, afričke i mađarske zajednice. Crkva je bila puna vjernika porijeklom iz Portugala, Poljske, Italije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Vijetnama, Mađarske, Španjolske te s područja Kaldeje i Afrike.

U ime hrvatske katoličke zajednice okupljene je vjernike na početku pozdravio i uputio prigodnu riječ pastoralni djelatnik Darko Rubčić. Član misijskog vijeća Miroslav Lukić pročitao je zaziv za jedinstvo kršćana unutar molitve vjernika, a naš je crkveni zbor izveo tri pjesme za vrijeme pričesti.

Po završetku misnoga slavlja vjernici su nastavili druženje uz zakusku na platou ispred crkve. Na stolovima su se našla jela (fingerfood) iz različitih kuhinja svijeta. Naša hrvatska zajednica se predstavila s ukusnim kolačima koje su pripravile članice Inicijative ’40 dana za život’ i druge domaćice.

Ovaj godišnji internacionalni susret vjernika iz različitih misijskih zajednica sabranih oko stola Gospodnjega na najbolji način pokazuje univerzalnost naše Crkve – ona je katolička, sveopća. Iako molimo i pjevamo na različitim jezicima, svi smo istim Duhom povezani.

Moto susreta „Da wohnt ein Sehnen tief in uns“

Riječi za moto susreta „Da wohnt ein Sehnen tief in uns“ uzete su iz naslova istoimene duhovne pjesme. Pjesma se u originalu zove „There is a longing in our hearts“ i napisala ju je britanska skladateljica i katolička liturgičarka Anne Quigley. Pjesmu je na njemački prepjevao njemački evangelički svećenik i kantautor Eugen Eckert. Ovdje donosimo prijevod i prepjev na hrvatski bosanskog franjevca fra Mire Jelečevića.

There is a longing in our hearts

There is a longing in our hearts, o Lord for you to reveal yourself to us.
There is a longing in our hearts for love we only find in you, our God.

For justice, for freedom, for mercy, hear our prayer
In sorrow, in grief, be near, hear our prayer, o God.

For wisdom, for courage, for comfort, hear our prayer.
In weakness, in fear, be near, hear our prayer, o God.

Lord, save us, take pity, light in our darkness.
We call you we wait. Be near, hear our prayer, o God.

/Originalni tekst: Anne Quigley/

Da wohnt ein Sehnen tief in uns

Da wohnt ein Sehnen tief in uns, o Gott, nach dir, dich zu sehn, dir nah zu sein.
Es ist ein Sehnen, ist ein Durst nach Glück, nach Liebe, wie nur du sie gibst.

Um Frieden, um Freiheit, um Hoffnung bitten wir.
In Sorge, im Schmerz. Sei da, sei uns nahe, Gott.

Um Einsicht, Beherztheit, um Beistand bitten wir.
In Ohnmacht, in Furcht. Sei da, sei uns nahe, Gott.

Um Heilung, um Ganzsein, um Zukunft bitten wir.
In Krankheit, im Tod. Sei da, sei uns nahe, Gott.

Dass du, Gott, das Sehnen, den Durst stillst, bitten wir.
Wir hoffen auf dich. Sei da, sei uns nahe, Gott.

/Prepjev na njemački: Eugen Eckert/

Srca nam čeznu za licem tvojim

Srca nam čeznu za licem tvojim,
Za ljubavlju koju samo ti daješ, o Bože naš.

Daruj nam pravde, slobode, milosti.
U brizi i boli budi uz nas, o Bože naš.

Daruj nam znanje, srca nam hrabri i tješi.
U nemoći i strahu uz nas budi, o Bože naš.

Budi sve naše i naš spas, zadnji vremena čas.
U bolesti i smrti budi uz nas, o Bože naš.

Utaži čežnje srca i počuj molitvu našu
Jer tebi se nadamo, tebe ljubimo, o Bože naš.

/Prepjev na hrvatski: fra Miro Jelečević/

Fotogalerija (snimke: D.R.)

Videogalerija (snimke: Vedran Zadravec)

Susret mladih u Bruchsalu

Darko Rubčić

U subotu, 20. 7. 2024., u velikoj dvorani St. Paul u Bruchsalu održan je posljednji susret za mlade iz naše misije Mittelbaden u ovoj školskoj godini. Na susret je došlo 70-ak mladih.

Gost predavač bio je fra Filip Mimica, župni vikar Hrvatskih katoličkih zajednica Stuttgart Mitte – Möhringen, koji je mladima održao predavanje na temu: „Za slobodu nas Krist oslobodi“. S fra Filipom je u pratnji došao mladić Luka Musa, član Franjevačke mladeži (Frame), koji je glazbeno animirao susret.

Goste je na početku susreta pozdravio i predstavio pastoralni djelatnik Darko Rubčić, a s njim je u društvu bio don Stjepan Matijević.

U svom izlaganju fra Filip je nastojao mladima pojasniti pojam slobode kroz antropološki, filozofski i religiozni pristup. Na jednostavnim primjerima iz svakodnevnog života pokazao je kako su mnoge naše „slobode“ zapravo uvjetovane, nametnute, a da mi toga često ili uopće nismo ni svjesni. Za ideal apsolutne slobode uzeo je Isusa Krista i njegovu žrtvu na križu iz ljubavi za sve ljude. Isus koji sa svoga križa gleda svakog od nas, u svakom od nas vidi sliku Božju i svaki put iznova bi dao svoj život za nas samo da bismo mi ostvarili do kraja svoje talente i mogućnosti koje nam je darovao Bog. Biti slobodan znači gledati sebe Isusovim očima te otkrivati i ostvarivati sebe u svim svojim potencijalima.

Nakon fra Filipova predavanja uslijedila je diskusija u kojoj su mladi predavaču postavljali pitanja i zajedno s njim tragali za odgovorima. Nakon diskusije Luka je za kraj odsvirao nekoliko duhovnih pjesama a s njim su pjevali mladi. Potom su se svi zadržali kratko u međusobnom druženju.

Ovim putem zahvaljujemo fra Filipu na vrlo zanimljivom predavanju i Luki za predivan glazbeni ugođaj! Neka ih Bog prati svojim blagoslovom na njihovu životnom putu.

Ukratko o gostima

Fra Filip Mimica

Fra Filip Mimica rođen je 1982. godine u Omišu. Član je Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Za svećenika je zaređen 2008. godine. Nakon ređenja djelovao je kao župni vikar u Metkoviću od 2008. do 2010. godine. Nakon toga odlazi u samostan St. Gabriel u Münchenu gdje ostaje do 2012., a od 2012. do 2020. godine djeluje kao župni vikar u HKM München. Od 2020. godine na službi je župnoga vikara u Hrvatskoj katoličkoj zajednici Stuttgart Mitte – Möhringen.

Luka Musa

Luka Musa rođen je 2004. godine u Stuttgartu. Ove godine započinje studij Digital Business Management. Strast i hobi mu je glazba. Svira klavir i orgulje i pjeva. Vodi tri crkvena zbora s kojima animira nedjeljne svete mise u okolici Stuttgarta. Ove godine je izabran za potpredsjednika vijeća Franjevačke mladeži Stuttgart. Za sebe kaže da uživa u radu s drugim mladima koji dijele njegovu vjeru.

Fotogalerija

Videogalerija

Oproštaj od don Vjeke i predstavljanje don Janka Beline

Darko Rubčić

U nedjelju, 21. srpnja 2024. bit će misa zahvale i oproštaj od don Vjeke u zajednici Karlsruhe u 9 sati i u zajednici Bruchsal u 12.30. Na misnim slavljima bit će prisutan i don Janko Belina, salezijanac nedavno zaređen za svećenika, koji će, nakon završenog tečaja njemačkog jezika, zamijeniti don Vjeku u našoj misiji Mittelbaden.

Don Janko je rođen 1997. godine u Zagrebu od oca Ivana i majke Snježane kao treće od četvero djece. Sa 17 godina krenuo je u svećeničku formaciju kod salezijanaca u Zagrebu. U međuvremenu je završio teološki studij. Po rukama zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše za svećenika je zaređen 22. lipnja u župnoj crkvi sv. Ivana XXIII., pape u zagrebačkoj Dubravi, zajedno s 14 mladomisnika Zagrebačke nadbiskupije od kojih su trojica njegova salezijanska subraća. Mladu misu proslavio je u subotu, 13. srpnja u Župi sv. Ane na zagrebačkom Rudešu, a propovjednik mu je bio rođeni brat, vlč. Petar Belina, župni vikar u zagrebačkoj župi Tijela Kristova u Sopotu.

Don Vjeki, uz zahvalu, želimo svaki Božji blagoslov u daljnjem pastoralnom radu u župi Svete Mate Slobode na Jarunu u Zagrebu gdje će vršiti službu ispovjednika, a don Janku želimo Božji blagoslov i dobrodošlicu u našoj misiji Mittelbaden.

Izlet krizmanika u Europa-Park 2024.

Darko Rubčić

I ove je godine Hrvatska katolička misija Mittelbaden organizirala cjelodnevni izlet za svoje krizmanike u zabavni park Europa-Park u mjestu Rust.

Na izlet je u subotu, 13. srpnja krenulo 56 krizmanika iz svih zajednica naše misije, a s njima su u pratnji bili voditelji putovanja svećenik don Stjepan Matijević i pastoralni djelatnik Darko Rubčić. Autobusom tvrtke Eberhardt upravljao je iskusni vozač i prijatelj naše misije gosp. Damir Ćurković.

Većini djece ovo je bio prvi posjet Europa-Parku. Izlet je protekao u najboljem redu, djeca su imala priliku za druženje sa svojim prijateljima, sklopljena su i neka nova prijateljstva, a sve to uz nevjerojatnu adrenalinsku zabavu.

Europa-Park i „Voltron Nevera“

Europa-Park je sa 950.000 četvornih metara najveći zabavni park u Njemačkoj. Otvoren je 1975. godine. Godišnje ga posjeti oko 5,4 milijuna gostiju što ga nakon zabavnog parka Disneyland u Parizu i Efteling u Kaatsheuvelu (Nizozemska) smješta na treće mjesto po posjećenosti u Europi i među 25 najposjećenijih zabavnih parkova u svijetu.

Park je podijeljen na 20 tematskih cjelina posvećenih jednoj od europskih država. Trenutno je najveća atrakcija moćni roller coaster „Voltron Nevera“, pušten u pogon 26. travnja 2024. u novootvorenoj tematskoj cjelini parka posvećenoj Hrvatskoj. Riječ je o roller coasteru koji je napravljen u suradnji s Matom Rimcem, hrvatskim inovatorom i poduzetnikom, osnivačem i direktorom tvrtki Rimac Automobili i Greyp Bikes. Ovaj roller coaster je svjetski rekorder po najoštrijem lansiranju od nevjerojatnih 105 stupnjeva, a putnici se za vrijeme vožnje na 2,2 sekunde nađu u bestežinskom stanju. Ukratko, zagarantirano vrhunsko adrenalinsko iskustvo!

Fotogalerija

Izlet ministranata u Mainz

Darko Rubčić

Ministranti iz naše Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, njih 65, zajedno s voditeljima: svećenicima don Ivom Nedićem i don Stjepanom Matijevićem te vjeroučiteljima Sanjom Gluhak i Darkom Rubčićem, bili su u subotu, 6. 7. 2024. na izletu u gradu Mainz.

Ovo je prvi organizirani izlet ministranata nakon pandemije koronavirusa. Posljednji put ministranti su išli na izlet 2018. godine, također u Mainz.

