Na poziv don Ive Nedića svete mise je u nedjelju, 19. ožujka 2023. u zajednicama Karlsruhe, Bruchsal i Pforzheim predvodio fra Slavko Antunović, voditelj Hrvatske katoličke misije Ludwigshafen.
U propovijedima je fra Slavko okupljenim vjernicima jednostavnim riječima približio glavnu poruku nedjeljnih misnih čitanja i na koncu misnih slavlja zahvalio don Ivi, misijskim vijećima i svim vjernicima za ukazano povjerenje i srdačno gostoprimstvo.
Fra Slavko je član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu. Za vrijeme Domovinskog rata ostao je u Vukovaru te je zajedno s brojnim Vukovarcima bio zarobljen u koncentracijskim logorima u Srbiji.
Da fra Slavkovi vjernici u Speyeru i Ludwigshafenu ne bi ostali bez nedjeljne svete mise, pobrinuo se naš don Sebastijan Marković, koji je došao u zamjenu.
Dragi kumovi djece iz misije Tatale u Gani, iz Afrike smo donijeli sa sobom pisma zahvale vaših kumčadi. Od ukupno 420 djece koje vi potpomažete sa 100 € godišnje, njih polovica, točnije njih 212, napisalo je pismo i zamolilo da vam ih uručimo, što ćemo rado i učiniti.
Pozivamo sve vas kumove iz zajednica Bretten, Bruchsal, Gaggenau, Karlsruhe i Pforzheim da dođete u nedjelju, 26. 2. 2023. na svetu misu u svoju zajednicu i nakon mise ćete dobiti pismo. Bilo bi poželjno da preuzmete pismo i za vaše prijatelje ili susjede koji ne mogu doći u nedjelju na misu.
U nedjelju, 19. veljače 2023. u crkvi St. Antonius pod svetom misom je kršten mali Stefano, šesto dijete u obitelji Jelušić. Krstio ga je predvoditelj misnoga slavlja don Ivo Nedić.
Obitelj Jelušić rodom je iz Srednje Bosne: otac Anto je iz Novoga Travnika, a majka Martina r. Grabovac iz Viteza. U Pforzheim su doselili prije pet godina. Na krštenje je došao dio uže obitelji iz Bosne.
Malom Stefanu želimo Božji blagoslov i dobrodošlicu u kršćansku vjerničku zajednicu, a roditeljima, braći i sestrama iskrene čestitke!
U organizaciji HKM Mittelbaden – Pastoralnog misijskog vijeća Karlsruhe – u subotu, 18. veljače 2023. u dvorani Keltenhalle u Rheinstettenu održana je pokladna zabava. Dvorana kapaciteta 1.000 sjedećih mjesta bila je ispunjena do posljednjega mjesta, a okupljenu je publiku zabavljala grupa Mejaši iz Hrvatske.
Na početku programa sve je goste u ime Misijskog pastoralnog vijeća Karlsruhe pozdravio predsjednik gosp. Bruno Vujević, a potom don Ivo Nedić, voditelj Hrvatske katoličke misije Mittelbaden. U nastavku programa nastupila su s nekoliko plesova i igara djeca iz Folklorne skupine FolkloriKA iz Karlsruhea koju vode Dragana Ivanković, Anita Vondroš, Astra Pejić, Kristina Vasilj i Sandra Vujević.
U toku večeri održan je i izbor najboljeg karnevalskog kostima za djecu i odrasle. Na podiju se moglo vidjeti fratra i časnu sestru, lopova i policajca, vilu, dinosaura, Supermana, Super Maria, mariača sa sombrerom, Snješka Bijelića, Pipi Dugu Čarapu…
Za glazbeni ugođaj i dobru, rasplesanu atmosferu pobrinula se grupa Mejaši, ili kako se sami vole nazivati ‘Tamburaši u starkama’. Osim svojih autorskih pjesama, od kojih je pjesma “Zorica” apsolutni hit među publikom, svirali su i poznate domaće hitove drugih autora i grupa.
Bila je ovo još jedna u nizu odlično pripremljenih zabava u organizaciji HKM Mittelbaden, a za to su najviše zaslužni članovi misijske zajednice Karlsruhe te brojni volonteri koji su radili kao kuhari, konobari, prodavači tombola i kolača, redari…
Od 1. do 11. veljače 2023. članovi pastoralnog tima HKM Mittelbaden: don Ivo Nedić, voditelj misije; Monika Mišić, tajnica; Darko Rubčić, pastoralni djelatnik te dugogodišnji misionar u Gani salezijanac don Ivan Stojanović, bili su u radnom posjetu katoličkoj misiji Tatale na sjeveroistoku Gane u Africi.
U ranim jutarnjim satima 1. veljače iz Frankfurta smo letjeli najprije u Brüssel, a odatle dalje za Accru, glavni grad Gane, kamo smo stigli u večernjim satima s punim koferima u kojima smo nosili većinom darove za djecu. Sutradan smo se iz Accre zrakoplovom uputili u grad Tamale gdje nas je dočekao salezijanac i voditelj misije Tatale, naš domaćin, don Nichodemus Chinazo. Nakon četiri sata vožnje u večernjim satima stigli smo u Tatale gdje su nam tamošnji mještani priredili veličanstveni svečani doček.
Već sutradan u rane sate krenuli smo s posjetima selima. U pet dana i na temperaturi 41-42 °C obišli smo sva 52 sela i zaseoke misije Tatale! U prosjeku 10 sela dnevno. Itinerarij je vrlo dobro osmislio don Nichodemus, koji je ujedno bio naš osobni vozač kroz sve dane našega boravka.
U subotu, 4. veljače bila je organizirana podjela novca za školarinu. U pitanju je novac koji, vi članovi i prijatelji naše misije Mittelbaden, darujete godišnje u akciji “Kumstva za Ganu”. Prije našega odlaska u Afriku prebacili smo sav novac na račun misije Tatale (42.000 €) i tamo smo ga podijelili u njihovoj domaćoj valuti (Ghana cedis – GHS). Crkveno dvorište bilo je prepuno djece i njihovih roditelja, koji su i do pet sati strpljivo čekali da prozovemo njihovo ime i prezime pa da preuzmu svoj novac koji će im itekako dobro doći. Od ukupno 420 djece koja su uključena u program kumstava, njih 382 su osobno došli i dobili svoj novac, a za 38 će se naknadno pobrinuti don Nichodemus. Svako dijete ili roditelj se osobno potpisao na listu koju ćemo kasnije priložiti Nadbiskupiji Freiburg.
Za vrijeme podjele novca za školarinu pronašli smo i svako dijete kojemu su kumovi poslali po nama određeni dodatni novac. Svako dijete smo fotografirali s njegovom kuvertom. Od ukupno 420 djece, njih 200-tinjak je napisalo pismo zahvale svojim donatorima. Sva ta pisma i fotografije djece koja su dobila dodatni novac podijelit ćemo svim kumovima u narednom periodu.
Kao što vam je poznato, u Ganu smo ponijeli i novac koji su darovala misijska pastoralna vijeća Karlsruhe, Bruchsal, Pforzheim i Gaggenau, te osobno mnogi pojedinci, članovi naše misije. Nakon što smo upoznali glavne projekte, ali i probleme i potrebe ljudi u misiji Tatale, novac smo rasporedili i darovali za točno određenu svrhu: 3.300 € za privatni katolički vrtić koji vode časne sestre franjevke; 4.000 € za dovršetak centra za mlade u selu Yachado (u tom selu je velika crkva posvećena Gospi Afričkoj, koju ste ranije u cijelosti financirali vi, vjernici HKM Mittelbaden!); 2.000 € za instrumente za misna slavlja u nekoliko sela; 1.000 € za potrebe bolesnika; 550 € salezijanskoj zajednici u Tataleu: 500 € salezijanskoj zajednici u Accri. Prije toga u selu Nafuni iskopan je bunar, koji je financirala (5.500 €) jedna obitelj iz naše Misije Mittelbaden, a blagoslovio ga je don Ivo Nedić.
