U punoj dvorani Jahnhalle u Gaggenauu, u petak, 18. studenoga 2022. proslavljeno je svečanom akademijom pola stoljeća hrvatskoga katoličkog dušobrižništva u misijskim zajednicama Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden.

Snimatelj: Aleksandar Radojičić (https://studio-amor.de/)

Susret penzionera se nastavlja svake srijede u misijskom centru u Karlsruheu (Südendstr. 39, 76137 Karlsruhe) u terminu od 10 do 12.30 sati u veoma lijepom ozračju i raspoloženju. Kada se penzioneri okupe u predviđeno vrijeme, najprije je molitva, zatim slijedi zajutrak o kojem vode brigu gospođa Ana i Stjepan Goričanec kao i gospođa Katarina Grgić. Pri završetku jela i pijenja kavice, nastavljaju se slobodne aktivnosti. Redovito svake srijede don Vjekoslav pripremi prezentaciju vjerskog sadržaja, a zatim počinju različite igre: muški kartaju, a žene igraju “čovječe, ne ljuti se”.

            Ove srijede je bio izuzetak. Ovoga puta odvijalo se svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru gdje su prisutni i naši hrvatski nogometaši. Prvenstvo je počelo 20. studenog 2022. godine i trajat će gotovo mjesec dana. Budući da je don Sebastijan osposobio TV u susjednoj dvorani, moglo se pratiti naše nogometaše. Gotovo svi, njih petnaestak penzionera, pratilo je odvijanje igre naših dečki na stadionu i s burnim navijanjem i aplauzom dočekali su kraj utakmice. Šteta što je rezultat s Marokom bio neriješen 0:0. Nekoliko penzionera je bilo obučeno u uobičajene dresove sa znakom ‘hrvatskih’ kockica i hrvatskog grba. Štimung je bio prekrasan i osjetilo se “disanje” jedne duše i ozračje istinskog zajedništva.

Tom ugođaju, praćenju utakmice i navijanju, pridružio se i velečasni Ivan Plješa, također penzioner, s dugim stažom predvoditelja misijske zajednice u Karlsruhu koji se pridružio “vatrenima” i zajednici penzionera. Sve u svemu, bio je ovo lijep i pamćenja vrijedan susret.

don Vjeko

U utorak, 22. 11. je spomendan svete Cecilije, djevice i mučenice, zaštitnice crkvene glazbe i glazbenika te pjesnika, graditelja orgulja i glazbenih instrumenata. Želimo da po njezinu zagovoru i naši pjevači što snažnije hvale Gospodina kroz pjesmu na svetim misama i drugim liturgijskim slavljima! Ujedno velika hvala svim pjevačima i voditeljima zborova u svim našim misijskim zajednicama. Imajmo uvijek u pameti misao svetog Augustina: „Tko pjeva, dvaput moli!“

Molitva svetoj Ceciliji

Sveta Cecilijo,
koja si svojim životom i mučeništvom pjevala hvale Gospodnje,
i koju Crkva časti kao zaštitnicu glazbe i pjevanja,
pomozi nam svjedočiti našim glasom i zvukom naših instrumenata,
onu radost srca koja nam dolazi od vršenja Božje volje,
i iz ispravnog življenja našeg kršćanskog ideala.

Pomozi nam dostojno animirati svetu liturgiju,
iz koje izvire život Crkve,
svjesni važnosti naše službe.

Darujemo ti napore i radosti našeg rada,
da bi ih ti položila u ruke Djevice Marije,
kao skladnu pjesmu ljubavi za njezina sina Isusa. Amen.

U prostorijama Hrvatske katoličke misije Mannheim-Mosbach, u ponedjeljak, 14. studenoga 2022. održan je regionalni susret svećenika i pastoralnih suradnika iz hrvatskih katoličkih misija i zajednica Mannheim-Mosbach, Ludwigshafen am Rhein, Freiburg-Bad Säckingen, Singen-Villingen i Mittelbaden. Susret je moderirao don Ivo Nedić, voditelj HKM Mittelbaden, a prisutan je bio i vlč. Ivica Komadina, delegat za hrvatsko dušobrižništvo u Njemačkoj.

Gost susreta bio je prof. dr. Mirko Šimić, ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, koji je u došao u pratnji s. Kate Ostojić, ravnateljice Caritasovih predškolskih ustanova te dviju djelatnica ovih ustanova.

Dr. Šimić je prisutne upoznao u osnovnim crtama s poviješću i aktivnostima Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije. Zanimljivo je da je ovo prvi Caritas među hrvatskim narodom, a utemeljio ga je 1931. vrhbosanski nadbiskup dr. Ivan Šarić, dok je Hrvatski Caritas u Zagrebu osnovan 1934. godine.