U ranim jutarnjim satima u autobus tvrtke Eberhardt ukrcali su se najprije ministranti iz Pforzheima, a zatim ministranti iz Karlsruhe, Gaggenau i Bruchsala. Malo prije 11 sati stigli smo u Mainz, gdje su nas na glavnom gradskom trgu dočekali i pozdravili fra Jure Zebić, voditelj Hrvatske katoličke zajednice (HKZ) Mainz i članica Franjevačke mladeži (Frame) Helena. U nekoliko minuta dali su nam neke zanimljive informacije o gradu Mainzu, koji je od 1967. godine povezan partnerskim i prijateljskim vezama s gradom Zagreb.

Potom smo se s domaćinima uputili prema prostorijama HKZ gdje smo nakon kratke okrepe uz sokove i grickalice imali svetu misu koju je predslavio don Stjepan u zajedništvu s fra Jurom i don Ivom, a pod misom su svirale i pjevale četiri framašice. Poslije mise dočekali su nas kolači koje su pripravile vrijedne domaćice, fra Jurine župljanke. Okrijepljeni i odmorni uputili smo se u obilazak grada, a spomenute framašice bile su nam pouzdani vodiči.

Muzej tiskarstva (Gutenberg-Museum) bila je naša prva postaja. Muzej nosi ime po slavnom njemačkom tiskaru i izumitelju tipografije u Europi Johannesu Gutenbergu, rođenom i preminulom upravo u Mainzu (oko 1400. – 1468.). Ministranti su imali priliku vidjeti razvoj tiskarstva od manuskripta, drevnih rukopisa preko inkunabula (prve knjige tiskane u razdoblju 1445.–1500.) pa sve do recentnih izdanja. Valja naglasiti da je prva knjiga koju je Gutenberg otiskao 1455. godine u 200-tinjak primjeraka bila Biblija. Riječ je o dvotomnom izdanju koje sadrži 1282 stranice ispisane u dva stupca po 42 retka. Imali smo priliku pogledati i dokumentarni film o Gutenbergu i njegovu izumu tiska koji je promijenio svijet i unaprijedio znanost.

Nakon posjeta muzeju uputili smo se u obližnju katedralu sv. Martina (Mainzer Dom / Der Hohe Dom zu Mainz). Riječ je o carskoj katedrali i službenom sjedištu biskupije. Impozantna građevina u svom je prvobitnom obliku bila građena u romaničkom stilu, ali budući da je njezina izgradnja i obnova trajala nekoliko stoljeća, vidljivi su i elementi gotike i baroka.

Sljedeća postaja našeg obilaska bila je Mainzer Zitadelle, srednjovjekovni grad sagrađen na brežuljku Jakobsberg, u neposrednoj blizini rimskoga amfiteatra, najvećega kazališta sjeverno od Alpa. Do tamo smo došli šetnicom uz moćnu rijeku Rajnu, jednu od najprometnijih vodenih prometnica Europe koja protječe kroz 6 država. Djeca su imala priliku vidjeti velike teretne brodove i brze glisere, kao i labudove, patke i guske uz rijeku.

Posljednja postaja našega obilaska bila je crkva sv. Stjepana (St. Stephan zu Mainz), gotička crkva poznata u svijetu po čudesnim i čarobnim plavim vitrajima koje je izradio umjetnik Marc Chagall (1887.–1985.), bjeloruski slikar židovskog podrijetla. Treba istaknuti da se „majstor boje i biblijske poruke“ prihvatio oslikavanja ovih prozora u dubokoj starosti, u svojoj 91. godini! Vitraje ukupne površine od 177,6 m2 poklonio je crkvi u Mainzu kao svoj doprinos boljim odnosima između Nijemaca i Židova nakon strahota II. svjetskog rata. Jednostavno je teško ne doživjeti mistično i religiozno iskustvo promatrajući igru svjetla koje prolazeći kroz plavičaste staklene plohe „pripovijeda“ biblijsku poruku.

Iz crkve smo se uputili natrag u središte grada gdje su djeca imala na raspolaganju jedan sat da nešto prezalogaje i kupe si suvenir. U 17 sati sjeli smo u naš autobus i krenuli natrag svojim domovima.

Prema reakcijama ministranata možemo slobodno reći da je ovaj izlet u organizaciji pastoralnog tima bio puni pogodak. Znak je to zahvalnosti Misije i nagrada ministrantima za njihovo radosno i nesebično služenje kod oltara.

Na koncu zahvaljujemo i našim domaćinima u Mainzu, fra Juri, njegovim framašicama i domaćicama na gostoprimstvu i uslužnosti.

Darko Rubčić

Fotogalerija

Molitva za mir u Pforzheimu

Darko Rubčić

U crkvi sv. Franje (St. Franziskus Kirche) u nedjelju, 30. lipnja 2024. održana je u terminu od 15.00 do 18.30 sati molitva za mir svih katoličkih misija koje djeluju na području župe Pforzheim.

Pred izloženim Presvetim oltarskim sakramentom molitvu krunice molili su na svom materinskom jeziku predstavnici talijanske, portugalske, poljske, afričke, kaldejske, mađarske i hrvatske zajednice.

Nakon molitve past. djelatnik Darko Rubčić pročitao je tekst Izjave koju su potpisali predstavnici 12 svjetskih religija i 31 kršćanske zajednice na drugom zajedničkom molitvenom susretu održanom u Asizu 24. siječnja 2002. na inicijativu pape Ivana Pavla II.

Program molitve za mir okončan je svetom misom.

Moramo biti objektivni i sa žaljenjem konstatirati da je odaziv vjernika iz naše hrvatske zajednice na ovogodišnju molitvu za mir u Pforzheimu bio slab.

U našem vjerničkom zalaganju za mir, a iskrena molitva je snažan vid toga zalaganja, ne smijemo se umoriti, jer mir je vrhunska vrednota i za nas kršćane moralni imperativ. Na to nas podsjećaju i riječi vrhbosanskog nadbiskupa Tome Vukšića koje je nedavno izgovorio na Međunarodnoj konferenciji pod nazivom „Članovi parlamenata i vjerski lideri za mir i suživot“ (Sarajevo, 12. 2. 2024.):

„Poslije života mir je najveće blago i vrednota, koje čovjek može imati na zemlji. Dapače, mir je najvažnija među tim vrednotama, jer je izravno u službi života i suživota, i zato bi ga svi ljudi morali čuvati.

Prema kršćanskom nauku mir je jednostavno moralni imperativ. I naravno da je važna uloga religija i svih vjernika u stvaranju, promicanju i izgradnji mira, osobito u današnjem globalnom okruženju koje je obilježeno brojnim nesporazumima, napetostima, nasiljem, terorizmom i ratovima.“

Ostaje za nadati se da će sljedeće godine biti veći odaziv naših hrvatskih vjernika na molitvu za mir.

Tekst Izjave (Asiz, 24. 1. 2002.)

Okupljeni ovdje u Asizu, zajedno smo razmišljali o miru, Božjem daru i zajedničkom dobru cjelokupnog čovječanstva. Iako pripadamo različitim vjerskim tradicijama, potvrđujemo da je za izgradnju mira nužno ljubiti bližnjega poštujući pravilo: „Čini drugima ono što želiš da se tebi čini.“

U tom uvjerenju neumorno ćemo raditi na velikom radilištu mira. I zato čvrsto odlučujemo:

  1. Obvezujemo se da ćemo promicati svoje čvrsto uvjerenje da se nasilje i terorizam protive izvornom religijskom duhu. Osuđujemo svako pribjegavanje nasilju i ratu u ime Boga i religije i obvezujemo se da ćemo sve činiti da se iskorijene uzroci terorizma.
  2. Obvezujemo se da ćemo odgajati ljude za uzajamno uvažavanje i poštivanje kako bi se mogao ostvariti miran i solidaran suživot među pripadnicima različitih naroda, kultura i religija.
  3. Obvezujemo se da ćemo promicati kulturu dijaloga kako bi raslo uzajamno razumijevanje i povjerenje među pojedincima i narodima jer su to pretpostavke istinskog mira.
  4. Obvezujemo se da ćemo braniti pravo svake ljudske osobe da živi dostojnim životom u skladu sa svojim kulturalnim identitetom i pravo da slobodno formira vlastitu obitelj.
  5. Obvezujemo se da ćemo njegovati iskren i strpljiv dijalog, ne da bismo otkrili kako nas dijele nesavladive prepreke, već naprotiv, kako bismo prepoznali da susret s drugom stvarnošću može pridonijeti boljem uzajamnom razumijevanju.
  6. Obvezujemo se da ćemo uzajamno opraštati zablude i predrasude iz povijesti i sadašnjosti. Mi se želimo uzajamno podupirati u zajedničkom nastojanju da nadvladamo sebičnost i zloupotrebu, mržnju i nasilje, kako bismo iz povijesti naučili da mir bez pravde nije pravi mir.
  7. Obvezujemo se da ćemo biti na strani onih koji trpe u bijedi i napuštenosti, postajući glasom onih čiji se glas ne čuje. Mi moramo konkretno raditi na prevladavanju takvih stanja, u uvjerenju da nitko sam ne može biti sretan.
  8. Obvezujemo se da ćemo udružiti svoj krik s krikom onih koji se ne mire s nasiljem i zlom. Mi želimo svim svojim snagama pridonijeti da se čovječanstvu našega vremena dadne stvarna nada pravednosti i mira.
  9. Obvezujemo se da ćemo ohrabrivati svaku inicijativu koja promiče prijateljstvo među narodima, uvjereni da tehnološki napredak, bez solidarnog dogovora među narodima, izlaže svijet sve većim pogibeljima razaranja i smrti.
  10. Obvezujemo se da ćemo od odgovornih u narodima zahtijevati da poduzmu sve napore – na nacionalnoj i međunarodnoj razini – da se na temelju pravde izgradi i učvrsti svijet solidarnosti i mira.

Mi, pripadnici različitih religijskih tradicija, nećemo se umoriti u svjedočenju pred cijelim svijetom da se mir i pravednost ne mogu odvojiti jedno od drugoga te da su mir i pravednost jedini put kojim čovječanstvo može hoditi u budućnost ispunjenu nadom.

Mi smo uvjereni da se u jednom svijetu – sa sve otvorenijim granicama i sve kraćim udaljenostima, u kojemu su odnosi kroz gustu mrežu komunikacije sve lakši – sigurnost, sloboda i mir mogu zajamčiti ne kroz nasilje već samo kroz uzajamno povjerenje.

Neka Bog blagoslovi naše nakane i daruje svijetu pravdu i mir.

Izlet prvopričesnika u Tripsdrill 2024.

Darko Rubčić

Već tradicionalno na kraju vjeronaučne godine naša Hrvatska katolička misija Mittelbaden organizira cjelodnevni izlet za prvopričesnike u zabavni park Tripsdrill. Ovogodišnji je održan u subotu, 29. lipnja.

Za izlet se prijavilo 80-ak prvopričesnika iz zajednica Pforzheim, Bruchsal, Kirrlach, Bretten, Karlsruhe, Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden, nekolicina njihovih roditelja, a organizatori i voditelji bili su svećenici don Ivo Nedić i don Stjepan Matijević te vjeroučitelji Sanja Gluhak i Darko Rubčić. Velikim, duplim autobusom tvrtke Eberhardt upravljao je iskusni vozač i prijatelj naše Misije gosp. Alen Dardalić.