Nemoguće je u kratkom tekstu opisati sve ono što smo kroz 10-ak dana našega boravka u Gani zapazili i doživjeli, sve naše impresije, od onih najtužnijih vezanih za sveopće siromaštvo zemlje i ljudi do onih najplemenitijih kada su u pitanju iskreni dječji osmijesi i prostodušnost i srdačnost ljudi, ali možemo reći da je ovaj radni posjet bio itekako nužan i blagotvoran, kako za tamošnje ljude tako i za nas osobno.
Don Ivo je ljudima u Tataleu govorio da smo mi, članovi HKM Mittelbaden, među najsretnijim ljudima jer imamo tri domovine: najprije domovinu – našu rodnu grudu Hrvatsku odnosno Bosnu i Hercegovinu; zatim, Njemačku u kojoj živimo i radimo; a odnedavno i Ganu – domovinu koju nosimo u srcu i konkretno pomažemo.
Vjerujemo da ćemo obilni materijal koji smo prikupili na terenu (preko 13 tisuća fotografija i videozapisa) moći u narednih nekoliko mjeseci pretočiti u jednu brošuru ili kraći film.
U ime pastoralnog tima, misijskih vijeća svima vama koji ste podupiratelji akcije pomoći misiji Tatale od srca iskrena hvala!
U rekordnom vremenu, za samo jedan dan, prijavilo se 30 obitelji iz naše misije koji žele biti sponzori nogometne lopte za djecu u Gani!
Bilo je još zainteresiranih, ali budući da je željeni broj ostvaren, više ne primamo prijave.
Pozivamo sve obitelji koji su se na vrijeme prijavili, da dođu u nedjelju, 22. 1. 2023. malo ranije na misu u svojoj zajednici kako bi se svi članovi obitelji mogli potpisati na loptu. Lopte ćemo prikazati za prinosni dar, da budu blagoslovljene prije nego ih uručimo djeci u Gani. Također tada trebate svećeniku ili pastoralnim suradnicima predati kuvertu s novcem (22 €) za loptu.
Svim sponzorima čestitamo i neka im Bog bude nagrada!
Dragi vjernici, kako je najavljeno na nedjeljnim misama, početkom mjeseca veljače troje iz našega pastoralnoga tima: don Ivo Nedić, tajnica Monika Mišić i pastoralni suradnik Darko Rubčić te dugogodišnji misionar don Ivan Stojanović putujemo u posjet misiji Tatale u Gani. Neće to biti turističko putovanje, nego ćemo vrijeme iskoristiti za obilazak svih 50-ak sela i susrete sa što više djece među kojima su i ona kojima ste vi kumovi. Obići ćemo također i materijalno pomoći i one najsiromašnije u društvu. U razgovoru s lokalnim svećenicima pokušat ćemo pronaći i najprihvatljiviji način daljnjega nastavka plemenite akcije pomoći naše misije “Kumstva za Ganu”.
Odlučili smo djeci u Gani pokloniti određeni broj dresova hrvatske nogometne reprezentacije i 30 nogometnih lopti sa zadnjega svjetskog nogometnog prvenstva u Kataru. Želja nam je da 30 obitelji iz naše misije budu sponzori tih nogometnih lopti. Mi smo već naručili 30 lopti koje će biti ispumpane radi lakšega transporta u Afriku. Cijena jedne lopte iznosi 22 €.
Svi vi koji želite biti sponzor, javite se što prije Darku Rubčiću (mob. 0177 8721 790; e-mail: ) da vas upiše na listu, a novac možete predati nakon mise bilo kojem svećeniku ili pastoralnom suradniku. Novac trebate staviti u kuvertu na koju ćete napisati svoje ime i prezime, adresu i broj mobitela.
Čim se prijavi vas 30, prekidamo akciju, a članovi obitelji koji će postati sponzori moći se nakon nedjeljne mise potpisati na loptu. Želja nam je da to ne bude obična lopta, nego lopta s ljudskim licem!
Kako je već običaj, na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja, hrvatsku vjerničku zajednicu u Karlsruheu posjeti grupa njemačke djece – Pjevači betlehemske zvijezde, odnosno popularni Sternsinger. Tako su djeca u pratnji vjeroučitelja i ove godine došla na hrvatsku misu u crkvi St. Michael.
Djeca su pred kraj svete mise otpjevala tri pjesme i upoznala naše vjernike s ovogodišnjom akcijom Sternsinger-a. U ime Hrvatske katoličke misije djeci je zahvalio i uručio simbolički dar voditelj misnoga slavlja don Ivo Nedić, a nakon mise naši vjernici su im darovali svoj novčani prilog, svatko prema svojim mogućnostima.
O dječjem misijskom djelu „Die Sternsinger“
Dječje misijsko djelo „Die Sternsinger“ (Pjevači betlehemske zvijezde) najveća je organizacija i akcija pomoći u Njemačkoj koju provode djeca za pomoć drugoj djeci u svijetu. Sjedište ove dobrotvorne organizacije je u Aachenu, a sama akcija provodi se u suradnji s BDKJ (Udruga njemačke katoličke mladeži).
Udrugu je prije više od 175 godina osnovala 12-godišnja djevojčica Auguste von Sartorius iz Aachena. Kad je čula kako djeca u Kini i Africi žive u neljudskim uvjetima, svu svoju energiju upregla je da uvjeri starije oko sebe da nešto učine kako bi promijenili stanje djece nabolje. Tu njezinu plemenitu ideju prihvatila su i druga djeca oko nje te se ova iskra ljubavi i konkretne pomoći djeci proširilo diljem svijeta.
Svake godine oko svetkovine Bogojavljenja (Sveta tri kralja) diljem Njemačke oko 300.000 djevojčica i dječaka obučenih u kraljevske haljine posjećuju ljude u svojim mjestima noseći im Božji blagoslov i prikupljajući novac za djecu u potrebi u Africi, Aziji, Oceaniji, Latinskoj Americi i Bliskom istoku.
Ovogodišnja akcija pod motom "Djecu ojačati, djecu zaštititi – u Indoneziji i diljem svijeta"
Moto ovogodišnje akcije Sternsinger-a glasi „Djecu ojačati, djecu zaštititi – u Indoneziji i diljem svijeta“. Diljem svijeta djeca pate od nasilja. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je milijarda djece i mladih svake godine izložena fizičkom, seksualnom ili psihičkom nasilju – odnosno svako drugo dijete. U Indoneziji, koja je u fokusu ovogodišnje akcije, djeluje Zaklada ALIT koja novčanu pomoć Sternsinger-a koristi za promicanje zaštite djece i njihova sudjelovanja u društvu. Već više od dvadeset godina ova Zaklada na više lokacija pruža podršku djeci koja su iz različitih razloga u opasnosti ili su bila žrtve nasilja. Organiziraju se tečajevi prevencije na kojima se mlade uči onom što ih čini jakima: zajedništvo, prijateljstva, pouzdani odnosi i komunikacija puna poštovanja.
I ove su se godine, na blagdan sv. Stjepana Prvomučenika, 26. 12. 2022., vjernici iz Hrvatske katoličke misije Mittelbaden okupili na tradicionalno hodočašće Hrvata u crkvi Sv. Kristofora na autocesti (Autobahnkirche) kod Baden-Badena. Riječ je o 44. po redu hodočašću!