Glavni projekti Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije su:

• Pučka kuhinja „Jelo na kotačima“ – Sarajevo. U središnjoj kuhinji u Sarajevu pripravljaju se topli obroci, a za dane vikenda osiguran je suhi obrok. Ukupan broj korisnika ove i još drugih 5 pučkih kuhinja koje djeluju na području Sarajevske županije je između 5.000 i 6.000 osoba.
• Projekt „Dobri pastir“ uključuje početnu pomoć siromašnima u ruralnim župama dodjelom domaćih životinja (krave, ovce, koze, svinje, kokoši), sadnica voćki ili manjih radnih strojeva (motokultivatori, freze i sl.) kako bi u konačnici mogli doći do izvora financiranja za sebe i svoju obitelj.
• Kućna njega starih i bolesnih na prostoru Brčkog, Odžaka, Sarajeva, Dervente i Središnje Bosne. Medicinske sestre pružaju pomoć potrebitima u njihovim domovima, a Caritas posuđuje ortopedska i medicinska pomagala.
• Predškolska ustanova dječji vrtić „Sveta Obitelj“. Unutar ove ustanove omogućeno je i obiteljsko savjetovalište, produljeni boravak za djecu, te rad s djecom s posebnim potrebama.
• Dom za studentice u Sarajevu.
• PRO-Budućnost – projekt u suradnji s američkim Caritasom ‘Catholic Relief Services’.
• Rad s migrantima – projekt u suradnji s biskupijom Limburg.
• Dom za starije i nemoćne osobe „Dr. Ivan Ev. Šarić“ u Gromiljaku/Kiseljaku trenutno je u izgradnji, a imat će kapacitet za 100-njak korisnika.

Nakon izlaganja dr. Šimića uslijedila su pitanja prisutnih i izneseni neki konkretni prijedlozi u vidu pružanja pomoći Caritasu Vrhbosanske nadbiskupije.

U završnom dijelu službenoga programa vlč. Komadina je podnio kratko izvješće o budućim programima koje organizira Hrvatski dušobrižnički ured u Njemačkoj.

Nakon službenog dijela uslijedio je ručak za koji se pobrinuo domaćin susreta, vlč. Robert Ružić, voditelj HKM Mannheim-Mosbach, kojemu zahvaljujemo na gostoprimstvu.

Dragi prijatelji Hrvatske katoličke misije Mittelbaden!

Velika mi je radost najaviti nastavak proslave 50. godišnjice pastoralnog rada u zajednicama Gaggenau, Rastatt i Baden-Baden. Ovaj jubilej započeli smo duhovnom obnovom u listopadu, koju je predvodio svećenik don Damir Stojić, a sljedećeg tjedna, 18. i 19. 11. 2022. nastavljamo s obilježavanjem jubileja.

U petak, 18. 11. 2022. održat će se u Gaggenauu svečana akademija u Jahnhalle (Eckenerstraße 1, 76571 Gaggenau), s početkom u 19.00 sati. Ulaz je slobodan i svi su pozvani! Moja je velika želja da dođu osobito oni koji su kršteni, krizmani ili vjenčani u ovom periodu djelovanja misije na tim područjima. Neka to bude dan proslave i osobnog krštenja, krizme ili vjenčanja! To će biti i trenutak zahvale Bogu, svećenicima, svim pastoralnim djelatnicima, misijskim vijećima, svim ljudima. U sve tri zajednice ulagalo se puno ljudskog truda i Božjeg blagoslova. Zato je važno sve te događaje ne zaboraviti i znati reći: Bogu hvala na svemu i svima koji su u tome sudjelovali!

Toga dana, 18. studenoga, ujedno je Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje i spomen na tužni datum naše povijesti, dan pada Vukovara. Sve te žrtve bile su kamen temeljac za slobodu naše Hrvatske – neka ih Bog nagradi vječnim životom! Za njih ćemo posebno moliti u nedjelju kod Svete Mise.

No vrijeme nije stalo, budimo ponosni na sve događaje koji su bili u spomenutim zajednicama zadnjih 50 godina. Uzmimo povijest i odgovornost u svoje i Božje ruke. Budimo zajedno, jer samo tako možemo graditi civilizaciju ljubavi prema Bogu, prema obitelji i domovini Hrvatskoj.

Neka nas Gospodin sve blagoslovi!

don Ivo Nedić, voditelj misije

Često su me ljudi pitali za vrijeme odmora u Domovini, kako izgleda jedan dan misionara. A i novinari u intervjuima, te mnogi prijatelji – postavljali su mi razna pitanja u tom smislu, kako nam prolazi dan u misijama.

Ovog puta želim onima koje to zanima opisati jedno moje jutro u misijama.

Prema planu našeg apostolata u župi, gdje smo dva svećenika – župnik i ja kao stari kapelan – mi se mijenjamo u župnoj crkvi i u filijalama. Mene je danas dopala misa u jednoj od četiri filijale, gdje je novicijat nove redovničke družbe novaka i novakinja. To su četiri kilometra puta, mali dio u centru je asfaltiran, veći dio je loši seoski put, gdje ipak prođe pokoje auto i motor. Ima i bicikala. Ali najviše ljudi ide pješke. Oni se čude meni da idem pješke, pa se nekad i auto zaustavi da me poveze, jer ja sam ipak bijelac i svećenik.