Na putu prema zabavnom parku djeca su molila, pjevala duhovne i navijačke pjesme, pričala viceve a atmosfera je kulminirala kada smo stigli na odredište i ugledali veliki natpis – Tripsdrill!

S dresovima hrvatske nogometne reprezentacije na sebi te svojom prirodnom radošću, uzbuđenjem i vriskom, djeca su privlačila pažnju ostalih gostiju u parku, a ni iznimno visoka temperatura zraka nije ih pokolebala da isprobaju sve moguće i nemoguće sprave! Iz usta više djece čulo se: „Ovo mi je najbolji dan u životu!“

Fotogalerija (snimke: Goran Dobrić, Marija Knezović, Ana Krajina, Kristina Lovrić, D. R.

Crkva u promjeni – Crkva u pokretu

Darko Rubčić

Na inicijativu župnika iz Bruchsala, dr. Benedikta Ritzlera, u velikoj dvorani župnog centra (Pfarrzentrum) St. Paul u Bruchsalu, u petak, 21. 6. 2024. upriličena je panel rasprava pod motom „Crkva u promjeni – Crkva u pokretu“ (Kirche im Wandel – Kirche im Aufbruch) na temu aktualnog preustrojstva Crkve u Njemačkoj poznatijeg pod nazivom „Kirchenentwicklung 2020-2030“.

Javna debata okupila je 200-tinjak angažiranih katolika koji žive i djeluju na području Bruchsala i okolice, među njima i nekolicina iz hrvatske katoličke zajednice.

Gosti predavači javnoga panela bili su: dr. Johannes Mette, župnik i dekan Dekanata Lahr i budući župnik (od 2026.) nove i ujedno najveće župe u Nadbiskupiji Freiburg – Edith Stein, Bruchsal; dr. Pero Jurišić, IT-Manager, zauzeti član naše HKM Mittelbaden i član Središnjeg vijeća njemačkih katolika (ZdK) u periodu 2017-2021; prof. dr. Werner Schnatterbeck, poduzetnik i pedagog, bivši sveučilišni profesor na Tehnološkom institutu u Karlsruheu te lokalni političar, predsjednik Uprave srednjih škola Karlsruhea i član lokalnog vijeća u Bruchsalu; gđa Susanne Wessels, bivša ravnateljica Katoličke tehničke škole za socijalno obrazovanje, Sancta Maria Bruchsal. Raspravu je moderirao Martin Besinger, urednik i reporter SWR-a.

Razgovaralo se o budućnosti i ustrojstvu nove župe Edith Stein – Bruchsal koja će brojati oko 110.000 katolika, o crkvenoj reformi koju se ne treba shvatiti tek kao određeni pritisak iz nužde, nego prije kao mogućnost za stvaranje kvalitetnije strukture u kontinuiranom radu i sinergiji svih članova Crkve, o mjestu i ulozi religije u školstvu, o mogućnostima za pridobivanje mladih u Crkvu, o ulozi i važnosti vjere kod gostiju predavača u njihovu svakodnevnom životu.

Na koncu panel diskusije gosti su odgovarali na pitanja postavljena iz publike.

S ponosom ističemo nastup našega člana Pere Jurišića, koji je na zanimljiv način naglasio veoma važnu ulogu Hrvatske katoličke misije Mittelbaden u životu naših vjernika te naglasio vjerske, humanitarne i socijalne projekte koji se unutar nje realiziraju.

Fotogalerija (foto: Janko Sudar)

Don Vjekin jubilej

Darko Rubčić

U subotu, 15. lipnja 2024. naš don Vjekoslav Kanić napunio je 75 godina!

Svoj je rođendan proslavio u ponedjeljak, 17. lipnja u samostanu u Karlsruhe u društvu subraće i radnih kolega, a u srijedu, 19. lipnja u misijskom centru u Karlsruhe s grupom umirovljenika za koje don Vjeko već godinama organizira druženja srijedom. Na druženjima se popije kavica, nešto se i prezalogaji, potom don Vjeko prikaže duhovnu videoprezentaciju i održi katehezu temeljenu na Bibliji, a potom slijedi veselo druženje uz društvene igre (karte, šah, čovječe, ne ljuti se).

Našem don Vjeki želimo sretan i blagoslovljen jubilarni rođendan i još puno godina provedenih u zdravlju i sreći!

Fotogalerija

Video

Krizme 2024. u HKM Mittelbaden (fotogalerije)

Darko Rubčić

U našoj Hrvatskoj katoličkoj misiji Mittelbaden u periodu od 8. do 23. lipnja 2024. svečano su proslavljene četiri svete krizme: u Karlsruhe, Pforzheimu, Gaggenau i Bruchsalu. Sakrament svete potvrde i darove Duha Svetoga primilo je ukupno 130 krizmanica i krizmanika. Oni su se prethodno jednu školsku godinu pripravljali za sakrament krizme kod svojih vjeroučitelja i svi su se, zajedno sa svojim roditeljima i kumovima, prije same krizme ispovjedili. Sakrament krizme u zajednicama Karlsruhe, Pforzheim, Gaggenau i Bruchsal podijelio je mons. dr. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski u miru. U zajednici Kehl slavlje svete potvrde i prve pričesti bit će 23. lipnja 2024. a sakramente će podijelite don Ivo Nedić, voditelj HKM Mittelbaden.

Karlsruhe

Prvo slavlje svete krizme bilo je u subotu, 8. lipnja, u 9.30 sati u crkvi sv. Mihaela u Karlsruhe. Sakramentu potvrde pristupilo je 33 djevojaka i mladića koje je pripremao don Sebastijan Marković. Sakrament krizme podijelio je biskup Pero Sudar, a s njim su za vrijeme mise suslavili don Sebastijan Marković, don Ivo Nedić, don Vjekoslav Kanić, don Stjepan Matijević i vlč. Juro Kopić. Pod misom su pjevali članovi zbora iz Karlsruhea uz vodstvo i klavirsku pratnju pastoralne suradnice Sanje Gluhak.

Fotogalerija (fotografije © Nataša Vidović)​​

Pforzheim

Sveta krizma u Pforzheimu proslavljena je također u subotu, 8. lipnja u 13.00 sati u crkvi sv. Ante. Krizmalo se 39 krizmanica i krizmanika. Krizmanike iz Pforzheima je pripremao past. suradnik Darko Rubčić, a njima se pridružilo nekoliko krizmanika iz Eppingena, Brettena i Karlsruhe koje su pripremali don Sebastijan Marković i don Ivo Nedić. Sakrament krizme podijelio je biskup Pero Sudar, a s njim su suslavili don Ivo Nedić, don Vjekoslav Kanić i don Stjepan Matijević. Pod misom su pjevali članovi crkvenoga zbora iz Pforzheima pod vodstvom i klavirskom pratnjom past. suradnika Darka Rubčića te gitarskom pratnjom Davida Vranješa i Marlona Čalića.

Fotogalerija (fotografije © Aleksandar Radojičić)​​

Gaggenau

U nedjelju, 9. lipnja sveta krizma proslavljena je u Gaggenau, u crkvi sv. Josipa u 9.30 sati. Krizmi je pristupilo 27 krizmanika iz zajednica Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden koje su pripremali past. suradnica Sanja Gluhak (Gaggenau) i don Stjepan Matijević (Rastatt i Baden-Baden). Sakrament krizme podijelio je biskup Pero Sudar, a s njim su za vrijeme mise suslavili don Ivo Nedić i don Stjepan Matijević. Uz vodstvo past. suradnice Sanje Gluhak i instrumentalnu pratnju Rafaela Rendalića pjevali su članovi crkvenoga zbora iz Gaggenau i mladi iz Offenburga.

Fotogalerija (fotografije © Nataša Vidović)​​

Bruchsal

Istoga dana, u nedjelju, 9. lipnja u 13.00 sati u crkvi sv. Pavla u Bruchalu slavljena je druga sveta krizma. Krizmao se ukupno 31 krizmanik iz zajednica Bruchsal, Kirrlach, Bretten i Eppingen. Krizmanike iz Bruchsala pripremao je past. suradnik Darko Rubčić, krizmanike iz Kirrlacha don Ivo Nedić, a krizmanike iz Brettena i Eppingena don Sebastijan Marković. Misno slavlje predvodio je i djecu krizmao biskup Sudar, a s njim su suslavili don Ivo Nedić, don Sebastijan Marković i don Stjepan Matijević. Pod misom su pjevali članovi zbora iz Bruchsala i Pforzheima, a instrumentalno su ih pratili na gitarama David Vranješ i Marlon Čalić te past. suradnik Darko Rubčić na klavijaturi.

Fotogalerija (fotografije © Aleksandar Radojičić)​​

Himan Duhu Svetomu

O dođi, Stvorče, Duše Svet,

pohodi duše vjernika,

poteci višnjom milosti,

u grudi štono stvori ih.

 

Ti nazivaš se Tješitelj,

blagodat Boga Svevišnjeg,

studenac živi, ljubav, plam

i pomazanje duhovno!

 

Darova sedam razdaješ,

Ti, prste desne Očeve,

od vječnog Oca obećan,

Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,

zadahni dušu ljubavlju,

u nemoćima tjelesnim

potkrepljuj nas bez prestanka!

 

Dušmana od nas otjeraj

i postojani mir nam daj,

ispred nas idi, vodi nas,

da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,

i Krista, Sina njegova,

i u Te Duha njihova,

da vjerujemo sveudilj!

 

Sva slava Ocu vječnomu,

i uskrslome Sinu mu,

sa Tješiteljem presvetim

nek bude sada i uvijeke. Amen.

Hodočašće vjernika HKM Mittelbaden u Lourdes 2024. (fotogalerija + videogalerija)

Darko Rubčić

Već tradicionalno uz svetkovinu Uzašašća Gospodinova Hrvatski dušobrižnički ured u Njemačkoj i Hrvatska katolička župa Frankfurt na Majni organiziraju hodočašće hrvatskih vjernika Zapadne Europe Blaženoj Djevici Mariji u Lourdes, jedno od najvećih i najposjećenijih marijanskih svetišta u svijetu. Tako je i ove godine u periodu od 9. do 11. svibnja oko tisuću i pol Hrvata iz Njemačke, Austrije, Švicarske, Belgije i Francuske došlo u pohod Gospi Lurdskoj.

Iz naše misije Mittelbaden na hodočašću je sudjelovalo rekordnih 200 vjernika iz svih 11 zajednica: Baden-Baden, Bretten, Bruchsal, Eppingen, Gaggenau, Karlsruhe, Kehl, Kirrlach, Offenburg, Pforzheim, Rastatt, kojima se pridružilo 8 hodočasnika iz misije Saarbrücken/Trier te nekoliko vjernika pristiglih iz Hrvatske pa čak i Sjedinjenih Američkih Država. Za organizaciju hodočašća i vodstvo bili su zaduženi voditelj misije don Ivo Nedić, pastoralni djelatnici Sanja Gluhak i Darko Rubčić te svećenici don Stjepan Matijević i don Vjekoslav Kanić.

Zbog velikog broja vjernika morali smo angažirati tri autobusa: veliki autobus na kat autoprijevoznika ‘Eberhardt’, kojim su upravljali naši stari prijatelji Damir Ćurković i Alen Dardalić, te dva autobusa autoprijevoznika ‘Steidl’ iz Neumarkta kojim su upravljala dvojica njemačkih i dvojica rumunjskih vozača.