Za razliku od prethodne dvije godine, kada se sveta misa nije mogla slaviti u crkvi zbog strogih epidemioloških mjera vezanih za koronavirus, nego se slavila na otvorenom, na platou ispred crkve, ove godine misa je slavljena u prekrasnoj crkvi napravljenoj u obliku šatora.
Svečanu svetu misu predslavio je don Vjekoslav Kanić, a s njim su suslavili don Ivo Nedić, voditelj misije, te vlč. Ivan Plješa, koji od prvoga hodočašća organiziranog na ovom mjestu već davne 1978. godine dolazi redovito svake godine.
Ministrirali su ministranti iz Baden-Badena, Rastatta i Karlsruhea. Pod misom je pjevao zbor koji su činili pjevači iz nekoliko centara naše misije: Baden-Baden, Rastatt, Gaggenau, Kehl, Karlsruhe i Pforzheim, a na orguljama je svirao past. suradnik iz Pforzheima Darko Rubčić.
Vrijedi naglasiti da je osim vlč. Plješe bilo prisutno još nekoliko vjernika iz naše misije koji do sada nisu propustili niti jedno hodočašće Hrvata u crkvi Sv. Kristofora kod Baden-Badena!
Fotogalerija (snimio: D. Rubčić)
Videogalerija (snimio: Dominik Mišić)
Crkva sv. Kristofora (Autobahnkirche)
Crkva sv. Kristofora građena je od 1976. do 1978. godine prema nacrtima arhitekta Friedricha Zwingmanna i posvećena je 23. srpnja 1978. godine. Cjelokupna umjetnička koncepcija i izvedba potječe od prof. Emila Wachtera. Središnja tema crkve je križ, a njezin oblik šatora podsjeća na Božji narod, koji je uvijek u pokretu i na putu.
Ova je građevina dragocjeno svjedočanstvo suvremene crkvene arhitekture i duhovno odmaralište za mnoge ljude koji su na putu.
Dragi vjernici, u subotu, 24. 12. 2022. u crkvi St. Michael u Karlsruheu bit će slavljena posljednja ovogodišnja misa zornica.
Napominjemo da su ove godine po prvi put u našoj misiji Mittelbaden uvedene zornice. S njima smo započeli 28. studenoga 2022., odmah nakon prve nedjelje došašća. Na mise je svakodnevno dolazilo u prosjeku 80-ak naših vjernika, a neki od njih nisu propustili niti jednu misu. Svima njima i našim svećenicima koji su slavili mise zahvaljujemo za uloženi trud i neka im Božji blagoslov bude nagrada!
Već tradicionalno pred Božić, u crkvi St. Michael u Karlsruheu božićne borove postavljaju i kite zajedno članovi njemačke i hrvatske katoličke zajednice. Tako je bilo i ove godine.
Petorica naših kršnih momaka spremno su se odazvali pozivu domaćina Nijemaca te su u ponedjeljak, 19. prosinca 2022. uradili najveći i najteži dio posla oko kićenja crkve za najradosniji kršćanski blagdan – Božić.
Ovim činom naša zajednica je iskazala poštovanje domaćinima i dokazala da je uvijek spremna konkretno pomoći kad je to potrebno.
U ime pastoralnog tima i Misijskog pastoralnog vijeća Karlsruhe hvala našim momcima što su ponovno osvjetlali obraz naše zajednice!
U nedjelju, 18. 12. 2022. vjernici iz naše misije, koji su novi kumovi djece u misiji Tatale u Gani, dobili su na koncu svete mise u svojoj zajednici slike svoje kumčadi.
Napominjemo da se ove godine prijavilo preko 100 novih kumova. Tako naša akcija dobrote uključuje ukupno 413 kumova, koji pomažu 413 djece, odnosno preko 3.000 osoba direktno vezanih za ovu djecu.
Veliko je, plemenito i blagoslovljeno ovo djelo konkretne ljubavi prema čovjeku!
U Kataru je od 20. 11. do 18. 12. 2022. održano 22. svjetsko nogometno prvenstvo. Između 32 plasirane reprezentacije Hrvatska je 17. 12. pobjedom protiv Maroka s rezultatom 2:1 osvojila 3. mjesto – brončanu medalju!
U prostorijama misijskog centra u Pforzheimu bilo je organizirano za djecu, vjeroučenike svih uzrasta, od onih najmanjih do krizmanika, praćenje utakmica hrvatske nogometne reprezentacije od osmine finala pa do kraja turnira.
U nastavku pogledajte fotografije i videozapise navijačke atmosfere u Pforzheimu.
Osmina finala, 5. 12. 2022. – Japan : Hrvatska (1 : 3)
Četvrtina finala, 9. 12. 2022. – Hrvatska : Brazil (4 : 2)
Polufinale, 13. 12. 2022. – Argentina : Hrvatska (3 : 0)
Utakmica za 3. mjesto, 17. 12. 2022. – Hrvatska : Maroko (2 : 1)
Umjesto uobičajene nastave vjeronauka, grupa vjeroučenika od 4. do 6. razreda iz Pforzheima imala je u petak, 16. 12. 2022. kreativni sat prije božićnog raspusta. Djeca su, uz malu pomoć gđe Martine Rubčić, u rekordnom vremenu napravila prekrasne jaslice.
„Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može!“ – glase riječi poznate dječje himne. I doista je bilo tako: dječaci su bili zaduženi za izradu štalice, a djevojčice su pravile i ukrašavale likove. Nakon nepunih sat vremena na sceni su se odjednom pojavili poznati likovi: Marija, Josip, tri kralja, pastir i mala beba čiji rođendan uskoro slavimo – Božić! Djeca su bila presretna i ponosna kad su na koncu vidjeli svojih ruku djelo!
Obavještavamo nove kumove djece u misiji Tatale u Gani da su napravljene slike djece čije smo podatke do sada dobili.
Pozivamo sve nove kumove da u nedjelju, 18. 12. 2022. dođu na misu u zajednicu kojoj pripadaju te da nakon mise preuzmu kod svećenika sliku svoga kumčeta.
Oni koji ne dobiju sliku u nedjelju, dobit će je poštom čim nam pristignu podaci o djeci.
Također molimo one koji nisu platili 100 € za kumstvo, da to učine čim prije.
U nedjelju, 11. 12. 2022., nakon svete mise u crkvi St. Laurentius u Brettenu voditelj misnoga slavlja don Ivo Nedić podijelio je prisutnoj djeci darove – paketiće svetoga Nikole. Maleni su bili presretni što sveti Nikola misli na njih!
U subotu, 3. 12. 2022. u dvorani Bundschuh-Halle u Bruchsalu održana je Božićno-nikolinjska proslava zajednice Bruchsal i obližnjih manjih mjesta: Bretten, Mingolsheim, Kirrlach i dr. Osim domaćih gostiju bili su prisutni i vjernici iz naših ostalih zajednica: grupa mladih iz Offenburga, zatim prijatelji iz Baden-Badena, Karlsruhea, Pforzheima… Ukupno oko 600 ljudi!
Sve je okupljene u ime Hrvatske katoličke misije Mittelbaden na početku pozdravio don Ivo Nedić, voditelj misije. Na poseban način zahvalio se Misijskom pastoralnom vijeću Bruchsal, na čelu s predsjednicom Marijom Vasilj, koje je najzaslužnije za dobru organizaciju ove zahtjevne proslave. Zahvalio je i svim volonterima (redarima, kuharima, konobarima, prodavačima) te sponzorima. Potom je riječ predao gđi Vasilj, koja je vodila službeni program.