Kao obično, ovdje je misa dosta rano, u šest sati i petnaest minuta. Da bih stigao na vrijeme, moram ustati u pet sati, jer, po mom običaju, idem pješke kad ne pada kiša. A ni autom se ne stiže puno brže, jer je puno rupa i sklisko je kad kiša pada.

Nakon nužne jutarnje higijene, uzimam svoju svećeničku odoru i malu flašu vode (u Africi su bijeli misionari, prvi misionari u ovim krajevima, uvijek govorili – kudgod da idemo uvijek moramo nositi vode, jer je to najvažnije; sve drugo što se dogodi na putovanju i u apostolatu može se preživjeti!). S ruksakom na leđima, pozdravio sam Isusa u svetohraništu naše kapelice pa krenuo na put moleći jutarnje molitve naučene u mojoj obitelji i u sjemeništu: Posveta dana, Molitva Gospodnja, Anđeo Gospodnji, Anđele čuvaru… U tišini s molitvom u srcu, pozdravljam sve prolaznike na putu, po trgu pokraj župske crkve gdje je isto misa u šest i petnaest. Rano je i nema ih puno, tek poneki i neka žena s motikom ili lopatom na glavi (takav je njihov običaj, ne nose u ruci) i oni koji idu na misu u crkvu.

Molitva, koja nas povezuje s nebeskim Ocem, s Isusom, Bl. Djevicom Marijom i svecima, ne protivi se iskazivanju ljubavi ljudima na prolazu. Oni ne znaju da ja molim, tȁ hodam, ne molim na glas! Kad pozdravljam Mariju u mom srcu na hrvatskom, pozdravljam na raznim jezicima prolaznike, koji mi veselo odgovaraju sa smiješkom. Nekoji me preduhitre pozdravom… važno je da se pozdravimo, tȁ ljudi smo. Oni misle da ih ja sve poznajem, jer oni mene znaju. Meni lijepo i njima lijepo.

Kad sam napustio asfalt, spuštam se prema filijali običnim putem. Manje je ljudi. Uživam u izlasku sunca – kako je to sve lijepo Stvoritelj učinio. Slavim Boga u njegovim stvorenjima: visoka stabla eukaliptusa, široke krošnje stabla avokada, vitke papaje, palme njišu grane, busovi banana, niska grmlja kave – sve povezano s novoposađenim grahom, kukuruzom, slatkim krumpirom… Hvala Bogu, pala je kiša pa je sve lijepo izniklo i pustilo prve listiće – daju nadu da će ljudi za Božić imati što jesti.

Lijepe šarolike ptice lete oko mene po drveću, cvrkuću i slave Stvoritelja na svojim melodijama.

U divljenju tim stvorovima, stižem do kapelice. Tu je sve spremljeno za misu, došlo je dvanaest novaka i novakinja, njihovi odgojitelji te najbliži prijatelji. Pjesme s bubnjevima i cimbalima odzvanjaju na slavu Bogu koji nam je dao taj novi dan. Naviještam Božju riječ s tumačenjem za sretan život ovdje i u vječnosti.

Sat vremena brzo prođe i ja se sa svojim ruksakom vraćam radostan kući. Istim putem, ali sada uzbrdo. U dolasku sam taj put prošao za pola sata, povratak traje sat vremena, nekada i više. Sad je puno ljudi na putu, na poljima, a i djece koja idu u školu. Ne žurim se, potpuno sam posvećen njima: pozdravljam nadugo i naširoko, uz koju prikladnu riječ u vezi s onim što rade na polju, bilo da okopavaju banane i usjeve, bilo da idu u grad na tržnicu, pa nešto nose na glavi. Onima koji su daleko mašem rukom uz pozdrav kako su spavali i kako su. Koji prođu blizu mene, žele mi dati ruku, korona je prošla, stisak ruke za svakoga znači isto. Neka djeca koja idu u svoju školu u istom smjeru kao i ja dolaze blizu mene da me dotaknu i da im dam znak križa na čelu.

Tako prođe to putovanje. Stižem kući gdje me na ulazu uvijek netko čeka s ponekim pitanjem. Brzo odgovaram, idem u sobu i uzimam telefon. Ima puno propuštenih poziva i poruka – najviše se svodi na strašnu riječ „inzara“ – gladni smo. Prije nego odgovorim prema potrebi, idem na doručak. Bogu hvala, ima svega na stolu: kave i čaja na izbor, kruha, meda i tropskog voća.

O kad bih mogao to podijeliti s onima koje sam na putu susretao i s onima koji mi šalju poruke da su gladni! Pokušat ću nešto srediti preko telefona.

– Dan se nastavlja… – ali o tom po tom!

[Don Danko Litrić, svećenik salezijanac, misionar u misiji Kigali u Ruandi]