Na put smo krenuli u srijedu, 8. 5. u poslijepodnevnim satima s dva autobusa iz Pforzheima i jednim iz Bruchsala. Crkva Autobahnkirche u blizini Baden-Badena bila je mjesto sastajanja svih hodočasnika naše misije gdje smo se zajednički pomolili za sretan put i plodonosno hodočašće, a blagoslov nam je udijelio don Vjekoslav Kanić. U 21 sat nastavili smo naš put prema Lourdesu. Putem se molilo i pjevalo.

Na svetkovinu Uzašašća Gospodinova, u četvrtak, 9. svibnja u popodnevnim satima stigli smo u Lourdes. Većina vjernika bila je smještena u hotelu ‘Astrid’ a ostatak u hotelu ‘Agena’. Nakon ručka, smještanja po sobama i osvježenja uslijedio je službeni program hodočašća.

Program je započeo poslijepodnevnom svečanom misom u crkvi sv. Bernardice koju je predslavio fra Zvonko Tolić, voditelj Hrvatske katoličke misije Berlin, uz suslavlje 25 hrvatskih svećenika. U propovijedi je fra Zvonko povezao naše svakodnevne životne križeve s Isusovim križem, ali i njegovim Uskrsnućem i Uzašašćem na nebo. Ukoliko ih predamo Bogu, naši križevi mogu postati oruđem svjedočenja Božje ljubavi. Kristovo Uzašašće na nebo je i uzašašće naših nadanja. Naglasio je također važnost euharistije, koja je sakramentalni znak, simbol Božje ljubavi i blizine čovjeku. Na koncu misnoga slavlja riječi pozdrava i zahvale uime organizatora okupljenima je uputio župnik HKŽ Frankfurt fra Petar Komljenović. Liturgijsko pjevanje sa skupinom pjevača iz različitih misija predvodila je s. Filipa Smoljo, pastoralna suradnica u HKŽ Frankfurt.

U večernjim satima uslijedila je nadaleko poznata i svima omiljena procesija u kojoj mnoštvo vjernika s upaljenim svijećama prati Gospin kip hodeći i moleći krunicu na više jezika te na koncu ispuni prostor ispred bazilike svete Krunice. U procesiji se pjevalo i molilo na hrvatskom jeziku, a vidjele su se i brojne hrvatske zastave i transparenti hrvatskih misija i zajednica.

Drugoga dana, u petak, 10. svibnja, program je započeo svetom misom u špilji Gospina ukazanja (Grotte da Massabielle), koju je u zajedništvu s ostalim hrvatskim svećenicima predslavio fra Šimun Ćorić, voditelj Hrvatske katoličke misije Solothurn u Švicarskoj. U propovijedi je naglasio kako mnogi od nas nosimo ratove u sebi, nezadovoljstva pa čak i očaj, a kršćanin bi naprotiv trebao biti čovjek nade i radosti jer upravo Krist želi od nas da budemo sretni. Istinski kršćanin je čovjek plodan, koji donosi mnogo roda, koji širi oko sebe radost i raspoloženje, koji ostavlja širinu za Boga. Naše hodočašće u Lourdes ne bi smjelo ostati samo na razini turizma, izleta, nego bi trebalo rezultirati dobrim plodovima u našim životima, u našoj svakodnevici. Liturgijsko pjevanje animirao je fra Šimun uz gitaru.

Poslije svete mise organizirano je zajedničko fotografiranje svih hrvatskih vjernika ispred lurdske bazilike, a nakon toga je na brdu Kalvarija u neposrednoj blizini svetišta uslijedila pobožnost puta križa koju su predvodili svećenici iz nekoliko hrvatskih misija. U veličanstvenoj povorci vjernici su, od kojih su mnogi hodali bosi, koračali od postaje do postaje razmatrajući Isusov put križa i pridružujući mu u molitvama i svoje životne patnje i križeve.

U poslijepodnevnim satima u crkvi sv. Bernardice vjernici su imali mogućnost za ispovijed, sakrament pomirenja s Bogom, drugima i samim sobom te je bilo upriličeno i klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom. Dan je zaključen ponovno večernjom procesijom s upaljenim svijećama u prostoru svetišta.

Posljednji dan trodnevnoga programa, subota, 11. svibnja, okončan je svetom misom u bazilici sv. Pija X. Misu je predslavio fra Vidan Mišković, voditelj Hrvatske katoličke misije Duisburg. Fra Vidan je u propovijedi govorio o važnosti nebeske Majke Marije u životu i vjeri kršćana. Pred njom ne trebamo glumiti, nego joj se utjecati puni pouzdanja jer nas poznaje i voli. Propovjednik je podsjetio kako je jedan od brojnih Marijinih naziva i onaj – Gospa od Zdravlja, a Lourdes je upravo jedno od najpoznatijih svjetskih svetišta u koje se slijevaju rijeke bolesnika. Premda većina od njih vjerojatno neće biti izliječena, bolesni rado dolaze u Lourdes kako bi po Gospinu zagovoru od Boga izmolili novu snagu za podnošenje svojih tjelesnih i duševnih bolesti i životnih križeva.

Na koncu misnoga slavlja riječima zahvale Bogu, svećenicima i svim hodočasnicima koje je uime organizatora uputio fra Petar Komljenović službeno je okončano ovogodišnje hodočašće hrvatskih vjernika Zapadne Europe u Lourdesu koje će svim sudionicima ostati u sjećanju i po izuzetno lijepom vremenu i ljetnim temperaturama.

Vjernici misije Mittelbaden svoje su hodočašće okončali blagoslovom nabožnih predmeta te procesijom sa zavjetnom svijećom, njezinim postavljanjem i paljenjem.

U poslijepodnevnim satima smo se uputili natrag svojim domovima. U povratku smo imali priliku za duhovno razmatranje, osobna svjedočanstva od kojih su neka bila posebno snažna i dirljiva, pjesmu i međusobno druženje. U jutarnjim satima nedjelje, 12. svibnja, svi smo se okupili kod crkve St. Josef u Gaggenau gdje su nas dočekali i počastili hranom i pićem članovi misijskog vijeća zajednice Gaggenau-Rastatt-Baden-Baden. Nakon okrepe uslijedila je svečana sveta misa koju je predvodio don Ivo Nedić. Pod misom je pjevao mješoviti zbor sastavljen od pjevača iz više zajednica misije. Na koncu mise djeca su, pod vodstvom vjeroučiteljice Sanje Gluhak, izvela kratki prigodni program u povodu Majčinog dana, a ministranti su svim majkama u crkvi podijelili ružu. Zajedničkom misom u Gaggenau i službeno je okončano hodočašće naše misije u Lourdes.

Darko Rubčić

Fotogalerija (© HKM Mittelbaden)

Srijeda, 8. svibnja

Četvrtak, 9. svibnja

Petak, 10. svibnja

Subota, 11. svibnja

Nedjelja, 12. svibnja

Videgalerija (© HKM Mittelbaden)

Pisma i molitve prvopričesnikā Isusu

Darko Rubčić

Kada su učenici pitali Isusa da im kaže tko je najveći u kraljevstvu nebeskom, on dozove jedno dijete, postavi ga posred njih i reče: “Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.” (usp. Mt 18,1-5)

Isus, dakle, za mjeru prikladnosti bivanja u Božjoj blizini uzima dijete. Dječje ponašanje postavlja za uzor svima koji teže za Božjim kraljevstvom. A znamo da su djeca jednostavna, otvorena životu, puna povjerenja prema ljudima oko sebe, iskrena. O kako bi svijet dobro izgledao kada bismo svi bili kao djeca!

Da je doista tako, uvjerit ćete se i sami kada u nastavku pročitate pisma Isusu i molitve naših ovogodišnjih prvopričesnika iz Pforzheima i Bruchsala. (Radi bolje čitljivosti, pisma su gramatički neznatno pročišćena :))

  • Dragi Bože, molim te da moja mama i moj tata mene zauvijek vole.
  • Dragi Isuse, molim te da bude moja obitelj zdrava i da radost današnjeg dana ostane u našim srcima zauvijek.
  • Dragi Isuse, hvala ti za moju obitelj, za zdravlje svih nas. Hvala!
  • Dragi Isuse! Hvala ti na mojoj obitelji! Hvala ti na mom bratu i sestri iako se nekad svađamo! Hvala ti na ovom danu i svakom drugom koji slijedi! Molim te da čuvaš moju obitelj i da nas vodiš pravim putem, Tvojim putem! I na kraju, hvala ti na svemu!
  • Isuse, hvala ti za zdravlje moje obitelji, hvala ti za mir i blagostanje.
  • Dragi Isuse! Došao je najljepši dan, moja sveta Pričest. Jako se radujem. Hvala ti na današnjem danu. Hvala ti na mojim roditeljima i bratu. Obećavam ti da ću biti dobra i da ću slušati roditelje. Isuse, ja te volim!
  • Bože, čuvaj moju mamu i tatu, čuvaj moju seku i brata!
  • Mili moj Isuse, molim te, čuvaj moju obitelj, a meni pomozi da budem još bolja u školi.
  • Isuse, čuvaj moju obitelj. Isuse, prati mene na mom putu.
  • Dragi Isuse, hvala ti na svim čudesima i na svim dobrim stvorovima. Hvala ti što me jačaš i što me spasavaš od zločinaca i nepoznatih ljudi.
  • Dragi Isuse, hvala ti da sam zdrav, da mi je dobro, da imam mamu i tatu i da tebe, Isuse, mogu imati svaki dan. Volim te.
  • Isuse, zahvaljujem ti na daru Prve pričesti. Zahvaljujem ti na svemu dobrom koje mi pružaš.
  • Dragi Isuse, hvala ti što me čuvaš svaki dan, paziš na mene da budem zdrav i veseo. Jedinu želju koju imam, molim te da mi čuvaš moju obitelj i da svi budemo zdravi i sretni i veseli.
  • Dragi Isuse, možeš li napraviti da moji roditelji budu zdravi i da ja budem zdrav, i moja braća da budu jako zdrava.
  • Dragi Isuse, čuvaj moje najmilije, mamu, tatu, svu rodbinu i prijatelje naše. Neka svi ostanu zdravi i da se uvijek svi slažemo.
  • Dragi Isuse, hvala što me čuvaš svaki dan i paziš na mene da budem zdrav i veseo. Jedinu želju koju imam, molim te da čuvaš moju obitelj i da svi budemo zdravi i sretni.
  • Dragi Isuse, hvala ti za ovaj dan i molim te da čuvaš mene i moju obitelj. Sretan sam što ću primiti sakrament Prve pričesti.
  • Dragi Isuse, hvala ti što si došao u moje srce. Molim te za zdravlje moje obitelji. Budi uz mene u školi. Isuse, pomozi nam da prestane rat u cijelome svijetu i da vlada mir. Volim te, Isuse, i čuvaj mene i mog malog brata.
  • Dragi Isuse, hvala što si mi došao u srce. Molim te, čuvaj moju mamu, tatu, mene i moju braću.
  • Dragi Isuse, volim te jako puno, volim te iako nisam uvijek dobra, volim te svaki dan i svaku noć, volim te uvijek gdjegod da sam. Rodio si se u Betlehemu, a umro u Jeruzalemu i onda si uskrsnuo. Radio si mnogo dobrih stvari naš Spasitelj si. Hvala, Isuse, za sve što si nam dao. Jedina je meni želja da svi na ovoj zemlji budu sretni.
  • Dragi Isuse, od danas si moj najbolji prijatelj. Htjela bih da ideš sa mnom u školu i da uvijek paziš na mene. Pomozi svim bolesnim ljudima.
  • Dragi Bože, pomozi mi da budem dobar u školi i da nikad ne griješim. Hvala ti, Isuse, što si uvijek uz mene. Volim te, Isuse.
  • Isuse, daj da prestane rat u Izraelu i neka svi ljudi mogu u miru živjeti.
  • Hvala ti, Gospodine, što si me stvorio, hvala za ovaj dan. Čuvaj me i brani od svakoga zla.
  • Dragi Isuse, molim te da nijedno dijete nije gladno.
  • Dragi Isuse, hvala ti na svakom danu u kojem smo moja obitelj i ja zdravi i sretni zajedno. Jako sam sretna i zahvalna što ću primiti sakrament Prve svete pričesti. Želim da budeš moje svjetlo i da živim s tvojim blagoslovom. Dragi Isuse, trudit ću se da te nikada ne razočaram.
  • Hvala, Isuse, što me paziš i što sam zdrava. Molim te, pazi na sve ljude u svijetu i daj svima hrane i vode. Hvala, Isuse, što paziš na svijet i na ljude.
  • Zahvaljujem ti, Isuse, što sam živ i nadam se da ćeš me i dalje štititi. Molim te.
  • Dragi Isuse, pomozi svim ljudima koji trebaju tvoju pomoć. Molim te da svi ratovi prestanu. Molim te za svakodnevni kruh za gladnu djecu.
  • Dragi Isuse, čuvaj moju familiju.