Najprije su s recitacijama nastupila djeca koja pohađaju Hrvatsku dopunsku školu u Bruchsalu i Bad Schönbornu. Njih su za nastup pripremile njihove učiteljice Kristina Lovrić i Silvana Perić. Potom su sva djeca, njih preko 60!, otpjevala tri pjesme: „Radujte se, narodi“, „Djetešce nam rodilo“ i „Sveti Niko svijetom šeta“. Na klaviru ih je pratio past. suradnik Darko Rubčić, a zborom je dirigirao don Ivo Nedić.
Nakon posljednje pjesme u dvoranu je stigao i sveti Nikola, a djeca su ga pozdravila gromoglasnim pljeskom! Kao i u drugim našim zajednicama, i ovdje su djeca obećala svetom Niki da će biti dobri, da će redovno ići u crkvu i moliti se Bogu, da će slušati roditelje i slagati se s braćom i sestrama, da će marljivo učiti i biti dobri u školi te da će biti dobri prijatelji i pomagati drugima. Prije nego je otišao drugoj djeci na svijetu, sveti Nikola je svakom djetetu u dvorani darovao slatki paketić.
Nakon kratkoga ali slatkoga ‘službenog’ programa nastupila je grupa Unikum koja je prisutne glazbeno uveseljavala do 1 sat nakon ponoći.
Uz čašicu razgovora, pjesmu i ples – divno je bilo osjetiti iskreno zajedništvo!
U do posljednjeg mjesta ispunjenoj dvorani Ameliussaal/Kirnbachhalle u Niefernu, u subotu, 26. 11. 2022. održana je Božićno-nikolinjska proslava.
Na samom početku sve je okupljene u ime Hrvatske katoličke misije Mittelbaden pozdravio don Ivo Nedić, voditelj misije, a potom je uslijedio bogati glazbeno-scenski program koji su izveli vjeroučenici i učenici hrvatske nastave. Djecu su pripremili gđa Andrea Jakopiček, učiteljica i koordinatorica hrvatske nastave za koordinaciju Mannheim, te vjeroučitelji don Ivo i Darko Rubčić.
Vrhunac večeri bio je dolazak svetoga Nikole! Iako zbog korone dvije godine nije bilo moguće organizirati božićno-nikolinjsku zabavu, djeca nisu zaboravila svoga svetog Niku i dočekala su ga uz glasnu vrisku. A i sveti Niko je bio sretan što ponovno može biti među djecom. Djeca su mu obećala da će i dalje biti dobra, da će redovno ići u crkvu i moliti se Bogu, da će slušati roditelje i slagati se s braćom i sestrama, da će marljivo učiti i biti dobri u školi te da će biti dobri prijatelji i pomagati drugima.
Na koncu programa sve je prisutne pozdravio domaćin gosp. Damir Premužić, predsjednik Misijskog pastoralnog vijeća Pforzheim, koji je na poseban način zahvalio svemu osoblju (redarima, kuharima, konobarima, prodavačima) – volonterima bez kojih ne bi bilo moguće organizirati ovako dobru feštu.
Nakon ovoga ‘službenog’ dijela okupljene je glazbeno zabavljala domaća grupa Unikum. Pjevalo se, plesalo i igralo kolo do 1 sat nakon ponoći.
U punoj dvorani Jahnhalle u Gaggenauu, u petak, 18. studenoga 2022. proslavljeno je svečanom akademijom pola stoljeća hrvatskoga katoličkog dušobrižništva u misijskim zajednicama Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden.
Snimatelj: Aleksandar Radojičić (https://studio-amor.de/)
GAGGENAU – U punoj dvorani Jahnhalle u Gaggenauu, u petak, 18. studenoga 2022. proslavljeno je svečanom akademijom pola stoljeća hrvatskoga katoličkog dušobrižništva u misijskim zajednicama Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden.
Među brojnom publikom bilo je i istaknutih gostiju, između ostalih: gradonačelnik grada Gaggenaua gosp. Christoph Florus, vlč. Ivica Komadina, delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj; don Tihomir Šutalo, provincijal Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca sa sjedištem u Zagrebu; vlč. Tobias Merz, župnik dušobrižničke jedinice Gaggenau; vlč. Ralf Dickerhof, župnik dušobrižničke jedinice Rastatt; svećenica evangeličke zajednice u Gaggenau, gđa Nicola Friedrich; prijateljica hrvatske katoličke zajednice i dugogodišnja predsjednicu župskog vijeća župe St. Marien u Gaggenauu, gđa Marlies Kepplinger; gosp. Adolf Polegubić, urednik glasila hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj “Živa zajednica”. U slavlju su sudjelovali i trenutni dušobrižnici Hrvatske katoličke misije Mittelbaden, svećenici salezijanci: don Ivo Nedić, don Vjekoslav Kanić, don Sebastijan Marković i don Stjepan Matijević, pastoralni suradnici Sanja Gluhak i Darko Rubčić, te predsjednici i članovi misijskih pastoralnih vijeća susjednih zajednica (Karlsruhe, Bruchsal i Pforzheim) unutar misije Mittelbaden.
Kroz bogati program prisutne su na hrvatskom i njemačkom jeziku vodile članice Misijskog pastoralnog vijeća gđa Ankica Šojat i gđa Marijana Ćorković.
Na početku akademije sve okupljene pozdravio je don Ivo Nedić, voditelj misije Mittelbaden, koji je zahvalio svima onima koji su u proteklih 50 godina utkali dio sebe u život hrvatske katoličke misije na prostoru Gaggenaua, Rastatta i Baden-Badena te aktualnom Misijskom pastoralnom vijeću koje je uspješno organiziralo ovu svečanu akademiju.
U ime Vijeća prisutne je potom na njemačkom pozdravila dr. Danijela Jurić-Kaćunić. Nakon pozdravnih riječi domaćina uslijedilo je nekoliko čestitki. Najprije je pročitano pismo iz Nadbiskupije Freiburg koje je uputila časna sestra Theresita Hettich, voditeljica nadbiskupskog odjela za misije drugih materinskih jezika. Čestitku su potom uputili delegat vlč. Ivica Komadina, provincijal don Tihomir Šutalo, vlč. Tobias Merz i gradonačelnik gosp. Christoph Florus. Premda zbog godina i zdravstvenih razloga na akademiju nije mogao doći fra Miroslav Barun, franjevac trećoredac i dugogodišnji voditelj misijskih zajednica Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden, on se prisutnima obratio videoporukom iz samostana sv. Mihovila u Zadru, u kojem aktivno provodi svoje umirovljeničke dane.
Nakon pozdravnih govora i čestitki uslijedio je povijesni presjek djelovanja hrvatskog katoličkog dušobrižništva u misijskim zajednicama Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden, od dolaska prvih gastarbajtera 50-ih godina 20. stoljeća pa sve do naših dana. Autorica ovoga vrijednog povijesnog osvrta jest gđa Ankica Šojat.
Umjetnički dio programa bio je bogat i raznovrstan. Crkveni zbor, koji vodi pastoralna suradnica Sanja Gluhak, uz klavirsku pratnju pastoralnog suradnika Darka Rubčića, otpjevao je tri pjesme: „Bože moj, što je jutro“, „Krist na žalu“ i „Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj“. Dječja folklorna plesna skupina, pod vodstvom gđe Anite Frank i Tine Radošević, izvela je ples Hrvata Vojvodine pod nazivom „Bunjevac“. Tamburaši sastava Ex Patria, koji su se nakon duže stanke ponovno okupili za ovu prigodu, izveli su nekoliko pjesama iz raznih hrvatskih krajeva. Gđa Anita Frank interpretirala je svoju pjesmu na njemačkom „Das Herz mit zwei Gemeinden“ („Srce s dvije domovine“), koju je napisala tek dan uoči akademije.
Službeni program akademije završen je zahvalom i sjećanjem na žrtve Domovinskog rata i žrtvu Vukovara i Škabrnje.
Nakon dvosatnog programa uslijedio je bogati domjenak s hrvatskim specijalitetima za koji su pobrinuli članovi Misijskog pastoralnog vijeća te vrijedne domaćice i domaćini misijskih zajednica Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden. Uz ukusan zalogaj i čašu vina, za opuštenu atmosferu pobrinuli su se tamburaši sastava Ex Patria s kojima su pjevali svi prisutni.
Darko Rubčić
Čestitka iz Nadbiskupije Freiburg
Pola stoljeća hrvatskoga katoličkog dušobrižništva u zajednicama Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden
Procjenjuje se da trenutno u Njemačkoj živi gotovo pola milijuna Hrvata. Hrvati su na ovim prostorima bili prisutni još od Tridesetogodišnjeg rata (1618.–1648.) kada su Francuzi po njihovom načinu vezanja marame pod vratom „a la croate“ kreirali naziv današnjoj kravati.
Zasigurno je bilo Hrvata koji su kroz povijest na ovaj ili onaj način pojedinačno boravili i djelovali u Njemačkoj, pa i na našim prostorima, no u značajnom broju Hrvate ovdje nalazimo tek od druge polovice 60-ih godina prošlog stoljeća.
Nakon Drugog svjetskog rata (1939.–1945.) bilo je političkih izbjeglica, takozvanih emigranata, koji su napuštali bivšu Jugoslaviju i potražili utočište u Njemačkoj. Ali bilo je i onih koji se nisu ekonomski vidjeli u bivšoj Jugoslaviji i koji su zbog toga napustili zemlju. Međutim, prvi službeni i brojčano najjači val Hrvata, tzv. „gastarbajtera“ došao je 1968. godine.
Pozadina je bila sljedeća: U Njemačkoj je 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća došlo do jedinstvenog gospodarskog procvata, takozvanog ekonomskog čuda. Potreba za radnicima bila je velika i tvrtke su se ubrzo žalile vlastima na nedostatak radne snage. Njemačka je trebala više radnika, a njih je bilo u drugim zemljama.
Prvi „gastarbajteri“ došli su u Njemačku iz Italije. Po uzoru na njemačko-talijanski sporazum o zapošljavanju, ubrzo su uslijedili slični sporazumi sa Španjolskom, Grčkom, Turskom, Portugalom i, 1968. s bivšom Jugoslavijom. Tako smo došli i mi Hrvati.
Većina gastarbajtera prvotno je dobila pravo boravka na samo jednu ili najviše dvije godine. Zapošljavanje „gastarbajtera“ smatralo se modelom uspjeha. Pretpostavljalo se da bi strani radnici ovdje živjeli samo privremeno i da bi se vratili u svoje matične zemlje na kraju svojih privremenih ugovora. Tako se i naše Hrvate nazivalo „radnicima na privremenom radu u Njemačkoj“.
Na našem području glavni poslodavac bila je autoindustrija, dakle metalna industrija i dobavljači povezani s njom. Radnici su se uglavnom koristili u područjima gdje su se obavljali teški poslovi, pod normama i akordima i u smjenama. Obično su živjeli u jeftinom zajedničkom smještaju, često po nekoliko osoba u jednoj sobi. U kratkom vremenu ugovorenog boravka željeli su uštedjeti što je više moguće kako bi mogli izgraditi novu budućnost nakon povratka kući. Nakon godinu ili dvije, kada su ugovori istekli, većina ih je pakirala kofere i vratila se u svoju domovinu.
Za Hrvate, koji su gotovo isključivo bili katolici, u dogovoru između biskupskih konferencija Njemačke i tadašnje Jugoslavije 60-ih godina je organizirana pastoralna skrb u okviru hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj. Ovdje su mogli prakticirati svoj vjerski život i sudjelovati u kakvom-takvom društvenom životu među svojim sunarodnjacima.
U razdoblju od 1966. do 1972. godine već je postojala ogromna Hrvatska katolička misija Baden. Ovdje je franjevac Danijel Milas vodio područje od Konstanza na Bodenskom jezeru do Rastatta, vozeći se po gradilištima i zajedničkim smještajima te okupljajući Hrvate na svete mise. Pružao je pastoralnu skrb na hrvatskom jeziku i brinuo se o brojnim brigama svojih sunarodnjaka najbolje što je mogao. Ova misija Baden bila je ogromno područje, koje je zbog te činjenice i zbog stalno rastućeg broja vjernika trebalo podijeliti u nekoliko misija što je i uslijedilo. Dušobrižništvo za nas Hrvate na ovim područjima, dakle, u biti postoji već 56 godina, ali organizacijski baš za naše uže područje – 50 godina koje danas slavimo.
Većina gastarbajtera bili su muškarci. Žene su bile manje zastupljene. Supružnike i djecu ostavili bi kod kuće, s bakom i djedom ili rodbinom. Jezična barijera je bila velika. Integracija se jedva ostvarivala. Bilo im je gotovo nemoguće sudjelovati u društvenom životu. Stoga su se radije držali jedni drugih. Međutim, ubrzo je postalo jasno da će od planiranih godinu ili dvije postati barem nekolike. Mnogi su zbog toga doveli svoje supružnike i djecu k sebi.
Činjenica da je država Jugoslavija u međuvremenu bila u gospodarskom i političkom silaznom trendu poticala je također na produljenje boravka u Njemačkoj. Godine 1972. više od tri milijuna stranaca već je živjelo u Njemačkoj. Broj je 1974. čak premašio četiri milijuna. Dobra desetina njih bili su Hrvati.
Imenovanjem franjevca trećoreca, Miroslava Baruna, za voditelja misije Baden-Baden od strane freiburškog nadbiskupa 3. ožujka 1972. službeno je pokrenuta hrvatska katolička pastoralna skrb baš za našem području Baden-Badena, Rastatta i Gaggenaua.
Fra Miroslav Barun
Od tada je otac Miroslav Barun 35 godina vodio pastoral na hrvatskom jeziku na našem području, najprije iz Baden-Badena, a potom iz Gaggenaua. U svom 35-godišnjem radu dakako je posebno utjecao na povijest naše misije.
Videoporuka fra Miroslava Baruna
S obzirom na rastući broj gastarbajtera, njemačke su vlasti pokušale ograničiti nove dolaske. U studenom 1973. odlučeno je o zabrani zapošljavanja gastarbajtera. Stranci iz zemalja koje nisu članice EZ-e, poput Jugoslavije, radnu dozvolu u Njemačkoj mogli su dobiti samo u nekoliko iznimnih slučajeva i pod strogim ograničenjima. Nadalo se da će se time ne samo stati na kraj priljevu nego i ostvariti pad broja stranaca. Međutim, zaustavljanje zapošljavanja nije donijelo željeni uspjeh. Val povrataka u matične države nije se uspio ostvariti, a broj stranaca u Njemačkoj čak se povećao. Rastao je i broj članova naše misije jer su mnogi dovodili supruge i djecu. Od tada je naša misija brojala oko 3.000 članova. Većina njih u međuvremenu je planirala duže ostati u Njemačkoj.
Takozvani gastarbajteri postupno su dakle postali „imigranti“. Privremeni rad postao je neograničen.
Mladima je pritom bilo posebno teško, pogotovo ako su ih roditelji doveli tek kasnije, dakle ne kao malu djecu. Odrasli su s vrijednostima svojih matičnih sredina, nisu govorili njemački i stoga im je bilo teško nositi se sa zahtjevima škola i zanata. Misija je mnogima bila kao drugi dom. U njoj se prakticirao život vjere na materinskom jeziku i istodobno društveni život.