Prve pričesti 2024. u HKM Mittelbaden (fotogalerije)

Darko Rubčić

U našoj Hrvatskoj katoličkoj misiji Mittelbaden, u periodu od 27. 4. do 5. 5. 2024. svečano su proslavljene četiri prve pričesti u zajednicama Pforzheim, Karlsruhe, Bruchsal i Gaggenau. Sakramentu euharistije pristupilo je ukupno 84 prvopričesnika. Oni su se prethodno jednu školsku godinu pripravljali kod svojih vjeroučitelja za ovaj sakrament. Prije sakramenta prve pričesti ova djeca su po prvi put pristupila i sakramentu ispovijedi.

Svim našim dragim prvopričesnicima čestitamo i želimo da ih Božji blagoslov prati i dalje kroz život!

Pforzheim

Prvo ovogodišnje slavlje prve pričesti bilo je u subotu, 27. 4. 2024. u 11 sati u crkvi St. Antonius u Pforzheimu. Predsjedatelj misnoga slavlja i djelitelj sakramenta prve pričesti bio je vjeroučitelj prvopričesnikā don Ivo Nedić, uz kojega je suslavio don Sebastijan Marković. Sakramentu euharistije pristupilo je ukupno 19 prvopričesnika. Pod misom su pjevali pjevači crkvenoga zbora iz Pforzheima pod vodstvom i uz glazbenu pratnju pastoralnog suradnika Darka Rubčića.

Fotogalerija (fotografije © Nataša Vidović)
Videgalerija (snimke © Sebastijan Marković i Jacqueline Zadravec)

Karlsruhe

Sljedećega dana, u nedjelju, 28. 4. u 11 sati bilo je slavlje prve pričesti u crkvi St. Michael u Karlsruhe. Misnim slavljem predsjedao je don Ivo Nedić, a s njim su suslavili vlč. Ivan Plješa i vlč. Jure Kopić. Pričešćeno je ukupno 29 prvopričesnika koje je kroz godinu dana pripremala vjeroučiteljica Sanja Gluhak. Za glazbeni dio programa pobrinuli su se pjevači i svirači zbora mladih iz Karlsruhe uz asistenciju vjeroučiteljice Sanje.

Fotogalerija (fotografije © Nataša Vidović)

Bruchsal

U zajednici Bruchsal slavlje prve pričesti bilo je u subotu, 4. 5. u 11 sati u crkvi St. Paul. Misnim slavljem predsjedao je vjeroučitelj prvopričesnikā iz Bruchsala i Kirrlacha don Ivo Nedić, uz asistenciju don Sebastijana Markovića, vjeroučitelja prvopričesnikā iz Brettena i Eppingena. Sakramentu euharistije pristupilo je ukupno 18 prvopričesnika. Pod misom su pjevali pjevači crkvenoga zbora iz Bruchsala uz glazbenu pratnju D. Rubčića.

Fotogalerija (fotografije © Nataša Vidović)

Gaggenau

Posljednje slavlje prve pričesti bilo je u zajednici Gaggenau, u nedjelju, 5. 5. u 11 sati u crkvi St. Josef. Svetim misnim slavljem predsjedao je don Stjepan Matijević. Pričešćeno je ukupno 18 djece koje je pripremala vjeroučiteljica Sanja Gluhak. Pod misom je pjevao dječji zbor ‘Snagom ljubavi Tvoje’ iz zajednice Gaggenau pod vodstvom gosp. Marina Ćorića.

Fotogalerija (fotografije © Nataša Vidović)

Dvojezična brošura o Hrvatskoj katoličkoj misiji Mittelbaden

Darko Rubčić

U izdanju naše Misije iz tiska je nedavno izašla brošura na hrvatskom i njemačkom jeziku pod nazivom Hrvatska katolička misija Mittelbaden (Srednji Baden), odnosno Kroatische Katholische Mission Mittelbaden u kojoj su na 28 stranica, uz mnoštvo fotografija, ukratko prikazane sve aktivnosti koje se odvijaju u Misiji.

Dva su razloga zbog kojih smo osjetili potrebu za izdavanjem jedne ovakve brošure: prvi je trenutna sveobuhvatna reorganizacija teritorijalnog ustrojstva i pastoralnog djelovanja u Nadbiskupiji Freiburg – proces poznatiji pod nazivom „Kirchenentwicklung 2030“ [Razvoj Crkve 2030.] – te status i izazovi koji očekuju strane katoličke misije i zajednice unutar ovoga procesa. „Svijet se brzo mijenja. Naše društvo postaje sve raznolikije, nove tehnologije mijenjaju iz temelja život i rad uopće, a demografske promjene okreću dobnu piramidu naglavačke. Mijenjaju se oblici angažmana u društvu i crkvi. Ljudi traže nove načine kako zajedno živjeti, izražavati i slaviti svoju vjeru. Mnogi ljudi sve više doživljavaju crkvene ponude stranima odnosno neprikladnima te napuštaju Crkvu. Smanjuje se također broj suradnika unutar Crkve. Nadbiskupija Freiburg suočava se s ovim izazovima opsežnim procesom okrenutim budućnosti koji je pokrenuo nadbiskup Stephan Burger: Razvoj Crkve 2030. Osnova i obvezujući zahtjev je biskupijska strategija s vizijom, vrijednostima i 13 strateških ciljeva.“ – tako stoji na službenoj stranici Nadbiskupije (https://kirchenentwicklung2030.de/).

Drugi razlog jest među samim hrvatskim vjernicima nedovoljno poznavanje života i svih aktivnosti koje se provode u našoj teritorijalno velikoj i organizacijski veoma zahtjevnoj misiji Mittelbaden.

Vjerujemo da će ova brošura biti korisna i od pomoći kako njemačkoj tako i hrvatskoj vjerničkoj zajednici u njihovu boljem međusobnom razumijevanju i još kvalitetnijoj suradnji.

Urednik brošure je past. djelatnik Darko Rubčić; nakladnik je Hrvatska katolička misija Mittelbaden; u ime nakladnika don Ivo Nedić. Posebna zahvala ide svima koji su sudjelovali u ovom projektu: prijevod teksta na njemački – gđa Eva Pranjić (Karlsruhe), korektura njemačkog teksta – dr. Jozo Džambo (München), grafičko oblikovanje i prijelom – gosp. Branko R. Ilić (Sarajevo), tisak – tiskara Grafomark d.o.o. (Zagreb).

Kratko predstavljanje brošure bit će pred kraj mise u nedjelju, 5. svibnja 2024. u zajednicama Karlsruhe, Bruchsal i Pforzheim.

Susret crkvenih pjevača misije Mittelbaden

Darko Rubčić

U dvorani misijskog centra u Karlsruhe (Südendstr. 39) u subotu, 20. travnja 2024. u poslijepodnevnim satima organizirano je druženje crkvenih pjevača iz čitave Hrvatske katoličke misije Mittelbaden. Na susret je došlo gotovo 90 pjevača iz zajednica Karlsruhe, Bruchsal, Pforzheim, Gaggenau, Rastatt, Offenburg i Bretten te naši svećenici.

Na početku se okupljenima obratio voditelj misije don Ivo Nedić zahvalivši voditeljima zborova i pjevačima koji glazbom oplemenjuju i čine svečanijima misna slavlja i koji ulažu veliki trud dolazeći redovno na probe pjevanja. Potom su predstavnici svake pojedine zajednice pozdravili prisutne i ukratko predstavili zajednicu iz koje dolaze.

Pastoralni suradnik i voditelj zborova Darko Rubčić u kratkom predavanju podsjetio je na mjesto i ulogu pjevačā u liturgiji držeći se temeljnih smjernica iz dogmatske konstitucije o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium (1963.) s posebnim naglaskom na sakralnu glazbu.

Zahvale su na koncu upućene domaćinima, članovima crkvenog zbora zajednice Karlsruhe zaduženima za organizaciju susreta i pjevačicama iz svih zajednica koje su s ljubavlju pripravile ukusna jela.

U opuštenoj atmosferi, uz razgovor i pjesmu te raznovrsna jela i pića pjevači su se družili do kasnih večernjih sati.

Bio je ovo prvi susret pjevača svih crkvenih zborova koji djeluju u misiji Mittelbaden i nadamo se da će prerasti u tradiciju.

Fotogalerija (snimke: Sebastijan Marković, Anja Popović, Anita Lauterborn, Mato Kovačević, Ellen Nikolov, Martina Rubčić)

Videogalerija

12 Videos

Kumstva za Ganu – obavijest za kumove!

Darko Rubčić

Dragi prijatelji, kumovi djece u misiji Tatale,

obavještavamo vas da smo danas, 1. ožujka 2024. okončali akciju ‘Kumstva za Ganu’ za šk. god. 2023./2024.

Jučer (29. 2.) smo uplatili sav novac za školarinu djece koja su obuhvaćena ovom akcijom na račun salezijanske provincije u Gani, a svećenici iz salezijanske uprave će u narednih nekoliko dana proslijediti dalje novac voditelju misije Tatale don Nichodemusu Chinazo i ravnateljici katoličkog vrtića č. s. Gertrudi Akaku, koji će podijeliti novac vašoj kumčadi odnosno njihovim roditeljima.

Novi kumovi koji su se koncem prošle godine prijavili za kumstvo mogu očekivati u naredna dva tjedna sliku svoga kumčeta s osnovnim podacima.

Radosni smo što broj kumstava iz godine u godine raste te smo trenutno na 515 sklopljenih kumstava! Morate biti svjesni da se ne radi samo o 515 djece, nego o preko 5.000 osoba direktno vezanih za ovu djecu: njihovih roditelja, braće i sestra, šire rodbine, kojima vaša pomoć puno znači!

Neka dobri Bog blagoslovi svu djecu misije Tatale i njihove obitelji te vas kumove koji svojim novčanim prilogom omogućavate ili pomažete školovanje svoje kumčadi!

Predstavljena knjiga Dominika Spajića „Tragom Svjetla“

Darko Rubčić

U nedjelju, 25. veljače 2024. u zajednicama Karlsruhe, Bruchsal i Pforzheim predstavljena je knjiga „Tragom Svjetla. Duhovne riječi radiju Köln – Kratki duhovni nagovori izgovoreni na zapadnonjemačkom radiju WDR 1990.–2009.“ Dominika Spajića, teologa i nekadašnjeg pastoralnog suradnika u HKM Bruchsal-Pforzheim a potom i HKM Mittelbaden. Nedjelju radnije, 18. veljače, knjiga je predstavljena u zajednici Bretten.

Knjigu je na koncu misnih slavlja pred okupljenim vjernicima predstavio past. suradnik Darko Rubčić, koji je ujedno lektor i korektor rukopisa. Prisutnima se potom kratko obratio autor D. Spajić zahvalivši svima koji su sudjelovali u nastanku knjige i vjernicima koji su pozorno pratili predstavljanje i koji će knjigu pročitati. Vjernici su mogli kupiti primjerak knjige po simboličnoj cijeni od 10 €.

O knjizi

Tekstove koji su sabrani u knjizi „Tragom Svjetla“ pisao je teolog Dominik Spajić. U najširem smislu riječi teolog je osoba koja promišlja, govori i piše o pitanjima vjere, o odnosu Boga, čovjeka i svijeta. Autor je nadahnuće za svoje duhovne impulse tražio ne samo u aktualnim biblijskim čitanjima, nego prije svega u opažanju i promišljanju svakodnevnoga života. Ta zapažanja i pojave nastojao je sagledati i protumačiti u svjetlu Evanđelja.

Riječ je o tekstovima koji su bili izgovoreni na radiju Köln u periodu od 1990. do 2009. godine a namijenjeni su bili hrvatskim iseljenicima u Njemačkoj. Premda je zadnji tekst napisan i izgovoren prije gotovo 15 godina, većina ovih tekstova je i danas aktualna jer su teme kojima se tekstovi bave vječne, nikada ne izlaze iz mode, poput tema: život i pitanje smisla života, patnja, muka, Uskrs i uskrsna poruka, vjera, nevjera, sumnja u vjeri, svetost, ljubav i vjernost, zahvalnost, prvenstvo i služenje, tolerancija, …

Tekstovi su pisani jednostavno što nipošto ne znači da su oni banalni. Naprotiv, umijeće je i vrlo je zahtjevno velike i teške teme izreći jednostavnim riječima, da svima budu razumljive, i sve to još smjestiti u zadani vremenski okvir.

Iščitavajući ove tekstove može se osjetiti autorov teološki damar, odnosno mogu se uočiti glavni naglasci njegove osobne teologije: 1. riječ je o teologiji svakodnevice – autor je nastojao otkrivati Božje tragove u svakodnevnom životu, u redovnim situacijama; 2. u podnožju svakoga teksta osjeti se autorov životni optimizam; 3. za autora kršćanin je, usprkos sveprisutnoj patnji, križevima i stradanjima čovjek nade; kršćanin je osoba mira; kršćanin je osoba koja otvorenih očiju kroči ovom zemljom koju treba prihvatiti kao Božji dar povjeren čovjeku a ne kao suznu dolinu; kršćanin je osoba zahvalnosti; kršćanin je na koncu osoba koja radeći na sebi, mijenjajući prvenstveno sebe nabolje čini ovaj svijet boljim.

Pored glazbe Spajićeva velika strast je slikanje, kojim se bavi za dušu, ali možemo slobodno reći na poluprofesionalan način. Knjiga je ukrašena brojnim njegovim crtežima i slikama koje su dodana vrijednost knjizi. Na koncu možemo konstatirati da je ova knjiga u potpunosti – i riječju i slikom – autorovo djelo!

Darko Rubčić

 

[Nakladnik: Hrvatski dušobrižnički ured – Kroatenseelsorge in Deutschland ● Za nakladnika: Vlč. Ivica Komadina ● Ilustracije: Dominik Spajić ● Lektura i korektura: Darko Rubčić i Ivan Gavranović ● Grafičko oblikovanje: Branko R. Ilić ● Tisak: Denona d.o.o., Zagreb ● Frankfurt am Main, 2023.]

Fotogalerija (snimke: Ivana Lekić, Jacqueline Zadravec, Igor Širhuber)

Zahvala voditeljicama folklora u Bruchsalu

Darko Rubčić

Na probi folklora u Bruchsalu u petak, 23. veljače 2024. predsjednica misijskog pastoralnog vijeća Bruchsal gđa Marija Vasilj i gđa Klaudija Šubić zahvalile su u ime čitavog vijeća i zajednice Bruchsal voditeljicama folklora gđi Ružici Brandis i gđi Željki Esapović na njihovu trudu i vremenu koje ulažu u radu s djecom i mladima. Tom prigodom voditeljicama je uručen i simbolični dar.

Folkloraše iz Bruchsala posjetili su prijatelji folkloraši iz Karlsruhe te su imali zajedničku probu i ugodno druženje.

Svim folklorašima i njihovim voditeljicama želimo i dalje uspješan i plodonosan rad!

Fotogalerija (snimke: Ivana Lekić)

Video (snimka: Antonia Vasilj)

Put križa Isusovih i naših ruku (video + ilustrirani tekst)

Darko Rubčić
Autor teksta: prof. mr. sc. fra Miro Jelečević
Autorica postaja Puta križa u crkvi Blažene Marije Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici:
akademska slikarica Blaženka Salavarda

Uvod

Put križa je pobožnost u kojoj vjernici u razmišljanju i molitvi slijede put Isusove muke, od osude preko no­šenja križa i razapinjanja pa sve do smrti i polaganja u grob. Put križa u sebe uključuje dinamiku, jer se hoda, kreće, ide za Isusom. Ne može se zaustaviti na jednoj postaji i ostati na njoj, nego valja proći svaku od njih kao postaju naše ljudske okrutnosti i Isusova trpljenja. Dinamika puta križa ipak ne znači da ga možemo oba­viti na brzinu, onako kako smo u naše vrijeme navikli živjeti i činiti stvari. Ovdje mjera našeg koraka ne smije biti ni prevelika ni prebrza, jer idemo putom Isusove muke, idemo putom ljudske patnje nad kojom moramo zastati, razmišljati, tugovati, tražiti odgovore. Korak za korakom, postaju za postajom ovaj put nam razotkriva veličinu i strahotu ljudskih putova, ali nas ujedno vodi prema odgovoru koji otkrivamo u tajni Božje vjernosti i ljubavi.

Put Isusove muke nije za vjernike obično prisjećanje neke prošle patnje i trpljenja. Koliko god u vjeri dobi­vao smisao i odgovor, od početka do kraja on je zapra­vo prožet pitanjima, i to pitanjima koja dotiču same temelje naše ljudskosti. Put križa nam dakle ne samo pokazuje kako bešćutni, okrutni i zli možemo biti mi ljudi, nego nas također izaziva, upravo provocira na sućut, blizinu, drukčije djelovanje. Za ovu pobožnost mjera života nije okrutnost, nasilje ni bešćutnost, nego upravo suprotno: blagost i nježan dodir, solidarna po­moć i hrabra osjetljivost, prijateljska utjeha i obraćenje života. U tom smislu put križa bi trebao biti prisjećanje koje se uvijek konkretizira u mome životu, bilo kao uvi­đanje i distanciranje od vlastitih zlih putova, bilo kao slobodno i svjesno prihvaćanje svoje patnje ili pomaga­nje bližnjemu u njegovoj životnoj muci.

Takvu svjesnu osjetljivost za muku Isusovu i muku ljudskog tijela – bolesnoga, siromašnoga, ispaćenoga, zarobljenoga, razgolićenoga, gubavoga tijela – gajio je i pokazivao sv. Franjo Asiški. Pri kraju života i sam je bio označen Isusovim ranama s kojima se nije hvalio i raz­metao, nego ih ponizno skrivao i strpljivo nosio. S Isu­sovim ranama na tijelu umro je u crkvici Sv. Marije An­đeoske, Porcijunkuli, u Asizu. Zbog toga je pobožnost Puta križa neodvojivo povezana uz franjevce, njihove crkve i duhovnost. I postaje Puta križa u crkvi Sv. Mari­je Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici nastavljaju tu stoljet­nu franjevačku tradiciju. Na njima je Isusovu i ljudsku patnju i ulomljenost života prikazala u tehnici mozai­ka akademska slikarica Blaženka Salavarda. Iz njezina osobnog doživljaja i prikazivanja Isusove muke, kroz nebrojene sitne kamenčiće mozaika progovara drama­tika puta križa, osjetljivost za Patnika i poziv da u Isu­sov put uključimo svoje životne putove križa.

Uz poznatu i uobičajenu dimenziju kretanja i naslje­dovanja Isusa hodom za njegovim križem, Blaženka Salavarda unosi i ruke kao jaki simbol čovjekove spo­sobnosti da nešto učini i napravi, simbol koji očituje čitavu lepezu ljudskih osjećaja, od blage nježnosti sve do nesmiljenog nasilja. Možemo staviti ruku na nekog i time zahtijevati pravo na njega, ali možemo rukom i pridići paloga i potvrditi svoju solidarnost s njime. Mo­žemo svezati nečije ruke kao i licemjerno oprati ruke. Možemo grubo udarati i zagrljajem tješiti. Iako su ov­dje prisutne i vidljive te različite i suprotne nijanse, ipak naglasak i zadnji interes Salavardina umjetničkog prikaza jesu ruke nježnosti i prihvaćanja, ruke sućuti i utjehe, ruke koje nose kad se više ne može i kad se više ne može ništa. Na važnost ljudskih ruku nas upućuje i franjevački amblem: Franjina ruka i Kristova ruka, obje s ranom i prekrižene, kao svjedočanstvo o ljudskoj patnji i nadi. I upravo u tome još: svjedočanstvo Božje blizine, vjernosti i ljubavi.

Za Isusom idemo i na njegovu putu križa razmišljamo što smo učinili svojim rukama i što su učinile ruke dru­gih. S Isusom predajemo svoj život i svoje snage u svete Božje ruke. I s Isusom vapimo da Božja ljubav i vjernost zajedno s Isusovom mukom preobrazi i našu muku i da nas po svome Duhu na putu križa učini boljim ljudima.

Uvodna molitva

Isuse, s tobom smo na početku tvoga i našega puta kri­ža. Pozivaš nas na nasljedovanje, potičeš nas da svaki dan prihvaćamo svoj križ i idemo za tobom. Neka nam put tvoje muke bude put utjehe, neka nam tvoje riječi i djela budu poticaj i snaga za promjenu u životu, neka nas tvoji susreti otvore za trpljenja naših bližnjih, neka nas tvoje svete ruke povedu putom Božjeg milosrđa, pravednosti i praštanja. Naše pameti, srca, naše puto­ve i djelovanja prosvijetli i okrijepi svojim darivanjem i ljubavlju da nam put križa uistinu bude put spasenja. Amen.

Prva postaja: Isusa osuđuju na smrt

Svezane ruke

Postoje ruke pravednika čiste od zla, i ruke radnika prljave od teškog rada za svoju obitelj. Postoje oprane ruke bešćutnih moćnika, i prljave ruke zločinaca zaštiće­nih u svome zlu. Postoje oprane ruke silnika i prljave ruke nemoćnih da promjene nevolju za koju su svezani. Postoje ruke licemjernog Pilata, oprane u vodi rav­nodušnosti i nebrige za sudbinu pravednika, i svezane ruke nedužna Čovjeka. I uvijek se nađe netko da silniku poslušno opere ruke, a nevinoga čvrsto sveže.