Svete mise slavile su se u svim većim gradovima misije: u Gaggenau, Rastattu, Baden-Badenu i Bühlu. Dijelili su se sakramenti krštenja, prve pričesti, krizme. Organiziran je vjeronauk za djecu i mlade te su se nudile razne dodatne aktivnosti.
Svete mise i druge misijske ponude bile su vrlo dobro posjećene. Crkve su često bile ispunjene do zadnjeg mjesta. Fra Miroslav je imao podršku svojih suradnika u misiji. Dugi niz godina to su bile časne sestre, najprije kratko sestre milosrdnice, a zatim školske sestre franjevke splitske provincije. Generacijama djece i mladih ostat će u najljepšem sjećanju. Doslovno su se trudile danonoćno biti na raspolaganju, brinuti se o svima i svemu i približiti nam Boga. Suradnici laici su također uvelike pridonijeli svojom predanošću misijskom životu i radu.
Ubrzo su zaživjele razne misijske aktivnosti kojima su svi vjernici, a posebno djeca i mladi, bili vezani za misiju: skupine ministranata, čitača, zborovi za djecu, mlade i odrasle, kazališne skupine, folklorne plesne skupine, misijski orkestri, tamburaške skupine i još mnogo toga.
Organizirane su proslave poput Sv. Nikole ili Majčinog dana. Išlo se na hodočašća u Lurd, Birnau, Rim. Organizirani su izleti u okolicu, u Europa-Park i druge znamenitosti.
Mladi su sudjelovali na biblijskim olimpijadama, na smotrama folklora. Održavali su se susreti mladih i obitelji. Može se reći da je misijski život bio u punom jeku.
S vremenom se posebno druga generacija sve više integrirala u njemačko društvo i misijske aktivnosti su se pomalo smanjivale. Prva generacija sve češće je postizala umirovljenje i neki su se vraćali kući. Međutim, broj članova misije nije značajnije pao, jer su zbog rata u našoj domovini 90-ih mnogi koji su došli kao izbjeglice ostali u Njemačkoj.
U tom kontekstu valja napomenuti da su se naši sugrađani Nijemci uvelike angažirali oko humanitarne pomoći našoj domovini, uz aktiviste naše misije. Uz svesrdnu i široku humanitarnu pomoć od strane naše misije organizirani su i tečaji za učenje njemačkog jezika i pružala se pomoć izbjeglicama u svakom mogućem pogledu.
U tijeku formiranje hrvatske države misija je bila svojevrsna baza za ovdašnje Hrvate, iz koje se formirala hrvatska dopunska škola s vrijednim učiteljima koji su se također uvelike uključili u život misije i na čiju pomoć smo uvijek mogli računati. Formirala se Hrvatska demokratska zajednica i Hrvatska kulturna zajednica, organizirane su informativne večeri i revno se pratila događanja u domovini.
No naša misija nije pomagala samo sunarodnjacima, pa je tako postojala dugogodišnja povezanost s misijom Bukavu u afričkom Kongu, u kojem djeluje sestra našeg fra Miroslava i splitske sestre franjevke.
Krajem prošlog stoljeća trend iniciran od strane njemačkih crkvenih otaca išao je prema drastičnom smanjenju hrvatskih katoličkih misija. Njihov broj trebalo je svesti na pola. Smatralo se da su se Hrvati dobro integrirali i da dovoljno dobro znaju njemački jezik, kako bi mogli sudjelovati i u životu njemačkih župa. Tako su ukidane manje misije poput naše i nastale su današnje velike misije. Godine 2005. i naša misija postala je dio velike misije Mittelbaden sa sjedištem u Karlsruheu.
Dugogodišnji misionar, otac Miroslav, otišao je 2007. u mirovinu, a misiju su tada preuzeli svećenici salezijanci don Bosca koji do danas uspješno djeluju na našem području. Navodimo svećenike koji su djelovali ili još uvijek djeluju u misiji: voditelj misije don Ivan Nedić, pokojni don Mihael Rodić, don Vitomir Zečević, don Vinko Kraljević, don Vjekoslav Kanić, don Anto Adžamić, don Sebastijan Marković i don Stjepan Matijević.
† don Mihael Rodić
U našem dijelu misije posebno smo se vezali za blagopokojnog don Mihaela Rodića, koji je više godina bio najprisutniji na našem području. Neka mu Gospodin podari vječni pokoj.
Na našem području svećenike zdušno podržavaju pastoralne suradnice Đurđica Kušić i Sanja Gluhak.
Od 2007. dakle naši svećenici salezijanci i pastoralni suradnici neumorno rade i brinu se o misiji koja je samom svojom geografskom veličinom pravi izazov.
Koliko je bilo moguće, nastojali su održati i nastaviti sve postojeće aktivnosti. Trude se maksimalno podržavati sve što je tradicionalno i korisno, a dodali su i svoj „pečat“ misijskom radu. Spomenimo samo kao male primjere veliki broj kumstava s našeg područja za misiju koju vode salezijanci u Gani u Africi ili nedavnu duhovnu obnovu koja je okupila veliki broj vjernika u Gaggenauu.
Iako je formiranje misije Mittelbaden značilo mnoge promjene i nove strukture, vjernici su prihvatili novi način funkcioniranje i identificirali se s novom-starom misijom.
U proteklim godinama k tome je došlo do velike promjene u „sastavu“ članova misije. Prva generacija prirodno postaje sve manja. Druga i treća generacija gastarbajtera dobro se integrirala u njemačko društvo i aktualno je malo onih koji su od tih ostali aktivni u misiji. No, bivše izbjeglice iz domovinskog rata i njihovi potomci intenzivnije traže blizinu misije. Misija u zadnjih nekoliko godina postaje pak posebno važna za one koji su ovdje došli raditi, nakon ulaska Hrvatske u EU. Još uvijek ne govore jezik dovoljno dobro da bi se u potpunosti integrirali, a svakim danom ih je sve više.
Misijski život i dalje pulsira, a nakon raznih ograničenja zbog pandemije koronavirusa mise se i dalje revno posjećuju, ministranata je sve više, lektora ne manjka, vjeronaučne grupe su aktivne, zborovi ponovo pjevaju, folklorne skupine opet plešu, tradicija događanja, Bogu hvala, živi i dalje…
Kako će se stvari dugoročno odvijati u hrvatskim katoličkim misijama, što će biti s njima? Nitko to trenutno ne može pouzdano predvidjeti. Činjenica je da nas ima i da misije žive.
Rasprava o tome kako multikulturalno društvo može oblikovati suživot u Njemačkoj i danas traje. Činjenica je: Njemačka je postala useljenička zemlja. U međuvremenu je odrasla treća generacija: djeca i unuci migranata. Obično svjesno žive s dvije kulture: u Njemačkoj koja je postala otvorenija i raznovrsnija, i oni itekako pomažu u oblikovanju ove zemlje.
U tom smislu, i mi smo zadovoljni što večeras s vama slavimo ovaj zlatni jubilej i, bez obzira što će budućnost donijeti, nadamo se pozitivnom razvoju ma kakav on bio, s Božjom pomoći i s njegovim blagoslovom.
Tekst: Ankica Šojat
[Autorici zahvaljujemo na ustupljenom tekstu. Za sva daljnja prenošenja teksta s naše stranice potrebno je prethodno zatražiti dopuštenje autorice: ]
Das Herz mit zwei Gemeinden
In jungen Jahren kam er her. Verließ Familie und viel mehr. Voll Angst und Zweifel der Arbeit nach. Es gab kein zögern, kein „bin ich zu schwach?“
Kam in das Land, die neue Stadt, die Fremden viel zu bieten hat. Nicht nur die Arbeit und Natur… Es war ein Wirrwarr an Kultur.