Dok sluša povike: Raspni ga! Raspni!, Isus ne može oprati svoje ruke niti se njima braniti. Kao što se ne mogu braniti ni ljudi svezani zlim izrabljivanjem, zarobljeni u doživotnu bijedu, gurnuti u ralje poroka i zatvoreni u kavez krimi­nala, ljudi ograđeni bodljikavim žicama mržnje i nepodnošenja. Njihove ruke su svezane i izmučene poput Isusovih, ali i slobodne za povjerenje u Božju bli­zinu i vjernost.

Isuse, uz tvoje svezane ruke stavljamo ljude sputane nepravdom, nasiljem i mržnjom, nedužne zatvorenike i pogažene pravednike. Pogledaj one koji su na rubu društva i zaboravljeni, a koje i mi često zaobilazimo i u sebi preziremo. Otvori nevino osuđenima i nepravedno svezanima put u novi život i budućnost. I sačuvaj nas od lažnog pranja ruku i služenja pilatima ovog svijeta. Amen.

Druga postaja: Isus prima na se križ

Slobodne ruke

Silnici ne podnose slobodu ljudskih ruku, jer ona kazuje da ljudski život nije milost ohole i tlačiteljske vlasti niti sažaljenje moćnih, nego dar Božje ljubavi koja osloba­đa. Zato silnici terete krivim optužbama slobodne ljude, tovare im ogromna breme­na, pritišću i satiru do zemlje. Tereti mogu biti različiti: nepravedni zakoni, neljud­ski odnosi, okrutni običaji, lažne priče, duhovno mučenje. I uvijek se nađe netko da teretu pridoda još koje krivo svjedočanstvo, grubo djelo ili bezočnu optužbu.

Isusove slobodne ruke prihvatile su nezasluženi križ. To je bio jedva shvatljivi križ osude, poniženja i patnje, teški križ samoće praćene bijegom i distancom dojuče­rašnjih pratilaca i prijatelja. U tome Isusa slijede oni koji prihvaćaju život na rubu besmisla zbog dugotrajne bolesti i patnje, zbog preranog gubitka voljenih, zbog u nebo vapijuće nepravde koju trpe. S njime prihvaćaju svoj teški križ oni čiji se ži­vot raspao u bezbroj komadića i čija je nada još samo u snazi koja od Boga dolazi.

Isuse, u križu si prihvatio naše čovještvo i njegove bezdane, tegobe i pitanja, ali i veličinu ljudske slobode. Daj i nama slobodne ruke da prihvatimo svoj križ. Prikazujemo ti sestre i braću koji su prihvatili svoju samoću, ostavljenost, svoju bolest i starost, svoje siromaštvo i ucviljenost, koji su slobodno prihvatili ne­pravdu i progone poradi tebe. I ne dopusti da tovarimo križeve na živote naših bližnjih. Amen.

Treća postaja: Isus pada prvi put pod križem

Slabe ruke

Kad pravedan čovjek posrne i padne pod teretom križa, zluradost obuzme srca opakih ljudi. Ima li za njih ljepšega prizora nego kad se pokaže da djelo njihovih ruku donosi plod?! U našem društvu i zajednicama ima dosta radovanja zbog pa­dova drugih, ima ružnog uživanja u nemoći bližnjega, ima bezosjećajnih koje tuđe posrtanje i padanje nimalo ne dira. I uvijek se nađe netko da se zlobno nasmije nad palim čovjekom.

Isus je pao odmah na početku. Kad čovjek prvi put pada pod životnim teretom, još postoji obzor, postoji nebo na koje se svraća pogled i u koje se upućuju mo­litve. U svome padu Isus je osjetio tugu i nelagodu posrnulih ljudi, razočarenje onih koji su ga izdaleka pratili kao i uživanje neprijatelja i njihovu želju da ga još jače i teže muče. Slabe ruke ipak ne ostaju oslonjene o zemlju: prihvaćaju ih i podižu svete Očeve ruke.

Isuse, tvoj prvi pad je upisan u povijest ljudskih padova. Pogledaj u obzoru neba svoju palu braću i sestre i osnaži njihove slabe ruke. Ne ostavi ih same, nego ih blago podigni i povedi dalje svojim putom. Pomozi im da prihvate ispružene Očeve ruke. Nas, Isuse, sačuvaj od umišljene pravednosti i od zluradosti zbog padova i slabosti naših bližnjih. Amen.

Četvrta postaja: Isus susreće svoju majku

Majčinske ruke

U svijetu uspjeha mnogi se odriču slabih. Imati nekoga slaboga, posrnuloga u obitelji, često se doživljava kao teška sramota. Zato predstavljamo sebe i svoje u lažnom svjetlu. Pokazujemo svoju jaku, uspješnu stranu, koliko god se sve u nama slamalo i tonulo u beznađe. Danas se mnogi prikazuju grubijanima kako bi prikrili svoju nutarnju nejakost. I uvijek se nađe netko da potiče i hvali grubost kao mjeru uspjeha.

Majka svoje dijete ne gleda kroz uspjeh niti majčine ruke zaboravljaju nježnost s kojom su svoje dijete nosile i podizale. Marija jednom rukom dodiruje Isusovu muku, miluje njegovo lice, a drugom pokazuje na svoje srce. Ono je uvijek blizu, pomaže i ne gubi nadu. Isusov susret s majkom dao mu je novu snagu i povje­renje u moć nježnosti.

Isuse, ti si susreo bol svoje majke. Budi blizu majkama koje gledaju nemoć i bol svoje djece. Nama koji te slijedimo pomozi da majčinskim rukama podupiremo bolesne, patnike i shrvane te da im svojom nježnošću posvjedočimo Božju blizi­nu usred njihove muke. Prikazujemo ti one čiju smo nježnost i blizinu zabora­vili. I očuvaj naše ruke, jezik i srca od grubosti prema bližnjima. Amen.

Peta postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Solidarne ruke

Svaki dan gledamo slike bijede, stradanja i umiranja tolikih ljudi. Ako nas i dir­ne poneki prizor, brzo ga potisnemo i nastavimo svojim putom, o svom poslu. Poput Šimuna Cirenca koji je samo htio kući nakon posla u polju. Ili poput sve­ćenika i levita koji su žurno prolazili, okrećući glavu od izranjenog čovjeka uz put. I mi mislimo: netko će već pomoći ili neka se sami nahrane, izbave, spase. Uvijek netko doda da su takvi sami krivi za svoje bijedno stanje.

Isus je mnogima pomogao, sada je njemu potrebna pomoć. Pružiti ruku u nevo­lji nekome, dodati svoju ruku u nečijem teškome poslu znak je solidarnosti i pri­znavanja. Pomoć je uvijek uviđavna, konkretna, djelotvorna. Ona je znak da se ljudi još nisu pretvorili u bešćutne neljude i da još u sebi čuju Božji glas i poziv.

Isuse, iznemogao si i potrebit si. Uz tvoju muku stavljamo sve nevoljne koji su naša braća i sestre i koji trebaju ne bilo koga, nego baš nas. Svojim Duhom potakni nas da priteknemo u pomoć potrebitima i bijednima. Naše ruke učini solidarnima i spremnima na pomaganje, osobito tamo gdje nam se ne može uzvratiti. I molimo te sačuvaj nas od ukočenih i skrštenih ruku. Amen.

Šesta postaja: Veronika briše Isusovo lice

Hrabre ruke

Mnogi ljudi se kriju iza kolektivnog djelovanja mase. Zato se lako rasplamsa masovna mržnja prema drugima, prema izbjeglicama, prema ljudima koji su po Božjem davanju različiti, prema onima koji djeluju i misle drukčije od nas. U masi nas često vodi strah od nepoznatog i budi prastara bojazan: neće biti dosta za nas, ako podijelimo, ako pokažemo osjetljivost. I uvijek netko uzvikne da treba pokazati zube i unaprijed se osigurati.

U mržnji i osuđivanju koje je poput zida okružilo Isusa našla se jedna žena koja je imala hrabrosti i osjetljivosti, koja se nije prepustila masi. U Veronikinom rupcu pokazuje se snaga ljudskog srca koje ne pristaje na djelovanje svjetine niti na okrutnost, nego na Isusovu licu vidi Božje lice. Ženine hrabre ruke, Vero- nikine osjećajne ruke su spasile čast ljudskim rukama i uzvratile Isusu za njego­vu dobrotu, dok je u ime Božje tješio, oslobađao, iscjeljivao, podizao i spašavao.

Isuse, doživio si bezdan ljudske mržnje, ali i snagu ljudske osjetljivosti. Hvala ti za ljude koji istupaju iz bojnih redova mržnje i u drugima gledaju bližnje, vide sestre i braću. Daj postojanosti onima koji su odlučni u pomaganju, susretanju, otvara­nju svog života za nevoljne. I ne dopusti da nas strah od drugih i povici mržnje odvrate od toga da ti obrišemo lice kada te susretnemo u našim bližnjima. Amen.

Sedma postaja: Isus pada drugi put pod križem

Nemoćne ruke

Drugi, ponovljeni pad znak je nesnalažljivosti s kojom se teško mogu pomi­riti ljudi usmjereni samo na učinak i krajnji rezultat. Njihovo pravilo je: jaki opstaju, nemoćni propadaju. Nema mjesta za ponovljene padove i greške. Ra­zočarenje zavlada i među prijateljima i među neprijateljima, kada se u ponov­nom posrnuću i padu očituje nemoć čovjekovih ruku da se nose s izazovom i teškoćom. I uvijek se netko začudi da je pali tako slab.

U Isusovu drugom padu obzor se dodatno suzio. Oko njega su sad samo ljudi kao bojažljivi promatrači ili pakosni protivnici. Prvi zaboravljaju težinu križa, drugima već dosađuje prizor posrtanja i nemoći. I jedne i druge sablažnjava Isusova nemoć. Njegove ruke, koje su mnogi gledali u djelima moći i vjerovali da su sposobne suočiti se sa svakom nevoljom, kušnjom ili zlom, nemoćno leže u bijednom prizoru. Njegove ruke nemoćno se pružaju u Božju utjehu.

Isuse, dok si iscrpljen ležao u prašini, razumio si bol ljudi koji posrću i padaju pod svojim križevima. U tvoj pad stavljamo one koji se još jedva nose sa životnim pro­blemima i nedaćama, koje smo onesposobili nevoljama i preopteretili poslovima, koje smo srušili lijenošću, alkoholom, ovisnostima, kojima se čini da više ne mogu dalje te odustaju i od drugih i od sebe. Budi im ti, iznemogli Isuse, snaga i pomoć. A nas očuvaj od sablažnjavanja nad padovima pod teškim križem. Amen.

Osma postaja: Isus tješi žene iz Jeruzalema

Pobožne ruke

Vjernici često tješe u prazno, čak s površnom i neiskrenom pobožnošću pristu­paju nevolji i muci bližnjih. Ruke vjernika znaju biti sklopljene kad bi morale biti pružene, molitveno raširene kad bi trebale konkretno pomagati. Svojim riječima pobožni više sude nego što tješe, više glume nego što iskreno sažalije- vaju. Tko tješi, mora i sam biti dirnut utjehom. Tko suosjeća, mora i sam osjetiti bol. I uvijek netko među nama misli da se utjeha može tek pobožno izbrbljati.

Jeruzalemske žene su i zadnja postaja suosjećanja i utjehe na Isusovu putu kri­ža, ali i postaja koja nas vraća na naš život. Ruke jeruzalemskih žena pružene su prema Isusu da mu iskažu sažaljenje i pokažu svoje suze nad njim. A Isus ih upozorava da se suze mogu pretvoriti u praznu kuknjavu, u predstavu kojom se skriva vlastiti grijeh i grijeh svojih bližnjih prema kojima smo pristrani. I u muci Isus ostaje zahtjevni učitelj koji traži da čovjek očisti svoje srce i kuću, kako bi mogao ispravno vidjeti svoga bližnjega. I sažaliti se nad njime.

Isuse, tebe su drugi tješili. Daj i nama snage i spremnosti da tješimo ožalošćene, ucviljene, zaboravljene. Pokaži nam put iskrene pobožnosti, kojim se ide u Oče­vo kraljevstvo, i pouči nas da se ispravno i iskreno sažalimo nad svojim jadom i bijedom naše braće i sestara. Neka naše suze nad tvojom mukom budu početak našeg puta obraćenja i novog života. I ne dopusti da postanemo bešćutni. Amen.

Deveta postaja: Isus pada treći put pod križem

Skršene ruke

Uživanju i radovanju muci drugoga jednom dođe kraj. Ne zbog promjene muči­telja niti njihova uviđanja da su postupili krivo i loše, nego zato što su se zasitili prizora te im treći pad više ne pruža očekivano zadovoljstvo. Zato treba sve što prije i brzo završiti. Kao što se brzo završavalo s logorašima, ratnim zarobljeni­cima, uhvaćenim izbjeglicama, na smrt preplašenim ljudima usred vihora rata i nasilja. I uvijek netko s visoka kaže da takvi ionako ništa ne vrijede.

Isus je treći put na zemlji koja mu je ostala jedino uporište. Ruke su ga potpuno izdale, tijelo je do kraja onemoćalo. Više nema ni promatrača, jer se tu nema više što vidjeti. Čovjeka prostrta po zemlji mogu još podići jedino tuđe ruke. Isusove ruke su dijelile kruh i doticale bolesne, blagoslivljale i hrabrile, tumačile i tješile. Sada su samo skršene ljudske ruke bez nade i mogućnosti za dalje.

Isuse, u tvom trećem padu bio si do kraja adam, čovjek od praha zemaljskog. Molimo te za svu djecu majke Zemlje, za sva njezina stvorenja prema kojima se tako oholo odnosimo, zlorabimo ih i uništavamo. Daruj ljudima svoga Duha da štite i čuvaju Božja stvorenja i tako uistinu budu Božja slika u ovom svijetu. Molimo te za one koji se više ne mogu dignuti iz svoga pada. Ne dopusti da ih zaobiđemo i zaboravimo. Amen.

Deseta postaja: Isusa svlače

Pohlepne ruke

Kod golotinje uglavnom zaboravimo na pohlepu ruku koje iskorištavaju drugo­ga i otimaju mu što god mogu. Otimaju slobodu, dostojanstvo, lice i ime, odu­zimaju društvene odnose i mogućnost da se čovjek izrazi kroz rad i riječ. Na kraju tog procesa čovjek ostaje gol. Takva golotinja je neizmjerno gora od one nad kojom se redovito sablažnjavamo. I uvijek se nađe neki branitelj ćudoređa da zatvara oči pred takvim prizorom.

Isus je ostao bez odjeće, bez one zadnje zaštite čovjekova dostojanstva. Pohle­pne ruke otele su i to. Ali na svom putu križa Isus nije tek pasivni patnik, nije onaj s kojim ljudi po volji raspolažu. I dok ga drugi svlače, on se sam daruje i svlači. Dopušta da ga oplijene do njegove gole ljudskosti, i postaje do kraja jedan od ljudi. Postaje poniženi patnik koji usred pohlepe, nasilja i zla, daruje novo ime razgolićenim ljudima. I zaogrće ih ljubavlju.

Isuse, pred tvoje oči stavljamo gola tijela svojih sestara i braće: tijela koja su sama kost i koža, isprebijana i ogoljena u svome dostojanstvu, opljačkana tijela, tijela ušutkana aparatima moći, tijela zavođena i zlostavljana, tijela silovana i odbačena. Udijeli im snagu za novi početak i povjerenje u Božju ljubav. I srce nam očuvaj od pohlepe i pohote. Amen.

Jedanaesta postaja: Isusa pribijaju na križ

Prikovane ruke

Svoje darove čovjek može izopačiti i okrenuti protiv sebe i drugih. Umjesto da čini dobro počinje ponižavati i mučiti druge, počinje onemogućavati dobro. Može sebi i drugima prikovati ruke manama, porocima, ovisnostima, zlom. Može bližnje pribijati na osudu zbog riječi, uvjerenja, vjere, nacije, boje kože, spola te ih izručivati progonu i zatiranju. I uvijek će netko primijetiti da takvi­ma nije mjesto među nama i da ih treba pribiti na stup srama.

Od Isusa na križ raspetoga neizmjerno je daleko misao o rukama koje su spo­sobne učiniti nešto i koje mogu biti nježne. Na njegovim rukama ništa nije osta­lo, osim skandalozne nemoći. Isusove pribijene ruke su tužna opomena na bez­dan ljudske okrutnosti. U Isusovim prikovanim rukama su ipak skrovište našli nebrojeni ljudi, obespravljeni i lišeni dostojanstva, ljudi kojima je ostao jedino krik u Božje srce i njegovu samilost.

Isuse, u bol tvojih raspetih i na križ pribijenih ruku stavljamo svu izmučenu braću i sestre, sve ljude koji su prikovani na svoju neimaštinu, beznađe i sramo­tu. Daj nam snage da na ljudsko zlo ne uzvraćamo zlom, nego slobodom pra- štanja. Ne dopusti da sebe prikujemo u nasilje, bešćutnost i praznu uznositost, nego daj da gradimo svijet ljubavi i dobrote. Amen.

Dvanaesta postaja: Isus umire na križu

Raširene ruke

U smrti neki nalaze utočište pred svjetskim zlom, neki pak traže zadnji sud pred nabujalom nepravdom. A smrt je oduvijek bila i pogodno rješenje za nepoželjne, za neprijatelje, za poražene, za slabe. Naše doba je obilježeno nepreglednim mi­lijunima pogubljenih, užasnim plesom smrti, kricima nedužnih žrtava. I uvijek se nađe netko da opravdava svoj tabor ubojica.

Isusova smrt je kraj ljudskog puta. Jedni su u njoj vidjeli opravdanje vlastite šutnje i pristanka na zlo, jer ni sebe nije mogao spasiti. Drugima se tek otvorio ponor neuspjeha i zdvajanja, jer su se nadali sve do zadnjeg Isusova krika. U umirućem Isusu, u njegovim raširenim rukama, stranac podno križa je ipak prepoznao Božju svemirsku prisutnost: Doista, ovaj bijaše Sin Božji!

Isuse, i naše će ruke jednom pohoditi trenutak smrti. Molimo te daj nam povje­renja da poput tebe predamo svoj život u Očeve ruke. Pogledaj sve umiruće, oso­bito one koji umiru u gorčini ostavljenosti i samoće. Primi u svoje kraljevstvo ubijenu djecu Božju, zagrli sve žrtve okrutnosti, progona i mržnje. Sačuvaj nas, Isuse, od toga da mislima i rukama donosimo smrt bližnjima. Amen.

Trinaesta postaja: Isusa skidaju s križa

Predane ruke

U knjizi ljudskog zla zabilježena je okrutna i uvijek moderna epizoda u kojoj se najbližima uskraćuje pijetet prema pokojniku. Koliki samo i dan danas traže svoje pokojne? I nailaze samo na šutnju i udruženost u zlu. Kolikima je uskraćen i spokoj u smrti? Nisu spušteni mrtvi u naručje bližnjih, nisu položeni u ruke tuge i ljubavi. I uvijek se nađe netko da dijeli mrtve i uskraćuje zadnji zagrljaj.

Skidanje s križa i polaganje mrtvoga Isusa u majčino krilo, ne ostavlja ravnoduš­nim. Pretežak je križ koji majka, koji roditelj osjeti kad primi u naručje tijelo svo­ga mrtvog djeteta. Majčinske ruke nježnosti i podrške, razumijevanja i brižnosti, sada su ruke boli i tuge. Iz njih se čuje jauk majke Isusove, jauk nepodmirene boli zbog smrti ljubljenog sina. Pa ipak su one i ruke povjerenja i nade, predane u Božju vjernost.

Isuse, tvoja majka je prošla svoj put križa. U Božje ruke polažemo sve majke koje se ne mogu utješiti zbog gubitka djeteta, ali i majke čije je srce ranjeno nerazu­mijevanjem i neosjetljivošću njihove djece. Svojom blagošću iscijeli njihove boli i podrži ih na putu nade koja nikad ne umire u majčinom srcu. Neka nam Mari­jine suze podare utjehu u našim bolima. A ti nam udijeli majčinsko pouzdanje i ruke predane poslu i ljubavi. Amen.

Četrnaesta postaja: Isusa polažu u grob

Prijateljske ruke

Kad od nekoga očekujemo korist, hvalimo ga, ulagujemo se i činimo ono što želi. Kad više nema koristi, često okrećemo glavu. Kad čovjek više ne može biti od koristi, prestaje li išta značiti, prestaje li biti čovjek? Kad ljudske ruke više ništa ne mogu, jesu li one manje ljudske? Toliki ljudi su danas iskorištavani, na najbezočnije načine izrabljivani, da je njihova smrt i ukop zapravo zadnji veliki, nepotrebni trošak. Uvi­jek se nađe među nama onih koji i od mrtvog čovjeka traže korist za sebe.

Vjerni prijatelji su iskazali počast mrtvom Isusu i položili ga u grob. Mrtav čovjek potpuno ovisi o drugima, o njihovim rukama koje ga nose i čuvaju, koje ga sada s poštovanjem pokapaju. Polaganje Isusa u grob je čin milosrđa koji neće označava­ti tek tužna šutnja i oštra bol, jer je Isusov ukop bio predanje iz ljudskih, prijatelj­skih ruku u svete ruke Božjeg života. Njegovo ljudsko tijelo nije položeno samo u kamenu grobnicu, nego u vjernu Božju ljubav koja je jača od smrti.

Isuse, tvoji prijatelji su ti iskazali djelo milosrđa. Prikazujemo ti sve shrvane tu­gom zbog odlaska najbližih i voljenih. I molimo da ih ti utješiš i osnažiš nadom u Božju vjernost. Sjeti se svih onih koji nemaju ni groba, čija su mrtva tijela ba­cana i razvožena kao otpad. Udijeli im svoj mir. Naše pokojne neka utješi zadnja riječ Božje ljubavi, milosrđa i života. I ne dopusti da nam ijedan grobni kamen zatvori put u život. Amen.

Završna molitva

Isuse, išli smo za tobom na tvome putu križa i odmje­ravali svoje ruke s tvojim rukama. S tobom smo nosili i svoje životne križeve. Molimo te da nam tvoj put križa bude put povjerenja u Božju vjernost, put nade za naš svijet i put ljubavi i suosjećanja prema nevoljnim pat­nicima. Neka nas tvoja muka spasi, a tvoje uskrsnuće otvori put u život, u svete Božje ruke. Jer ti živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.