Da merkte er „die Luft ist raus, es fehlt der Halt“ und suchte die Gemeinde. In Gottes Schoß und Gottes Haus da gibt es keine Feinde!
Welch Segen war es hier zu lande, die Menschen waren herzlich. Die neue Gemeinde wurde anerkannt, da war es nicht so schmerzlich.
Und doch war es nicht immer leicht! Es schieden sich die Geister. Geregelt hat’s der HERR! Denn darin ist er ein Meister.
Auch wir wollen seinem Beispiel folgen. Von Herzen lieben, anstatt feinden. Darum ein herzliches DANKE, das Herz mit zwei Gemeinden.
Na blagdan sv. Petra i Pavla, 29. 6. 2022. vlč. Ivan Plješa – umirovljeni svećenik Krčke biskupije, dugogodišnji voditelj Hrvatske katoličke misije Karlsruhe i još uvijek aktivni svećenik i pomoćnik svećenicima salezijancima u HKM Mittelbaden – proslavio je ucrkvi sv. Petra u Supetarskoj Dragi na otoku Rabu svoju dijamantnu misu – 60 godina misništva!
Tom prigodom nadbiskup Nadbiskupije Freiburg Stephan Burger uputio je vlč. Plješi čestitku i udijelio mu svoj biskupski blagoslov, a vlč. Plješa mu je odgovorio pismom zahvale. Oba pisma donosimo u nastavku.
Na naš upit vlč. Plješi što dalje planira, on spremno veli: „Idem prema 70. obljetnici misništva – platinastom jubileju!“ Neka ga Bog i dalje poživi i čuva!
Čestitka nadbiskupa Stephana Burgera
Zahvala vlč. Ivana Plješe nadbiskupu Burgeru
Am Fest der unschuldigen Kinder, 28.12.2021
Herr Erzbischof Stephan Burger!
Nachdem ich als Diamantjubilar und noch immer echter Priester auf ewig diel heilige Jesu Christi Messe an Ihrem Namenstag für Sie in Autobahnkirche Baden-Baden mitzelebriert habe, sage ich Ihnen herzlichsten Dank für Ihren bischöflichen Segen von 30. Juni 2021. Das war für mich persönlich eine große gnadenbringende Ermutigung und ein klares Zeichen der Zeit, dass die Jesu Christi Kirche mich noch nicht abgeschrieben hat. Ich habe wirklich stets nach bestem Wissen und Gewissen der Jesu Christi Kirche gedient und das erhalte ich immer wieder als Hilfe von unserem himmlischen Vater in der Beharrlichkeit für jetzt und für die gnadenvolle obwohl unsichere, wie immer, Zukunft.
U prostorijama Hrvatske katoličke misije Mannheim-Mosbach, u ponedjeljak, 14. studenoga 2022. održan je regionalni susret svećenika i pastoralnih suradnika iz hrvatskih katoličkih misija i zajednica Mannheim-Mosbach, Ludwigshafen am Rhein, Freiburg-Bad Säckingen, Singen-Villingen i Mittelbaden. Susret je moderirao don Ivo Nedić, voditelj HKM Mittelbaden, a prisutan je bio i vlč. Ivica Komadina, delegat za hrvatsko dušobrižništvo u Njemačkoj.
Gost susreta bio je prof. dr. Mirko Šimić, ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, koji je u došao u pratnji s. Kate Ostojić, ravnateljice Caritasovih predškolskih ustanova te dviju djelatnica ovih ustanova.
Dr. Šimić je prisutne upoznao u osnovnim crtama s poviješću i aktivnostima Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije. Zanimljivo je da je ovo prvi Caritas među hrvatskim narodom, a utemeljio ga je 1931. vrhbosanski nadbiskup dr. Ivan Šarić, dok je Hrvatski Caritas u Zagrebu osnovan 1934. godine.
Glavni projekti Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije su:
Pučka kuhinja „Jelo na kotačima“ – Sarajevo. U središnjoj kuhinji u Sarajevu pripravljaju se topli obroci, a za dane vikenda osiguran je suhi obrok. Ukupan broj korisnika ove i još drugih 5 pučkih kuhinja koje djeluju na području Sarajevske županije je između 5.000 i 6.000 osoba.
Projekt „Dobri pastir“ uključuje početnu pomoć siromašnima u ruralnim župama dodjelom domaćih životinja (krave, ovce, koze, svinje, kokoši), sadnica voćki ili manjih radnih strojeva (motokultivatori, freze i sl.) kako bi u konačnici mogli doći do izvora financiranja za sebe i svoju obitelj.
Kućna njega starih i bolesnih na prostoru Brčkog, Odžaka, Sarajeva, Dervente i Središnje Bosne. Medicinske sestre pružaju pomoć potrebitima u njihovim domovima, a Caritas posuđuje ortopedska i medicinska pomagala.
Predškolska ustanova dječji vrtić „Sveta Obitelj“. Unutar ove ustanove omogućeno je i obiteljsko savjetovalište, produljeni boravak za djecu, te rad s djecom s posebnim potrebama.
Dom za studentice u Sarajevu.
PRO-Budućnost – projekt u suradnji s američkim Caritasom ‘Catholic Relief Services’.
Rad s migrantima – projekt u suradnji s biskupijom Limburg.
Dom za starije i nemoćne osobe „Dr. Ivan Ev. Šarić“ u Gromiljaku/Kiseljaku trenutno je u izgradnji, a imat će kapacitet za 100-njak korisnika.
Nakon izlaganja dr. Šimića uslijedila su pitanja prisutnih i izneseni neki konkretni prijedlozi u vidu pružanja pomoći Caritasu Vrhbosanske nadbiskupije.
U završnom dijelu službenoga programa vlč. Komadina je podnio kratko izvješće o budućim programima koje organizira Hrvatski dušobrižnički ured u Njemačkoj.
Nakon službenog dijela uslijedio je ručak za koji se pobrinuo domaćin susreta, vlč. Robert Ružić, voditelj HKM Mannheim-Mosbach, kojemu zahvaljujemo na gostoprimstvu.
U organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni održan je u bavarskom gradiću Vierzehnheiligen (Bad Staffelstein) kod Bamberga u periodu od 17. do 20. listopada 2022. godišnji pastoralni skup hrvatskih svećenika, đakona i pastoralnih suradnika i suradnica iz Zapadne Europe na temu „Vjera, kultura i umjetnost u susretu“. Na susretu je sudjelovalo šezdesetak pastoralnih radnika iz Njemačke, Švicarske, Francuske i Velike Britanije. Iz naše Hrvatske katoličke misije Srednji Baden susretu su odazvali: voditelj misije don Ivo Nedić, svećenici don Vjekoslav Kanić, don Stjepan Matijević, vlč. Ivan Plješa te pastoralni suradnici Đurđica Kušić i Darko Rubčić.
Na početku skupa sve su prisutne pozdravili nacionalni ravnatelj dušobrižništva za katolike drugih materinskih jezika Njemačke biskupske konferencije iz Bonna dr. sc. Lukas Schreiber, zatim nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. vlč. Tomislav Markić te u ime organizatora delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina. U srijedu, 19. listopada na pastoralni skup došao je i nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za Hrvatsku inozemnu pastvu.
U radnome dijelu skupa ovogodišnji predavači bili su prof. dr. sc. Ivica Žižić, sveučilišni profesor liturgike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu i doc. dr. sc. Hrvoje Kalem, predsjednik Katedre fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu i naslovni docent fundamentalne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu.
Dr. Žižić održao je tri predavanja iz područja liturgije: „Otajstvo ljepote: putevima teološke estetike“, „Slavlje ljepote: umjetnost i liturgija u susretu“, „Istina ljepote: navještaj umjetnosti u znaku vjere“. Dr. Kalem održao je također tri predavanja iz područja fundamentalne teologije: „Evanđelje u kulturi: prema teologiji kulture“, „Pozitivna uloga imaginacije na putu prema vjeri“, „Moć i logika imaginacije polazeći od Svetoga pisma, duhovnosti, liturgije i etike“.
Zadnjega dana skupa održan je okrugli stol na kojem su sudjelovali predavači dr. Ivica Žižić, dr. Hrvoje Kalem, mons. Tomo Vukšić i dr. Tomislav Markić, a svi prisutni imali su mogućnost postavljanja pitanja i promišljanja o temi skupa. Na koncu skupa svima je, uime organizatora, zahvalio za sudjelovanje vlč. Ivica Komadina, koji ih je pozvao i na daljnje sudjelovanje u aktivnostima Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta. Pjevanje na misnim slavljima pratnjom na orguljama je animirao pastoralni suradnik u HKM Srednji Baden Darko Rubčić.
O svetištu i bazilici Vierzehnheiligen
Prema staroj legendi kršćanske vjere, u predvečerje 24. rujna 1445. pastir samostana Langheim (kod Lichtenfelsa) ugledao je u polju uplakano dijete. Kad je htio prići bliže, dijete je iščezlo. U drugoj viziji pastir je ponovno je vidio dijete, ali sada okruženo svijećama s obje strane. Sljedeće godine, 28. lipnja 1446., ponovno je vidio dijete, ovaj put s crvenim križem na srcu i okruženo s četrnaestero djece, koja su bila jednako odjevena, pola bijela, pola crvena. Dijete u sredini reče pastiru: „Mi smo četrnaest svetih pomoćnika i želimo imati kapelicu, želimo ovdje počinuti.“ Nakon toga mnoštvo djece iščeznu u oblacima. Iste godine, prema izvješću samostanskog pastira, na mjestu ukazanja podignut je križ. Nekoliko dana nakon pastirovog posljednjeg pojavljivanja, saznalo se za prvo čudo: smrtno bolesna sluškinja iz Langheima ozdravila je nakon što je zazvala četrnaest pomoćnika u potrebi. Glas se brzo proširio i od tada je sve više ljudi koji su tražili pomoć dolazilo u Frankenthal, jer se područje oko kasnijeg mjesta milosti nazivalo Četrnaest svetaca.
Kamen temeljac sadašnje bazilike Četrnaest svetaca položen je 1743., a posvećena je 1772. godine. Godine 1839. bazilika i svetiše povjereni su franjevcima, a 1897. papa Leon XIII. dodijelio je crkvi status papinske bazilike.
Četrnaest svetaca su: sv. Dionizije (spomendan 9. 10.), sv. Blaž (3. 2.), sv. Erazmo (2. 6.), sv. Cirijak (8. 8.), sv. Katarina (25. 11.), sv. Barbara (4. 12.), sv. Akacije (8. 5.), sv. Egidije (1. 9.), sv. Eustahije (20. 9.), sv. Kristofor (25. 7.), sv. Vid (15. 6.), sv. Margareta (20. 7.), sv. Juraj (23. 4.) i sv. Pantaleon (27. 7.).
Zahvala subraći iz HKM Nürnberg
Ovom prilikom naš pastoralni tim zahvaljuje svećenicima-salezijancima HKM Nürnberg don Dragi Škarici, don Ivanu Stojanoviću i don Filipu Tomiću koji su nas u ponedjeljak, 17. listopada, prije skupa u Vierzehnheiligenu ugostili i počastili ručkom te kratkim obilaskom središta grada Nürnberga.
U sklopu predavanja slobodno vrijeme iskoristili smo za posjet dvorca Banz te prekrasnoga grada Bamberga.
U nedjelju, 16. listopada 2022., naš crkveni zbor u Karlsruheu te u Bruchsalu je na svetoj misi premijerno izveo Hrvatsku misu u D-duru (quasi choral) autora fra Nenada Dujića.
Nekoliko posljednjih tjedana pjevači oba zbora su marljivo vježbali ovu Misu. U Karlsruheu je izvedena Misa u cijelosti: Gospodine, smiluj se; Slava; Svet i Jaganjče, dok je u Bruchsalu ovoga puta izostala Slava, ali i nju ćemo uskoro čuti.
U nedjelju, 23. listopada 2022. cjelovitu misu izveo je i crkveni zbor u Pforzheimu.
Velika hvala svim pjevačima na uloženom trudu i nadamo se da će ova vrijedna Misa biti prihvaćena i rado pjevana među vjerničkim pukom!
Hrvatska misa u D-duru (quasi choral)
„Drugi vatikanski sabor uvodi narodni jezik u liturgiju. Ta odluka povukla je za sobom i reformu liturgijskog pjevanja. Misa u D-duru nastala je negdje u to vrijeme (1963/64.) kada je, dakle, aktualno bilo stvaranje novih liturgijskih napjeva na narodnom jeziku. Ova misa jedna je od prvih na hrvatskom jeziku.
Do drugog vatikanskog sabora u katoličkoj liturgiji su se koristili pretežno gregorijanski napjevi. Iako je gregorijansko pjevanje po svojoj naravi a cappella, uobičajeno je harmoniziranje pojedinih gregorijanskih napjeva radi praćenja pjevanja na orguljama. Takve harmonizacije uvijek karakterizira mirno vođenje glasova i kretanje u okvirima dijatonike, stoga su one blage i nenametljive. Svrha je tome davanje prednosti pjevanju koje pratnja treba samo olakšati i dati mu podršku – to je vrsta pratnje koja mora biti prisutna a da se "ne čuje".
Uzimajući za osnovu takav stil, fra Nenad je komponirao misu u D-duru, kojoj je, dakle, melodija u duhu gregorijanskog pjevanja, a pratnja po uzoru na postojeće harmonizacije gregorijanskih napjeva. Ono po čemu se ova misa bitno razlikuje od standardnih gregorijanskih harmoniziranih napjeva je klasični dursko-molski zvuk, a ne modalni. Gregorijanski napjevi su modalni, sa dobrom primjesom pentatonike, a harmonizacije koje se rade na te napjeve također su najčešće modalno obojene. Fra Nenadova misa u D-duru, kao što je u naslovu naznačeno, u durskoj je ljestvici, a njezina harmonijska pratnja je u potpunosti klasična. Sličnost se, dakle, ogleda općenito u gregorijanskom silabičnom stilu pjevanja: odsutnosti pravilne ritmike, odnosno podređenosti ritmike tekstu, kao i harmonijskoj pratnji koja se ravna principom nenametljivog podržavanja osnovne melodijske linije.“
[Anto Kovačić: „Fra Nenad Dujić (1911–1966): život i djelo“. Diplomski rad iz analize muzičkih oblika]
Fra Nenad Dujić (Busovača, 1911. – Sokolac, 1966.) bio je svećenik Franjevačke provincije Bosne Srebrene, skladatelj, zborovođa i profesor glazbe na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom i Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Harmonizirao je mnoge postojeće pučke popijevke, ali i sam skladao brojna djela od kojih su neka i danas rado izvođena (Hrvatska misa u D-duru, Aleluja, Ave Maria – Ti si sunce svijeta, Zdravo sveti oče).
Bei der Benutzung dieser Seiten kommen Cookies zum Einsatz. Sie beinhalten keine personenbezogenen Daten und lassen keinen Rückschluss auf den Standort zu. OKDatenschutzerklärung
Datenschutz
Privacy Overview
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
